Trol 2
Vision International/ Filmirage, 1990.
Nakon preko dvadeset godina, koliko već intenzivno gledam horrore, odlučio sam napisati
recenziju apsolutno najgoreg kojeg sam imao u tome periodu prilike pogledati. Prava je umjetnost
uopće započeti bilo kakvu suvislu misao vezanu uz ovaj film, pa ću relevantne segmente obraditi
abecedno: gluma, kamera, maska i kostimi, reija, scenarij.
GLUMA (čitaj: tzv. gluma) je ta koja
otvara detaljniju recenziju i moram priznati da oduševljava svojom katastrofalnošću. Moguće
pojašnjenje? Moda se casting-agent (onaj koji u principu, osim producenta i reisera, predlae,
ugovara i pregovara te određuje kome bi uloga odgovarala) ešće nalio absinta, i to dvanaesti dan
zaredom, pa je umjesto da nazove stanovitog mladog i talentiranog Stephena Michaelsona, pobrkao
sve podatke i nazvao nekog Michaela Stephensona, koji je do tada valjda čistio javne WC-e. Dakako
da se M. S., eljan promjene karijere, rado odazvao pozivu, dok je jadni S. M. propustio veliku priliku
da dokae svoj talent. Kad su producenti vidjeli s kim su zabunom potpisali multimilijunski
predugovor, za ostatak ekipe uzeli su slučajne prolaznike i poznanike koji su bili voljni raditi
za hranu na setu i smještaj u prikolici. Toliko o glumi.
KAMERA. Isuse! Zar je netko time uopće
upravljao? Ili su ju samo stavili negdje tamo, pa, što uhvati - uhvati. Bumo nekaj skrpali i od
toga, povikaše seljaci i otiđoše u šumu. Pokreti kamere koji se iz srednjeg bacaju na krupni plan
vrlo bih vjerojatno i ja bolje izveo. Umjesto napetosti tako u pojedinim scenama moemo umirati od
smijeha, što na kraju krajeva i nije tako loše, jer je medicinski dokazano da smijeh produljuje
ivot. Kamermanu bismo preporučili da za daljnju karijeru odabere posao statičnog promatrača ptica
selica te da zapisuje njihov točan broj, kako bi iz godine u godinu mogao uspoređivati rezultate.
MASKA i KOSTIMI. O, boe! Na zagrebačkom se Hreliću moglo naći uvjerljivijih kostima, i to tri komada
za deset kuna, buraz. Ajde, eke, buraz, k'o novo je, majke mi! Smeđe platnene vreće navučene preko nekih
klinaca i maske koje se za maškare prodaju po pet kuna. Eto, to su trolovi u ovom remek-djelu. Da je
Peter Jackson to bar znao, Lord of the Rings izgledao bi dvostuko bolje.
REIJA. Sad barem znamo od
koga su učili Mario Kovač i Ivan Ramljak a. k. a. DJ Seljo za svoj "Bore Lee: U kandama velegrada",
samo što su uspjeli napraviti još veće smeće. Drago Floyd definitivno je dobio reiranje ovog
"filma" preko debele veze, a nisu isključene ni moebitne oralne usluge koje je moda pruao
producentu. S obzirom na to da u par navrata u "filmu" drhti slika, moda čak i kamermanu. A moda su
u šumi.
I tako, redak po redak, dolazimo i do šlaga zvanog SCENARIJ. Čini se da je taj posao obavio
poluretardirani domar oblinje osnovne škole kojem su za taj "posao" obećali novu radnu kutu i novi
privjesak za ključeve sa znakom Cadillaca. A ovaj sav sretan, u jedno popodne naškrabao jeben zaplet u
kojem tipična četveročlana američka obitelj odlazi na odmor u gradić Nilbog, te uskoro saznaju da je to
anagram od Goblin, dok je grad nastanjen trolovima... Zašto se grad onda nije zvao LLORT? Moda su se bojali
tube jer bi neke individue mogle to protumačiti kao skraćenicu za "Lusty Lord of Rings, The". A moda
su u bunaru.
Ipak, evo i recepta kako odgledati Troll 2, a pritom se i dobro zabaviti: pozvati još troje
ljudi, tako da su ukupno dva momka i dvije djevojke, opskrbiti se iznimnim količinama svih vrsta alkoholnih
napitaka (preporučam votku, Jaegermeister ili gin), ali kupiti i razrjeđivač (juice, cola, tonik). Od
teške muke, mučeći se s onim što gledaju na ekranu, djevojke će zaključiti da će sve to puno bezbolnije
proći ako se naliju ko ovce, a u tom trenutku film prestaje biti bitan: vaše šanse da nešto te večeri
umočite drastično su povećane! Ako recept uspije, jedino što ujutro moete reći jest: "Hvala ti,
Drake!". Bit ćete vjerojatno jedini koji ste mu to ikada rekli.
Blair Bitch