NOĆ ŽIVIH MRTVACA
DVD, 1968./ 1998.
Radni naziv filma bio je "Monster Flick", dok je druga verzija bila "Night
of the Flesheaters". Nažalost, stanoviti je Jack Curtis već snimio
film pod jednakim nazivom, tako da zbog prijetnje tužbom ekipa ponovno
mijenja naziv u "Night of the Anubis", dok je "Night of
the Living Dead" (u daljnjem tekstu: NOTLD) bio tek četvrta i konačna
verzija imena filma. Kako to često i biva, genijalnost ideje i Romerovo
umijeće nije na vrijeme shvaćeno jer je odaziv potencijalnih ulagača bio
razočaravajući, tako da je fond iznosio iznimno skromnih 6.000 $. Kako
bi troškovi snimanja bili što manji, uzeta je 35-milimetarska kamera i
crno-bijeli film slabe kvalitete, zbog čega je slika često nečista. NOTLD
je prvi put prikazan u kino-dvoranama S- A. D.-a 1968., izazvavši kontraverzne
reakcije diljem države. Razlog je vrlo jednostavan; dotadašnji su filmovi
strave zapravo više skrivali nego pokazivali; scene "krvavih"
ubojstava i sakaćenja uvijek su se događale izvan kadra, ili su, u najboljem
slučaju, gledatelji vidjeli jedino sjene na zidu. Krajnje klaustrofobičnim kretanjem
kamere i napetim izmjenama kadrova Romero je uspio i najtvrdokornije
prisiliti na nelagodu. U mnogim je kadrovima sama šutnja glavnih protagonista
priče istovremeno toliko bučna i djelotvorna da gledateljima zastaje dah.
U šezdesetak prijašnjih godina snimanja filmova niti jedan nije toliko
eksplicitno prikazao degutantne scene kanibalizma, tako da je, za vrijeme
prvih prikazivanja, nemali broj gledatelja, ukoliko su uspjeli izdržati
do samog kraja, morao kasnije olakšati želudac. Kritičari nisu štedili
slova kada su upozoravali publiku na scene kanibalizma i nasilja, što
je izazvalo dodatno zanimanje za ovaj nesvakidašnji film. Zbog svega toga,
NOTLD nije smio biti emitiran niti na jednoj TV-postaji, a sve u strahu
od moguće, i vrlo vjerojatne, reakcije američkih gledatelja. Tek 1983.
jedan je TV-centar, u svom osnivanju, i želji da na drukčiji način privuče
publiku, po prvi put javno prikazao film u cjelosti.
Brat i sestra dolaze na groblje posjetiti grob svoga oca te uskoro, ni sami ne znajući
zašto, bivaju napadnuti od strane iznimno dezorijentirane i usporene individue.
Sestra (Barbara) uspijeva pobjeći automobilom i, zajedno s nepoznatim
muškarcem ulazi u naizgled napuštenu kuću. Kratkim pregledom prostorija
nalaze i obitelj skrivenu u podrumu, te se svi zajedno smišljaju kako
preživjeti ovu moru. U kratkim trenucima predaha na TV vijestima saznaju
da broj žrtava diljem države raste, a lijeka za ne-mrtve nema, dok vojni
glasnogovornici ne žele davati komentare. Kako bi se obranili od sve jače
najezde zombija, daskama i čavlima pokušavaju zablokirati eventualne otvore;
prozore i vrata, ali neprijatelja je sve više i sve su uporniji, jači
i gladniji. Pogledom prema dvorištu postaju svjesni činjenice da zombiji
zapravo žele samo jedno: utažiti glad proždirajući njihovo meso...
Ovo izdanje povodom 30-godišnjice filma uključuje i 15 minuta dodatnih,
to jest naknadno snimljenih scena iz 1998, dobivenih istom kamerom, ubačenih
na početak, u sredinu i sam kraj filma. I dok se središnje ubačenim scenama
zombijevskog proždiranja obitelji stradalih u prometnoj nesreći može dati
prolazna ocjena, ostale dvije scene, koje bi trebale služiti kao prolog
i epilog svemu što se dogodilo i što će se događati, zvuče i djeluju izrazito
isforsirano i nepotrebno. Prvi zombi na groblju ionako u daljnjem tijeku
filma gubi važnost, jer je samo jedan od nekoliko stotina njih koji se
slobodno šeću poljima u potrazi za hranom, tako da je njegova prošlost
i ustajanje iz lijesa samo plitak pokušaj dočaravanja svojevrsnog početka
kaosa. Cto se umetnutog svećenika tiče, njegovi su monolozi i proročanstva
o daljnjoj najezdi zla besmisleni; nastavak priče ionako je snimljen dvadeset
godina ranije. Trajanje filma je oko 96 minuta.
Blair Bitch
- Internet stranica filma:
- n/a
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 26. 09. 2003.
 |
Noć živih mrtvaca
|
