PAKLENI RED
20th Century Fox, 2003.
Već je poprilično vremena prošlo od moje zadnje recenzije, i iako je za to zaslužan određeni
deficit odgovarajućih filmova u poslijednje vrijeme, moram priznati da sam
i sam, što zbog drugih obaveza, a što zbog nekakve inspiracijsko-motivacijske
letargije pomalo zapustio svoje sipanje drvlja i kamenja po raznoraznim predstavnicima
onoga što volimo nazivati sedmom umjetnosti.
I, eto tako se ja spremam napisati ovu recenzijicu već sigurno dva mjeseca
i sve mi nekako ne ide, a nisam baš siguran što je razlog tome, da li nekakva
neinteresantna osrednjost filma čije smo mnogo bolje "prethodnike"
već imali priliku vidjeti, da li prilično blijeda gluma i slabašni dijalozi
ili to što mi glumačko-redateljska postava Prvog Viteza (H. Ledger, S. Sossamon
i M. Addy + B.Helgeland u ulozi redatelja, producenta i pisca), nikako ne
odgovara u ovom žanru.
Kao što sam već naveo, film je nekako - 'ni vrit ni mimo', priča i sama ideja
zrače određenim potencijalom, ali način na koji je sve izvedeno nekako je
slabunjav pa se nikako ne mogu dogovoriti sa sobom da li da film propisno
'otkefenjim' ili da vam dam priliku da ga pogledate i to učinite sami.
Naime, ako odlučite potrošiti vrijeme na The Order, naići ćete na djelce koje
se doima kao mješavina filmova Lost Souls i Sigmata uz malu dozu Exorcista
i koje neodoljivo podsjeća na sve druge slične uratke s tematikom kršćanske
mistike u kojima su glavni protagonisti svećenici i njihovi pomagači.
Ledger i Addy, dakle, glume dva poslijednja pripadnika nekomvencionalnog svećeničkog
reda - Karolinganaca koji odlaze u Rim istražiti neobične okolnosti smrti
njihovog mentora. Utome im pomaže i djevojka s kojom je Ledgerov lik imao
vezu u prošlosti, a koju glumi -ajme iznenađenja! - Shannon Sossemon. Sve
u svemu oni se nađu na tragu Sin Eatera, osobe koja ima moć preuzeti grijehe
drugih na sebe i tako im mimo crkvenih sakramenata omogućiti iskupljenje,
što očito nije po volji Crkve, ali dobro dođe pokojem ekskomuniciranom svećeniku,
bogatim ubojicama i sličnim. U svojoj potrazi za jedačem grijeha trojka naleti
na nekoliko demona, Crnog Papu, nekakvu crkvenu zavjeru, a nad sve se nadvija
i sjena obnavljanja odnosa između dvoje bivših ljubavnika. Kako sve završava,
tko je preživio čitavu potragu, tko je stradao, a tko je završio kao nešto
treće morat ćete otkriti sami.
Moram još pripomenuti da se film uglavnom bazira na dijalozima, a manje na
stvarnoj radnji, tako npr. vezu dvaju prije navedenih likova doživljavamo
gotovo samo kroz njihov dijalog o prošlosti. Od glumaca istakao bih samo Benna
Fürmanna u ulozi Sin Eatera koji je djelovao nešto zanimljivije od ostatka
skupine, a i sam njegov lik nekako je najintrigantniji, jer do samog kraja
niste na čistu da li je pozitivac ili negativac.
Eto, to je to što se tiče ovog filma, a što je vrijedno spomena. Ako očekujete
nekakve posebne specijalne efekte, krv i visok faktor napetosti, ovo definitivno
nije film za vas (ovdje uzimam u obzir da ljubitelji hororaca silom prilika
imaju visok prag tolerancije na lošu glumu, slabu režiju i manjkave dijaloge,
pa to ne spomijem posebno). Ipak, ako pripadate onoj grupaciji kojoj su se
reprize Buffy popele već na vrh glave, a videoteka ne nudi ništa strašnije
od demonskog zeca, pogledajte The Order, možda nađete neki segment koji vam
se svidi.
Eh da, još jedno pitanje za kraj, oko kojeg će nadobudni koji odluče pogledati
film moći kontemplirati zajedno sa mnom: "Zašto, ako je za postati jedač
grijeha potrebno samo jednom izvesti ne baš komplicirani ritual, a taj status
omogućava gotovo beskonačan život, bogatstvo i mnoge druge pogodnosti postoji
samo jedan takav na svijetu, kada je za očekivati da bi se u stvarnom životu
množili brzinom napaljenih zečeva?"
Ivan Grozni
- Internet stranica filma:
- www.sineater.co.uk
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 29. 04. 2004.
 |
Sin Eater
|
