POLTERGEIST
MGM, 1982.
Prije nego što započnem sa seciranjem filma, dužan sam čitateljima ispriku zbog kašnjenja s recenzijom do kojeg je došlo uslijed raznoraznih komplikacija o kojima će biti riječ nešto kasnije. No, da i dalje ne duljim s onim što se i onako previše oteglo, prelazim na stvar.
Prvi put sam Poltergeista gledao prije gotovo dvadeset godina, i moram
priznati, da mi se ni sada nakon mnoštva prožvakanih horror filmova, gotovo
završenog školovanja, i više od metra razlike u visini, film ne čini ništa
manje efektnim nego tada, kada sam kao klinjo proškiljio polovicu radnje
skrivajući se iza jastuka. Iako sam do sada već nekoliko puta naglasio
da uvijek dajem prednost filmovima u kojima atmosfera dominira nad količinom
gore scena i nekakvim bijesnim specijalnim efektima, moram se
još jednom pozvati na to, jer Poltergeist je uz Exorcista i Pretskazanje
(prvi dijelovi, naravno) jedan od klasika iz te skupine. Takvi se filmovi
danas, na žalost, više ne rade ili se pojave jednom u desetak godina,
kao što je slučaj s "The Others" koji je jedan od rijetkih,
iz mase nedefiniranih ispljuvaka netalentiranih redatelja i još gorih
glumaca kojima nas zasipaju oni koji nedostatak maštovitosti i talenta
nadomještaju krvlju i prosipanim utrobama, zaslužio ući u tu kategoriju.
Film je režirao Tobe Hooper (Teksaški Masakr Motornom Pilom) i mora mu
se priznati da je obavio dobar posao mada mnogi smatraju da je tu svoje
prste imao i Steven Spielberg (Ralje, E. T., A. I.)
koji je ujedno napisao priču i scenarij. Manje je poznata
činjenica da je Poltergeist nastao inspiriran epizodom Little Girl Lost
iz nešto starijoj publici dobro poznate serije Twilit Zone. Osim dobre
priče i vrlo dobre režije, ovaj se film može pohvaliti i odličnom glumačkom
ekipom, od kojih smo neke mogli vidjeti i u drugom i trećem nastavku filma,
kao i u mnoštvu drugih filmova, među ostalima, The Skulls, Ðavolji Odvjetnik,
Turner i Hootch... Čak je i šestogodišnja Heather O'Rourke pokazala količinu
glumačkih sposobnosti na kojoj bi joj neki mnogo stariji kolege iz ovog
žanra mogli pozavidjeti (ako sumnjate, pogledajte Djecu
Noći ili Dracula 2000). Ovdje ću samo još napomenuti da je ulogu Carol
Anne trebala dobiti Drew Barrymore koja je iako izostavljena iz ovog filma,
zablistala u E. T. - u, kojeg je Spilberg snimio odmah nakon završavanja
Poltergeista. Za specijalne efekte zaslužni su Industrial Light and Magic,
a na filmu je nešto malo poradio i George Lucas koji je svoj trag ostavio
u dječjoj sobi koja obiluje stvarima iz Ratova Zvijezda. Još jedna malecka
napomenica, film je nominiran za Oskara u kategoriji vizualnih i zvučnih efekata.
A sada malo prepričavanja radnjice IAKO, ako imate više od 15 godina,
i nazivate se horror fanom, a niste gledali ovaj film - SRAMITE SE. Ovaj
dio je isključivo za dječicu i slučajne nalaznike ove recenzije.
Dakle, ukratko, obitelj Freeling, koja uključuje Diane, Stevena i njihovo troje
djece Danu, Robbija i Carol Anne, živi idiličnim životom u mjestašcu Cuesta
Verde. No spokoj im je narušen kada se jednog dana u njihovoj kući počnu
događati čudne stvari. Namještaj se počeo sam razmiještati, stvari se
naočigled pomiču same od sebe, a najmlađa Carrol Anne čuje glasove iz
televizora na kanalu na kojem nema programa. Te večeri mjesto zahvati
i oluja u kojoj je Robbija zamalo pojelo drvo koje se nalazi ispred kuće,
a Carol Anne biva kroz televizor uvučena u drugu dimenziju. Obitelj traži
pomoć od parapsihologinje, Dr. Lesh, i njezine ekipe, koja nešto kasnije
dovodi poznatog medija Tanginu Barron, koja bi trebala pomoći ostatku
obitelji Freeling da vrate kćer odnosno sestru. U međuvremenu doznajemo
da je čitavo mjesto sagrađeno na groblju, a da su Carol Anne, koja se
rodila u toj kući oteli nespokojni duhovi, među kojima se nalazi i zli
entitet kojega Tangina naziva "Zvijer"...
Osim ove priče, u pozadini filma nalazi se još jedna priča koja obiluje natprirodnim
i nesretnim događajima, a strašnija je od samog filma jer je istinita.
Naime, četvero glavnih glumaca iz tri dijela filma je umrlo, a među njima
je i Heather O'Rourke. JoBeth Williams i Zelda Rubenstein tvrde da su
doživjele natprirodna iskustva za vrijeme snimanja filma. Olivera Robinsa
(glumio je Robbija), za vrijeme snimanja scene u kojoj ga lutka klauna
vuče pod kevet, ta ista lutka zamalo uguši (Spielberg ga je uspio spasiti
od smrti), a JoBeth Williams je u razgovoru s novinarima izjavila da se
za kosture u blatnom bazenu koji su plivali oko nje na kraju uspostavilo
da su pravi, a ne lutke...
Čovjek se zamisli, zar ne!
Nego, kad sam se već dotaknuo neobjašnjivog, da razjasnim i uzroke svoje nesinhronizacije
s najavljenim programom. Pišem ja, eto, u ponedjeljak recenzije Dracule
2, Sin Eatera i Poltergeista, i kao i obično odem na net skinuti
neke podatke o glumcima, trajanju filma, wallpapere i slično.
Čeprkam ja tako negdje dva sata, zgotovim s prva dva filma i krenem tržiti
podatke za Poltergeista, kad odjednom - kuršlus. Ne mogu više otvoriti
ni jednu stranicu. "To mi se komp opet zblesir'o!", rekoh ja,
"Ništa više". Mislio sam da mi je najbolje ostaviti se toga,
pa javim frendu da on pokuša i da mi maila podatke, što je on
i učinio, no, naravno, ja nisam mogao do svog e-mail pretinca. "To
je samo virus", rekoh tada, "Samo virus, ništa više".
Zovem ja opet frenda, rekoh mu da sprži podatke i donese mi ih navečer.
Ali avaj! Svi CD-ovi rade, samo njegov neće, a on se kune da je kod njega
sve bilo u redu. "Nije bed!", rekoh ja, "Valjda je moj
čitač u k***u, samo to i ništa više". Odoh ja
drugi dan do faksa misleći se poslužiti njihovim kompom, al' vraga. Sjedi neka
ženska tamo, objesila se na net i ne pušta, ali nemam druge pa
odlučim čekati. Konačno se ona makne i ja se dočepah računala. Logiram
se i - sve opet crkne po ne znam koji put. Kopam lijevo kopam desno, čeprkam
po kablovima i konačno skužim da se nekakva žnora odspojila baš kad sam
ja krenuo po svoje podatke za Poltergeista. Malo sam razmislio, ali nedam
se ja. "To je čistačica maloprije s usisivačem razj... stvar, samo
usisivač, ništa više". Otvorim konačno mail, skinem podatke
na hard, idem ih prebaciti na disketu - i neće. Pola sata sam
pokušavao, dok mi na kraju jedna ženskica nije rekla da im je komp skupio
virus i da "nema šanse" da uspijem u svojoj namjeri. "Ma
svakako!" rekoh ja, "Virus to je, ništa više!" Zovem ja
po treći put frenda te mu kažem da donese podatke kako god zna i umije.
I eto, pojavi se on večers s disketom koja začudo radi i ja napisah izvještaj.
Ali da budem iskren, na trenutke se zapitam da li je i mene dotakla sjena
Poltergeistova prokletstva, sjena iz koje ni ja neću izaći - nikad više!
Ivan Grozni
- Internet stranica filma:
- n/a
- Emitirano na TV-u:
- 16. 02. 2004.
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 19. 02. 2004.
 |
Poltergeist
|
