GROBLJE KUĆNIH LJUBIMACA 2
Paramount Home Entertainment, 2001.
Horror glumica Renee Hallow (Darlanne Fluegel) naočigled svog sina Geoeffreyja (Edward Furlong) pogiba u nezgodi snimajući svoj novi film. Potreseni njezinom smrću, Goeffrey i njegov otac, veterinar, Chase Matthews, odlučuju započeti novi život u Ludlowu, Reneeinom rodnom gradu. No vrlo brzo nakon preseljenja uspostavlja se da promjena prebivališta i nije baš neki dobitak za ovu dvojicu. Veterinarska stanica u Ludlowu više sliči ruševnom šinteraju nego sanitetskoj ustanovi, a ni Goeffreyjeva nova škola nije baš neka sreća. Već prvi dan nastave Goeffrey se uspijeva zakačiti s glavnim školskim huliganom koji mu otme mačku (pa tko još nosi mačku u školu!) i sakrije je na groblju kućnih ljubimaca. Jedina osoba koja je u svom tom metežu na Goeffreyjevoj strani je Drew Gillbert, odeblji posinak gradskog šerifa i bivšeg ljubavnika Goeffreyjeve mame, koji mu pomaže pronaći mačku i pritom mu ispriča priču o indijanskom groblju i katastrofalnom kraju obitelji Creed. Kada mu sadistički poočim, šerif Gus (Clancy Brown), ubije psa, Drew ga odlučuje uz pomoć Geoffreyja zakopati na starom indijanskom groblju i nevolje počinju...
Postoji dobra stara poslovica koja kaže da se na pogreškama uči. Ali ne, morali su napraviti
nastavak. Sram ih bilo i stid. Lijepo su im Ramonesi rekli na kraju prvog
dijela: "I don't wanna be burried, la, la, la... ...live my life
again, la, la, la...", (u recenziji prvog
dijela imate čitav refren), no oni su odlučili poslušati najgoreg
savjetnika - pohlepu i zakopati prvi dio na groblju kućnih ljubimaca.
I evo što su dobili - maloumnu uskrsnulu tvorbu koja nikako ne može biti
ništa više od blijede sjene izvrsnog prvog dijela. Na žalost, time nisu
naštetili samo gledateljima već i samom filmu, koji bi, da ne nosi naziv
svog prethodnika mogao proći kao sasvim prosječno ostvarenje, ni bolje
ali ni lošije od većine horroraca koje sam pogledao.
Iako je ovaj film okupio poznatiju glumačku ekipu od prvog dijela, to
mu nije baš bilo od neke pomoći jer nitko od njih, osim možda Clancy Browna
(i to samo u nekim trenucima), nije uspio stvoriti dubinu u karakterima
svojih likova. Blentava gluma Edwarda Furlonga (Terminator 2) daleko je
od njegovih stvarnih mogućnosti, mada izraz lica u sceni u kojoj otac
kaže Geoffreyu da mu pomogne pregledati psa za kojeg ovaj zna da je mrtav
definitivno zaslužuje oskara u kategoriji nagluplja facijalna ekspresija.
Kad smo ga već spomenuli, mislim da bi i Anthony Edwards danas bio mnogo
sretniji da se držao "ER"-a i izbjegavao izlete u ovakve projekte.
Kao što sam rekao, jedino Clancy Brown (The Shawshank Redemption) zaslužuje
pohvale, jer je doista dobro portretirao sadističkog očuha opsjednutog
razmnožavanjem zečeva i veselog mrtvaca koji se ševi, degutantno prežderava,
ubija maloljetnike i razbacuje se pošalicama te pritom predstavlja potpunu
degradaciju sveg onog što je bio dok je bio živ.
Unatoč tome što ovaj film nije ni blizu karizmi i dubini prvog dijela,
mora se priznati da je, što se raznolikosti prizora tiče ipak bogatiji
od prethodnika. Naime, ovdje možemo naći humoristične scene, stupidne
scene, nepotrbne scene, nekrofilične scene (kada svježe umrli šerif ševi
svoju ženu), gore scene (prizori u kojima se mrtvi Gus iživljava bušilicom
na Chaseu) pa čak i neke spooky scene (uglavnom uključuju ženu
i psa). Isto tako, moram reći da su me ugodno iznenadile dvije stvari.
Prva je činjenica da se radnja ne odvija u istoj kući kao u prethodnom
dijelu, što je uobičajena praksa u nastavcima, a druga stvar koja me se
dojmila, iako su je mnogi iskritizirali, je prebacivanje glavne radnje
s glavnih likova - Geoffreyja i Chasea na Drewovu obitelj, što također
nije uobičajeno za ovakav profil filmova. Također su zanimljivi su i detalji
kojima film obiluje i koje možete primjetiti ako pažljivije gledate (npr.
suptilno podsjećanje na prvi dio - pojavljivanje prezimena Creed na grobu
i na kasliću za pisma, obrnuti križ na zidu...), a ne manjka ni šaljivih
doskočica tipa: "No brain, no pain!".
No, nažalost, to je otprilike sve, što se tiče pohvala, a sada da razmotrimo
i drugu, opširniju stranu medalje.
Odmah na početku moram spomenuti da je i drugi dio režirala Mary Lambert, te da
ovaj nastavak nije napravljen pod Kingovim patronatom koji je ovaj put
inzistirao na nepoveztivanju njegova imena s navedenim uratkom. Specijalni
efekti ne nadilaze prvi dio mada ih ima više, priča je stupidnija, atmosfera
je nikakva, a stupanj nebuloznosti i nedoslijednosti, kako unutar samog
filma, tako i u odnosu na prvi dio u nekim je trenucima poguban po gledatelja.
- No, da sve to sistematiziramo idemo po redu:
- - film je bolno predvidljiv; čim prvi put prikažu Drewovog psa, nekakvog mješanca haskija, svima je jasno da će on zbog svog vučjeg izgleda i ledenoplavog pogleda biti prva žrtva indijanskog groblja
- - u prvom su dijelu svi uskrsnuli bezumni zlokobni zombiji, no ovdje Gus podsjeća na veselog mrtvaca u kojem je preživjelo pola mozga pa on zbija šale, vozi auto i slično...
- - gledatelju nikako nije jasno zašto Drew pokapa svog psa, ako zna priču o Creedovima, a potpuno je nepojmljivo zašto to ponavlja s Gusom, koji je bio oličenje zločestoće i dok je bio živ
- - kako mogu izvaditi krv mrtvom psu; kad su već dosljedni u tome da smrdi i rana mu ne zarasta, i krv bi mu morala biti zgrušana
- - ne znam koliko puta u filmu izgovore "Burry your own", jer je to osnovni uvijet da oživljvanje uspije i onda Gus bez 'beda' zakopa i oživi prije spomenutog školskog huligana kojem je neposredno prije toga prepravio lice prednjim kotačem motocikla
- - najveća nebuloza i ono što se svaki gledatelj nadao da neće vidjeti, a što pokapa film u očima svake razumne osobe je oživljavanje Goeffreyeve majke - stvarno ne znam tko može progutati takvu glupost, 'ajde da se to još dogodi na početku filma, ali na kraju, nakon cijele kalvarije koju je Goeffrey prošao s oživjelim mrtvacima on zakopa majku na indijanskom groblju - neoprostivo!!!
- - iduća glupost je to što je glumica mrtva duže vrijeme, ali ne pokazuje ni jedan jedini znak raspadanja, nema čak ni ožiljak od nesreće i, zaboga, zašto se rastopi na kraju, pa nisu mrtvaci od voska - Groblje kućnih ljubimaca 2 je očito fiziološki nedosljedan horror...
Ovdje ću se zaustaviti, da vam ne ubijem baš svaku volju za gledanjem ovog filma,
jer bi ga oni koji nisu gledali prvi dio još i mogli progutati. Ipak,
ako vam je do zadržavanja dojma koji ste stekli gledanjem prvog filma,
toplo vam savjetujem zaboravite da nastavak postoji.
Da završim kako sam i započeo, ni Ramonesi se nisu držali savijeta iz
svog rerfrena, pa su ponovo napravili pjesmu za odjavnu špicu filma, koja
naravno nije ni do koljena originalu i stoga ću preskočiti citiranje.
Ivan Grozni
- Internet stranica filma:
- n/a
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 25. 09. 2003.
 |
Groblje kućnih ljubimaca 2
|
