KRUG 1
Kadokawa Shoten Publishing, Omega Projects, 1998.
Da su Japanci majstori zanata te da je čak i u današnje doba komercijalističke eksploatacije svega što stvara novac moguće snimiti pravi napeti psihološki horror, dokazano je filmom "Ring". Potpuno izvan domena Hollywooda i glamuroznog preseravanja snimljen je film koji doista (ali doista!) izaziva nelagodu i trnce po svim dijelovima tijela. Scenarist filma, gospodin Hayashi Junichiro, nije ni pokušao prodati Ring raznoraznim sisatim plavušama, stupidnim dijalozima, nebuloznom radnjom i prozirnim epilogom. Možda zato što u Japanu nema sisatih žena. Možda nekih 5%, ostalo su silikonke. A ni plavuša. Osim umjetnih. Realno gledajući, barem se polovica novijih horrora američke produkcije može prozvati stupidnim izrodima žanra, toliko besmislenim da se postavlja pitanje koja im je uopće grupa ljudi ciljana publika. ''Ringom'' redatelj Nakata, upravo poput kolega odgovornih za klasike kao što su Exorcist (William Friedkin) ili Omen (Richard Donner), šokira publiku prizorima izrazito neugodnim oku, a poigrava se i vizualnim doživljajem zamrzavajući takve scene koji djelić sekunde duže no što smo na to navikli. Atmosfera filma je tmurna, a radnja spora i prepuna nepoznanica čija pojašnjenja saznajemo postupno, taman kad treba. To nikako ne znači da se Ring može gledati opušteno uz kokice, jer iznenadni bljeskovi raspleta razbacani su po pojedinim dijelovima filma na potpuno usmjeren i djelotvoran način. Scena u kojoj mala Sadako izlazi iz televizora ostat će upamćena kao jedna od najnapetijih i najstravičnijh u povijesti, ne samo ovog žanra, a onaj tko ostane potpuno ravnodušan na nju mogao bi razmisliti o ozbiljnijem psihijatrijskom tretmanu. Glumci su svoj posao odradili zadovoljavajuće, tako da u tom segmentu i nema nekih zamjerki. Zaplet i radnja dovoljno su originalni i nepredvidljivi da gledatelje ostavljaju u napetosti i konstantnom iščekivanju sve do samog raspleta. Režiser se maestralno poigrao maskama i make-upom na prestravljenim licima leševa te krvavim očima male Sadako i njenom dugom crnom kosom koja otkriva taman toliko njenog lica da nam ne pada na pamet upitati se kako izgleda ostatak. "Ring" je definitivno jedan od filmova koje je prilično teško približiti riječima. Za to možemo zahvaliti izvrsnoj razradi priče koja nas jednostavno prikuje za stolac/ kauč/ krevet, ovisno gdje sjedimo/ ležimo. Obavezno gledati. Tko već nije, taj je papak, jer drka po Internetu, umjesto da je već na pola puta do videoteke.
Među mlađim pučanstvom počinje kružiti intrigantna priča o video-kazeti koja u roku od tjedan dana izaziva neobjašnjivu smrt svakog tko ju pogleda. U cijelu priču upliće se lokalna novinarka koja pokušava otkriti pravo porijeklo kazete. Ne znajući za posljedice, odgleda kazetu, ali, na svoje zaprepaštenje, uskoro otkriva da bi priča mogla biti istinita. Da stvar bude gora, kazetu je pogledao i njen sin...
Blair Bitch
P. S. Snimljen je i nastavak priče, "Ring 2", kao i "Ring 0", koji se bavi događajima koji su prethodili "Ringu". Dakle, korišten je redoslijed kojim je snimljena i priča o Hannibalu Lectoru; 2. dio, 3. dio, pa tek onda 1. dio.