ŽIVJETI PAKAO
August Ent., Transfilm, Kingsborough Picures, Ecotopia, 1997.
Svaki put kada pogledam film kao što je Habitat podsjetim se da ove recenzije
ne pišemo samo da bi vas potakli na gledanje nekog, nama zanimljivog,
uratka, nego da bi vas, u određenim slučajevima, od iste radnje odgovorili.
Zapravo, razmišljajući o ovom filmu pada mi na pamet aposemantička obojenost
(pojam koji označava pojavu u prirodi kada životinje svojim jarkim bojama
i uzorcima upozoravaju predatore i druge životinje da imaju neki obrambeni
mehanizam, npr. otrov i sl.) i potreba uvođenja nekakvog sličnog sustava
upozoravanja u filmski svijet. Tako, npr. dođete u videoteku, uočite omot
DVD-a ili VHS-kazete u crveno-crnoj boji i odmah znate - ubija dosadom,
dok bi crno-žuta kombinacija, recimo, označavala visok stupanj nebuloznosti
kojom vam film može naškoditi. I ne bi bilo zabune! No, s obzirom na nepostojanje
ovakvog načina upozoravanja, ja sam, eto, nabasao na film koji bi na svojoj
naslovnici mogao ujediniti poprilično širok spektar boja i uzoraka.
Naime, Habitat je neobično nebulozan, dosadan i nezanimljiv film, kojem
su jedine svjetle točke, ako ste muškog roda, golišavi prizori Alice Krige
(poznata i kao žena koja ubija kukuruzom (Sleepwalkers)). Scenarij, režija
i gluma nisu vrijedni spomena, a specijalni efekti su oskudni i neinventivni.
Radnja filma odvija se u budućnosti, ozonski sloj je uništen, a ljudi
su prisiljeni na život u zatvorenim prostorima s mogućnošću kretanja na
otvorenom samo noću. U takvom su se neidiličnom svijetu zatekli ekscentrični
znanstvenik Hank, koji svojim eksperimentima pokušava popraviti prirodu,
njegova žena Clarissa i sin Andreas. Stvari se počinju odvijati njihovim
doseljenjem u mali gradić, gdje se useljavaju u novu kuću, upoznaju susjede,
Andreas kreće u novu školu i sve je divno i krasno, dok stari opet ne
zajebe eksperimentirajući u podrumu pa se pretvori u nešto što ostali
protagonisti u filmu nazivaju bubama, a to bi ustvari trebao biti viši
evolucijski stadij ljudske rase. Osim što se pater familias pretvorio
u nekakav roj nečega i kuća je prošla drastičnu promjenu, pa su u njoj
počele rasti divovske biljke, plijesni, nekakvo drveće i slično. No, izgleda
da Clarissa i Andreas nisu baš potreseni ni zbunjeni promjenama u svojoj
obitelji i nastavljaju živjeti u obrasloj kući, za ručak jedu plodove
sa zidova, a tata tu i tamo prozuji pokraj njih. Idila!
Jedini je problem što se Andreas zapalio za kćerku svog profesora tjelesnog
i navukao si školski sportski tim i njezinog starog na vrat. Ah, da, tome
što on nije posebno obljubljen u novoj sredini ne pomaže ni činjenica
da ga je njegov nadobudni otac malo preradio, pa je on, eto, mutant koji
se može kretati po danu pod podivljalim UV- zrakama! Kako radnja ide dalje
već navedene osobe kojima se Andreas zamjerio, odlaze u njegovu kuću spremni
na osvetu, ali tamo nailaze na njegovu golišavu majku i zujavog oca, te
na kraju bježe glavom bez obzira puni nekakvih prišteva. Ta zbivanja neminovno
vode do pojavljivanja sanitetskog odreda koji u biološkim odijelima dolazi
uništiti kuću, no u tom procesu kuća, otac i majka koja također postane
zujavi oblak pobiju velik broj uljeza. Nakon masakra dva evoluirala roja
veselo zavijore u nebo. Kraj! Nevjerojatno, eto! (ako se pitate gdje je
bio Andreas u to vrijeme... ...on je eto odveo trenerovu kćer na malo
hopa-cupa u jezeru, ali mu je ova zagorila na suncu pa se vratio kući
da bi zatekao nihilaciju u tijeku.)
Ivan Grozni
- Internet stranica filma:
- n/a
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 18. 11. 2003.
 |
Živjeti pakao
|
