DEMONI 2
Platinum Media Corporation Ltd., 1987.
Dvije godine nakon izrazito uspješnog originala snimljen je nastavak priče o virusnoj pošasti koja
ljude pretvara u nezaustavljive i zle demone, strojeve za ubijanje, to jest širenje
zaraze. Suradnja Lamberta Bave kao reisera te Daria Argenta kao producenta filma
pokazala se vrlo uspješnom, te je rezultirala filmom koji je u nekim odrednicama
čak i nadmašio original. Ako znamo da je prve "Demone" reirao sam Argento,
moemo reći da mu bolje lei uloga glavnog producenta nego li samog redatelja
filma, barem kada je Bava u blizini. Naalost, horror-anr ne da je idealan za
stupidne nastavke, nego je isti prepun filmova o "ubojici koji se stalno vraća"
te "zlu koje je nemoguće pobijediti" i slično, tako da bih na prste jedne ruke
mogao nabrojati horrore čiji su nastavci bili na razini originala; "Halloween
2" (jer ga je, također, kao i prvi dio, radio John Carpenter), "Evil Dead 2"
(jer ga je također, kao i prvi dio, radio Sam Raimi) te "Demons 2", a dva prsta
čuvam u rezervi za neki od nadolazećih komparativnih tekstova. Scenski koncept
bazira se na sličnom principu kao i original, jer je u prvom dijelu 90% radnje
smješteno u, i na krovu kina, dok se u drugom 90% radnje odvija u, i na krovu
visoke ultramoderne stambene zgrade. Relativno uvjerljiv zaplet prilično je dobro
razrađen, tako da se razlog povratka demonske zaraze moe s lakoćom progutati,
ipak je pomalo nespretno riješen posljednjom sekvencom kapanja krvi niz ruku,
jer ljudska je rasa, na kraju krajeva, opskbljena osjetilom dodira, tako da ljudsko
biće ipak osjeća ako mu se niz ruku slijeva krv. Ipak, talijanski su genijalci
i taj sitan detalj uspjeli marginalizirati scenarijem u kojem veselo društvo istraivača,
uključujući i "teče mi krv niz ruku a ja niš' ne kuim i samo se smješkam"-djevojku,
zapravo poziraju za zajedničku fotografiju. Maska je otprilike jednaka kao i u
originalu, tako da su demoni i dalje sivkaste koe, krvavih dugačkih očnjaka i
noktiju, te pulsirajućih ila kucavica. Bava prikazuje demone kao opsjednute,
poludjele, ali vrlo inteligentne lovce na ljude prepune nadljudske snage koji
ne preu ni pred čim u nakani da se prošire gdje god to mogu. Kao i u svojim ranijim
radovima, Bava nije koristio nikakve kompjutorske specijalne efekte, već je vizualni
dojam obogatio korištenjem dobrih starih lutaka na špagi, animatrona te litara
i litara umjetne krvi, čime je dobio prirodniji izgled scena i likova. Reiser
se također pobrinuo i za psihološki pristup filmu, kako bi gledaoci s nestrpljenjem
očekivali idući kadar. S obzirom na to da su većina glumaca u filmu Talijani,
bilo je potrebno nasnimavanje novih, "pravih američkih" glasova, kako bi se
ipak izbjegao podsmjeh gledatelja nenaviklih na apeninsko-engleski naglasak. Nasnimavanje
tih glasova nije baš izvedeno nekom kirurškom preciznošću, prije bi se reklo -
tupim noem za mazanje, tako da u završnici dobivamo neke scene koje izrazito
podsjećaju na honkoške akcijske filmove sedamdesetih u kojima se usne glavnog
razbijača kreću brzinom oko 300 na sat, dok su engleske riječi unutar brzine dopuštene
na gradskim prometnicama. Poklonicima glazbe osamdesetih svidjet će se činjenica
da soundtrack potpisuju izvođači kao što su Dead Can Dance, The Smiths,
The Cult, Peter Murphy (ex-Bauhaus) i drugi. S obzirom na činjenicu da je tri
godine kasnije Bava snimio i katastrofalan nastavak pod nazivom "Demons 3 - The
Ogre", film koja nema veze s vezom, a kamoli s pričom koja se razvijala tijekom
prva dva dijela, "Demons 2" moemo smatrati jednim od njegovih najvećih ostvarenja
u karijeri.
Sally slavi svoj šesnaesti rođendan te organizira tulum za prijatelje, ali nezadovoljna
svojim izgledom i vlastitom prošlošću povlači se u sobu gdje gleda TV program.
U tijeku je dokumentarac o nekolicini avanturista koji ulaze unutar zidina grada
nekoć preplavljenog demonima. U potrazi za trofejima i fotografijama, slučajno
oivljavaju jednog od njih, a on putem Sallynog ekrana prelazi u stvarnost, gdje
prvo napada upravo slavljenicu...
Trajanje filma je otprilike 90 minuta, a od dodataka izdvajamo komentar redatelja
te kratke dokumentarce Daria Argenta u kojima govori o produkciji filmova, ali
i o "Muzeju uasa Daria Argenta" koji je pun rekvizita korištenih u mnogim filmovima
toga anra.
Blair Bitch