VUKODLAK
Lions Gate Films, 2000.
Jesam li već spomenuo da ne volim ljeto? Osim nezaobilaznih vrućina, koje, ruku na srce, ove godine i nisu bile tako strašne, te zamjetnog nedostatka života i bilo kojeg oblika zabave (barem što se nas koji smo ostali na kontinentu tiče), dodatno me frustrira insuficijencija ikakvog gledljivog materijala u videotekama i kinima (TV neću ni spominjati jer tamo već godinama pate od kronične filmocitne anemije, s povremenim remisijama koje dolaze u obliku repriza), što nas nažalost, dovodi do bolne činjenice da moramo pristajati na raznorazne kompromise i zadovoljavati se kojekakvim neadekvatnim djelcima slaboumnih redatelja i njihove, kako bi rekli, mentally chalenged, ekipe. A ja, eto, ne bih bio ja da ne naletim na još jedan dragulj u, izgleda, beskrajnoj ogrlici gluposti, ali, vjerujte mi, ovaj biser dovodi u pitanje i onu staru Margaritas ante porcos. Zapravo, mislim da bi mogao stati bok uz bok muzici Britney Spears u rastjerivanju svinja s kukuruzišta (revolucionarna metoda za suzbijanje svinjske pošasti koju su prije nekoliko godina otkrili američki farmeri!)...
Vjerujem da ste već iz uvoda uspjeli zaključiti da ovaj film neće biti baš nominiran za Oskara, ali puni opseg ove katastrofe teško možete zamisliti bez gledanja barem jedne scene Vukodlaka. Riječ je, dakle, o djelcu koje je dotaklo samo dno B produkcije i po mom mišljenju količinom gluposti, besmislica i kretenluka nadilazi i dosadašnje neprikosnovene prvake te kategorije Trola 2 i Djecu noći. Što se radnje filma tiče, bilo bi najjednostavnije da si vizualizirate mješanca irskog vučjeg hrta i vjeverice koji po čitavom Los Angelesu naganja nekakvu kuju koja se tjera, te pritom čereči i rastavlja na dijelove sve koji mu se nađu na putu. Oni maštovitiji mogu iskoristiti i činjenicu da stvorenje, čini se, nije cijepljeno pa ima nekakvu čudnu bolest koju karakteriziraju fluorescentno roza mrena na očima, nemogućnost artikulacije zvukova, balavljenje na sve strane te savijanje noktiju i dijelova eksteremiteta unatrag pri pritisku na čvrstu površinu, a ni dlaka mu nije baš u najboljem stanju, kao da je putem još pokupio i nekakvu šugu. Eto, jadni stvor je sav u raspadu. No, šalu na stranu, priča je uistinu jedna od najslabijih točaka ovog filma, zapravo, tok radnje se jako teško može pratiti, i isprekidan je kojekakvim digresijama, među kojima je i desetominutna erotska scena u kojoj se dvije gole žene s nekakvim bodypaintom natežu i plešu na krovu. Zapravo, film obiluje takvim scenama, čak i počinje u striptiz baru, pa kad se sve uzme u obzir, svojim stupidnim dijalozima na razini djece od 10 godina i još lošijim scenarijem više nalikuje na neki erotski triler nego na hororac, a tome u prilog govori i činjenica da se čitav film bazira na tome da nekakav muški poluvukodlak lovi žensku koja je pravi vukodlak da bi je poševio. Mislim da mirne duše mogu ustvrditi da je golotinja jedino što ovom filmu ne nedostaje. Režiser bi trebao bez razmišljanja počiniti harakiri nakon ovakve sramote, a o specijalnim efektima da ni ne govorim. Kostim vukodlaka djeluje kao da je iznajmljen za maškare, nokti mu se savijaju unatrag dok bjesomučno grebe po žrtvama, krv je neuvjerljivo rijetka i neprirodne boje, a kompjuterske animacije su tako loše i očajno očite da djeluje kao da ste upali u nekakvu PC igricu. Gluma je na jako niskom nivou, a postava se sastoji, među ostalim, od Playboyeve zečice Jaime Bergman, Tippi Hedren iz Hitchcockovih "Ptica", Kanea Hoddera koji je glumio Jasona u Petku 13, a čija je facijalna ekspresija kao da još uvijek nosi masku, dakle, nikakva. Sve u svemu loše, jako loše...
A sada, dio koji me uvijek razveseli - propusti i nebuloze!
Eto, prva stvar koja mi nije bila jasna (stavimo na stranu nejasnu i glupu priču) je izgled tih stvorova, mislim, kako to da hibrid vukodlaka i čovjeka izgleda kao vuk, a čistokrvni vukodlak djeluje poput osobe oboljele od hipertrihoze? Druga stvar koja me zbunjivala je zašto su pobogu izabrali debelog motorista za ulogu glavnog negativca! A zamislite ovu glupost, ekipa vijesti snima reportažu uživo s mjesta masakra, a kamera se prebacuje sa spikera i mjesta događaja na slučajnog promatrača (koji je u ovom slučaju Darkwolf u ljudskom obliku) i snima ga oko pet minuta, što je samo po sebi nevjerojatno, no ako se još uzme u obzir da ljudi s druge strane TV ekrana (u ovom slučaju dva glavna lika) bleje u to i čini se posve normalno prihvaćaju činjenicu da im umjesto prizora masakra pokazuju debeljka s blještavim fluorescentno rozim očima, granica nerealnosti dosiže maksimum. No to nije sve, još je nebulozniji prizor u kojem dvoje aktera - jedna od dviju jebaljki s krova i snimatelj erotskih fotografija uspiju pobjeći razbješnjelom vukodlaku koji je upravo pojeo njihove prijatelje i sakriti se u dizalo. I sjede oni tako u dizalu i zdvajaju razmišljajući kako izvući živu glavu iz neugodne situacije, kad odjednom, nakon nekih pola sata-sat žemskinja isuče mobitel ???? (kako se toga prije nije sjetila?) i nazove, ne policiju, ne vatrogasce, ne vojsku, nego svoju frendicu i ostavi joj poruku na sekretarici da je u zgradi vukodlak, nakon čega spremi mobitel i nastavi raspravu. A i kako glavni pozitivac det. Steve Turley, uspije ostaviti stoljećima staru knjigu neprocjenjive vrijednosti, u kojoj su, by the way, odgovori na sva njihova pitanja na podu parkirališta isto mi nije baš bistro...
Ipak, moram priznati, da ono što me najviše pogodilo nakon gledanja Vukodlaka nisu loša gluma, ni očajni efekti, ni jadan scenarij, već činjenica je ovaj film potpuno degradirao jednu od najvećih ljudskih mora. Vukovi i vukodlaci od davnina haraju našom maštom, provlače se našim legendama i pričama i utjeruju strah u kosti kako djeci tako i odraslima i definitivno nisu zaslužili ovakvu sramotu i deglorifikaciju! Tko će se bojati čudovišta s rozom mrenom, koje slini za kurvama? A ako uzmemo u obzir da su vukovi zaštićene životinje, nemam drugo za reći nego da je film zaslužio tužbu društva za zaštitu životinja zbog nanošenja duševne boli kako samim pripadnicima razreda Mammalia, reda Carnivora, porodice Canidae i roda Canis, tako i svim ljubiteljima prirode.
Samo jedan epitet odgovara ovom filmu - GROZNO!
Ivan Grozni
- Internet stranica filma:
- n/a
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 21. 09. 2003.
 |
Vukodlak
|
