28 dana kasnije
British Film Council, Canal+, DNA films, Figment Films, 2002.
Po čemu se uradak Dannyja Boylea uvelike razlikuje od sličnih mu filmova koji se bave tematikom hodajućih zombija? Kao prvo, britanski je režiser od njih stvorio nadljudski snažne, gotovo životinjskim instinktom povođene divljake, za razliku od žanrovskih mu kolega Romera, Fulcija i Andersona, čiji su živi mrtvaci spori, dezorijentirani i u principu laka meta za ljude koji ih istrebljuju. Zapravo, možda je i najveća pogreška u razumijevanju filma upravo ta što ih mi, navikli na slične filmove, uopće i smatramo zombijima, kad oni to zapravo i nisu. Oni su jednostavno ljudi zaraženi virusom koji izaziva bjesnoću. U ovom filmu, preživjelima, bolje rečeno nezaraženim ljudima, svaka je sekunda bitna, a vrijeme za razmišljanje ili neodlučnost svedeno je na apsolutni minimum. Tako je Boyle u konačnici dobio izrazito dinamičnu radnju (najdinamičniju u žanru zombi-horrora), a zahvaljujući izrazito brzom pomicanju kamere scene borbi sa zaraženima vizualno su vrlo jake i upečatljive. Ipak, bez obzira na razliku standardnih zombija i Boyleovih "zaraženih", ne može se poreći povremena neoriginalnost i prevelika sličnost pojedinih scena s nekim iz ranije snimljenih srodnih filmova koja kulminira u scenama šopinga u supermarketu. Nitko ne kaže da se ljudi koji odlaze na dulji put neće zaletiti do dućana i opskrbiti se prijeko potrebnim namirnicama, ali Boyle baš nije trebao doslovno precrtati taj dio scenarija iz Romerovog "Dawn of the Dead". Naime, scene su izvedene na gotovo identičan način: uz velik osmjeh na licima, svatko uzima kolica u koja trpa i potrebno i nepotrebno, uz veselu glazbenu podlogu, tu i tamo neki komentar, a tu je i blagajna i "račun" koji, naravno, ne plaćaju, i nakon toga gablec/ marenda. Iako je režiser ovdje ponudio svojevrsno opuštanje i odmor, kako nama, tako i likovima, stječe se dojam da je i taj dio mogao biti izveden na originalniji način, s obzirom na to da dobar dio filma ipak posjeduje određen odmak od radova slične tematike. Osim pukim preživljavanjem, "28 Days Later" bavi se i tematikom apokalipse i stvaranja novog poretka nauštrb mogućem rješavanju problema medicinskom znanošću. Naime, Boyle je stvaranje mogućeg novog društva prikazao kroz bizarna rješenja bolesnog, iskvarenog ljudskog uma, čiji bi krajni rezultat bio sadistički, muško-šovinistički, žensko-iskorištavački poredak, koji bi razvitak ljudske civilizacije vratio nekoliko stoljeća unazad. Na samome kraju, možemo reći da je Boyle od ne tako originalne priče stvorio prilično originalni film, vizualno i zvučno također prilično dojmljiv, te da je, iako do sada nije režirao ništa slično, na neki način čak uspio i unijeti jednu novu dimenziju u sam žanr. Njegov izlet u domenu horror-filmova možemo smatrati uspješnim, mada mi se čini da se više neće upuštati u slične projekte.
Nakon što iz strogo kontroliranog laboratorija pobjegne virus, bjesnilo se širi cijelim svijetom, a u roku 28 dana zarazi gotovo cijelu populaciju. Rijetki preživjeli pokušavaju sve u nadi za opstanak, nesvjesni kako rješenje nije ni kod onih koji govore da ga imaju. Ipak, četvero preživjelih kreću na put ne bi li i sami sebi pružili nadu u spas...
Blair Bitch
- Internet stranica filma:
- www.28dayslater.com
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 03. 11. 2004.
 |
28 dana kasnije
|
