Walls of Jericho, The Plague Mass, Hidden Layer

Na rođendan moje bake i Toma Cruisea u filmu "Rođen 4. srpnja", u klub sam stigao švicarski točno na početak svirke prve predgrupe, pa ću predgovore karakteristične za moje izvještaje ovaj put izostaviti. No, kad bolje razmislim, i ovih prvih par rečenica može se doimati poput nečeg sličnog.

Iako još uvijek nisam stigao poslušati njihov studijski snimak, Hidden Layer su ove večeri bili iznenađujuće dobri. Predvođeni stričekom Tucmanom (ovaj put u cock rock izdanju s odrezanim rukavima), momci su nam prezentirali nekolicinu tough guy hardcore pjesmuljaka koji balansiraju na tankoj liniji između Slayerom inficiranog izražaja i metaliziranog hardcorea kakav se njegovao prije takozvane metalcore revolucije kakvu poznajemo danas (čitaj: Earth Crisis, Turmoil i njihovi srodnici). Da su ostali momci malo pokretniji, nastup bi bio još efektniji, jer je ovako frontmen u baltazarskoj maniri morao sam snositi cijeli mobilni teret.

Austrijanci The Plague Mass su na mene djelovali malo antiklimaktično. Između nastupa vrlo dobrih Hidden Layera i odličnih Walls of Jerichoa ovaj bend jednostavno nije uspio uhvatiti žižak večeri. Kombinirajući klasični D–beat hardcore izričaj s kojekakvim screamo, melodičnim i šta-ja-znam kakvim sve uplivima, momci su mi poslužili kao prilika za popiti pivo i uloviti zrak za nastup headlinera. A nije da se nisam potrudio.

Predvođeni džepnom venerom hardcore scene Candace Kucsulain, Walls of Jericho su nam priuštili nastup koji atmosferom može rame uz rame stati s bilo kojim premijernim hardcore bendom, dok tehnički sigurnom i suverenom izvedbom ne zaostaju za kolegama s metalske obale. Naravno, ne smatram da je u glazbi uvijek sve crno i bijelo, kako bi se dalo zaključiti iz moje izjave, no ima li lakši način da se obrazloži uravnoteženost obaju elemenata kod ove simpatične petorke?
Uz vidno i čujno najzastupljeniji posljednji album "With Devil Amongst Us All" i gotovo popunjenu Močvaru, hiperaktivnoj Candace i nije bio neki problem upravljati masom tjerajući ih na konstantne stilske figure iz hardkoraških udžbenika. Doduše, domaća publika djeluje kao da bi se na koncertima bolje snalazila da im se prije nastup udjeli neki prospekt s osnovnim informacijama o tome s kakvim bi se pojmovima (primjerice circle pit*) mogli susretati za vrijeme trajanja koncerta.
Usprkos tome, deračica dupadi Candace, koja u hranu evidentno stavlja neke testosteronske aditive (zlobnici bi mogli pomisliti da sam ovom pošalicom aludirao na žensku inferiornost, no, naravno - nije tako!), je nakon teških muka uspjela od publike čak izvući i jedan wall of death*. Nakon poziva na bis, Walls of Jericho su svoj uspješan nastup okončali pjesmom "Revival Never Goes Out of Style", koja svojom vokalnom melodijom neodoljivo podsjeća na Pennywiseovu "Bro Hymn".
Sve u svemu, ovo je bila jedna nadasve zabavna večer za sredinu radnog tjedna.

Matija Jelić

* circle pit - kolektivna aktivnost karakteristična za koncerte hardcore, metal i sl. glazbenih frakcija, kod koje aktivni posjetioci koncerta u za to predviđenom trenutku formiraju ljudski vrtlog

* wall of death - kolektivna aktivnost karakteristična za koncerte hardcore, metal i sl. glazbenih frakcija, koja podsjeća na scenu iz Starog Zavjeta u kojoj Mojsije prilikom vođenja hebrejskog naroda iz ropstva u Egiptu ka obećanoj zemlji podijeli more na dva dijela i potom ih potezom ruke ponovno spoji...naravno, ulogu Mojsija preuzima frontman/women, dok ljudi preuzimaju ulogu podjeljenih strana mora.

Datum, grad i mjesto događaja: 04. 07. 2007., Močvara, Zagreb
Datum objavljivanja izvještaja: 08. 07. 2007.