|
 Mastodon - korak unaprijed s "Blood Mountain"-om
 Zombie Holocaust - trash recenzije
 Tankard - izvještaj sa zagrebačkog koncerta
|
Isis - Boris - Oxbow
Jedinstveno i neponovljivo, a tako je jebeno kratko trajalo.
Pošto većina vas nije upoznata s radom benda Oxbow, nije na odmet ponoviti o čemu se tu zapravo radi. Avant, blues, noise i rock neki su od pridjeva koji se pripisuju ovoj kalifornijskoj četvorki. Nije teško primjetiti da su teško slušljivi i da se ono što Eugene Robinson izvodi na mikrofonu teško može nazvati lijepim pjevanjem, ili pak pjevanjem uopće, ali budi interese pojedinaca željnih neuobičajene muzike poput moje malenkosti. Bubnjar i basist morali su otputovati nazad kući zbog posla pa se zapravo radilo o duetu kojeg su činili Niko Wenner na akustičnoj gitari i već spomenuti Eugene na vokalu. Kao i svake večeri, nabildani crnac izlazi odjeven po najnovijoj poslovnoj modi gdje komadi odjeće postepeno nestaju kroz čedrdeset i pet minuta dug performans. Znoj, vrištanje, stenjanje, korištenje stolca i mikrofonskog stalka za simuliranje seksa, (ne)slučajno pljuvanje po publici i prvi redovi koji uzmiču od stejdža neki su od lajtmotiva te ljubljanske večeri za pamećenje. Hvatanje jedne nevine duše iz prvog reda za kosu i simuliranje oralnog seksa potvrdili su glasine o frontmenu željnom interakcije s publikom gdje se ne štedi nikoga. Na njegovu nesreću, publika se odmaknula što je bilo popraćeno zločestim smješkom i ironičnim komentarom: "Come closer, I'm not gonna do you anything..." Jedino što je bilo bizarnije od samog nastupa jesu skamenjena lica publike puna čuđenja i nevjerice. Kao što sam rekao, nije ovo za svakoga...
Četiri pojačala, dvije gitare, bas, bubnjevi, gong, a samo troje malih Japanaca na bini! Bilo je tu materijala s albuma "Pink", "Akuma No Uta", "Heavy Rocks"... Svega po malo. Zapravo je to i najveći problem. Zašto tako malo? Trajalo je samo pola sata, a elektriziranost i energičnost izvedenih stvari nikog nisu ostavili ravnodušnim što je i Atsuo bubnjar popratio skokom u publiku na kraju.
Zašto su ove dvije genijalnosti zajedno trajale manje nego Isisov nastup? Meni nepoznati razlozi, ali svakako nepravedno.
Isis je bazirao nastup pjesmama s posljednjeg albuma "In the Abscence of Truth" gdje su vrhunac nastupa ipak činile posljednje dvije "The Tower" i "The Begining and the End" s prvog, odnosno drugog albuma. Bend je trenutno u fazi precjenjenosti jer vrhunac karijere (pritom mislim na prva dva albuma) je daleko iza njih, a uživo nemaju ništa novog za pokazati. Izvedba je statičnija zbog prirode novijeg materijala čime je i manje atraktivna. Duše koje su premijerno gledale Isis sigurno nisu otišle nezadovoljne, ali svi oni iskusniji vuci ostali su neimpresionirani, barem što se Isisa tiče.
Boris i Oxbow, come baaaaaaack...
Ante Jurić Marijanović
Datum, grad i mjesto događaja: 17. 06. 2007., Cvetličarna, Ljubljana
Datum objavljivanja izvještaja: 08. 07. 2007.
|