Švedska petorka u KSET-u

Taj dan je u Zagrebu bio podjednako odvratan kao i svaki drugi unazad tjedan dana ilitiga s pljuskovima ujutro, nesnosnim vrućinama / sparinama tokom podneva te dodatno obogaćen groznom spoznajom da ćemo nastup Dismembera iste večeri biti prisiljeni gledati u nadasve genijalno klimatiziranom prostoru zagrebačkog kluba KSET.
Ovi veterani švedske škole death metala 12. 6. 2007. po drugi su puta u svom postojanju (nakon što su večer prije odradili koncert u Splitu) pohodili našu metropolu u svrhu promocije svog posljednjeg, i još uvijek aktualnog, albuma "God That Never Was" koji je, na sreću mnogih, označio povratak sirovini koja je krasila njihova prva 2 izdanja.
Pošto je njihov nastup dodatno uguran u nimalo zahvalan (niti jeftin, što se prosječnog fana tiče) i zgusnut raspored koncertnih zbivanja (Suffocation, Behemoth, Dream Theater od prošlih, Scorpionsi, Korn itd. od budućih) nije previše čudio malen broj pristiglih posjetitelja (valjda oko 150), ali meni je osobno (nakon svih silnih koncertnih gužvi) za koncert ovakvog tipa savršeno legla ovako "intimnija" atmosfera.

Nakon što smo uspješno preskočili predgrupe (domaći Corpse Grinder i talijanski Mystical Fullmoon) mogli smo smireno i bez pritiska početi uživati u teškim notama headlinera koji su svirku započeli dobro poznatom "Skinless" nakon koje su se odmah zaredali hitovi "Casket Garden", "Of Fire" i "Trail of the Dead" (njome su po prvi put lagano dotaknuli novi album), a "Skinfatherom" i "Skin Her Aliveom" smo se ponovno vratili na početke 90-ih dok su svoju posvetu Iron Maideni dobili u obliku "Tragedies of the Faithful".
Iznenađenje izazvano neočekivanom izvedbom "Piecesa" sjajno je pripremilo teren za još jednu uspješnicu s posljednjeg albuma ("Autopsy"), a ljubitelji njihove melodične faze došli su na svoje u trenutku izvedbe "On Frozen Fields".
Koncert je na najvišoj razini i na najbolji mogući način priveden kraju s "Soon to be Dead" i "Dreaming in Red" dok su za bis sačuvali "Overide of the Overture" i "Mizantropic".
Sama svirka je na žalost mnogih okupljenih trajala samo sat vremena što je bend djelomično opravdao činjenicom da je novi bubnjar (osnivač Fred Estby je napustio bend) "star" svega 3 tjedna i da nisu s njim stigli uvježbati dovoljno pjesama. Ovaj nastup je u usporedbi s prvim (osim po broju posjetitelja) od strane benda bio mnogo opušteniji, a time i zabavniji / zanimljiviji za gledanje (grimase pjevača Matty Karkyja i gitarističko poziranje a la Judas Priest / Scorpions poprimile su tu večer jednu potpuno novu dimenziju).
Što se pak zvuka tiče...
...e, on je bio totalna katastrofa što zahvaljujući tradiciji KSET-a, što tipu za miks pultom koji je osim dužnosti tonca obavljao i onu vozača i turnejskog menađera. U principu, jedino jasno (i preglasno) što se razumljivo čulo su bili vokal i bubnjevi dok su se gitare svele na teško prepoznatljivo grebanje (npr., dobar broj pjesama se dao prepoznati tek kada se uključio vokal) zbog čega su posebno patile solaže i melodični dijelovi.
Prvenstveno zbog zavidne nekvalitete zvuka teško da bi ovaj događaj ubacio pod najbolje death svirke koje sam imao prilike vidjeti, ali već spomenuta pozitivna / simpatična pojava ove švedske petorke i sjajna radna atmosfera koju su Dismemberi postigli i držali na visokom nivou tokom cijelog nastupa (premda je, ako izuzmemo prva tri reda, publika bila dosta "drvena") definitivno su vrijedile uloženog novca.

Igor Košutić

Datum, grad i mjesto događaja: 12. 06. 2007., KSET, Zagreb
Datum objavljivanja izvještaja: 15. 06. 2007.