Ruke sklopljene u molitvi

Woven Hand nam dolaze iz SAD-a pod dirigentskom palicom David Eugene Edwardsa (dalje u tekstu DEE), nekadašnjeg frontmana raspuštene grupe 16 Horsepower. Dok mu je bivši bend više koketirao s rockom uz neizostavne elemente americane, countryja, američkog folka i gospela, Woven Hand zalazi dublje u eterične vode ili da se jednostavnije izrazim, zvuči atmosferičnije i nježnije. Stihovi DEE-a su uveliko inspirirani Biblijom i činjenicom da je odrastao u južnjačkom crkvenom okruženju, no to je kilometrima daleko od bilokakvih christian-rock bljutavosti, usudio bih se reći da je po stavu i atmosferi njegova glazba bliža black metalu. Ta tvrdnja bi mogla izazvati podmijeh, ali činjenica je da iskrena glazba ne poznaje žanrovske granice, već samo biva.
Nakon upoznavanja s osnovnim aspektima glazbe Woven Handa, bio bi red da dam opis koncerta. Mjesto događaja bijaše Teatar ITD, čime je publika dobila priliku sjediti, a meni je to bilo prvi put da sam neki koncert (izuzev klasične glazbe) gledao "stojeći na stražnjici". U tako malom, ali komfornom prostoru ostvarena je intimnija atmosfera u kojoj čovjek dobiva dojam da se svira samo za njega. Na moje veselje predgrupa nije bilo. Uz ovacije se Woven Hand pojavio na pozornici u postavi DEE na stolcu za gitarom i mikrofonom, Pascal Humbert (također ex-16 Horsepower, Lilium) na basu, Ordy Garrison na bubnjevima i Peter van Laerhoven na gitari. Bez zadrške su prvi tonovi proparali mali prostor Teatra ITD. Inače mirna i tiša glazba, uživo je dobila na žestini i glasnoći, čime su me ugodno iznenadili. Većina pjesama je bila aranžmanski drugačija od izvedbi na albumima tako da su ispadale kao varijacije na temu te je na pozornici klasična rock postava zamjenila klavir, harmoniku, klavijature i kojekakve druge instrumente s albuma. Uvijek mi upadne u oči predanost izvođača samoj izvedbi stoga vrijedi izdvojiti koliko cijeli Woven Hand zaista nosi glazba. Basist P. Humbert većinu koncerta provodi zatvorenih očiju, gitarist P. V. Laerhoven potpuno ukočen i staklena pogleda svira svoj telecaster, s druge strane bubnjar O. Garrison djeluje veselije od ostalih poskakujući za bubnjevima, a da ne govorim o potpunom ispoljavanju duše kroz svaki takt i stih DEE-a koji čak gestikulacijom ruku opisuje i oživljava tekstove. Spektar zvukova koje su izvlačili iz svojih instrumenata je nemoguć. Čak jedan mali bubanj od svega par elemenata je zvučao kao cijela ritam sekcija kakvog ansambla.
Na kraju nastupa publika je bila oduševljena, ovacije nisu prestajale stoga DEE nije imao izbora da se ponovno ne pojavi na pozornici. Tako i bi, no bez pratećih instrumentalista te je za prvu od dvije bis pjesme izveo obradu svog bivšeg benda 16 Horsepower "Black Soul Choir". Samo on i njegov žičani prijatelj. Naknadno se za drugu bis pjesmu pridružuje ostatak benda da bi zajednički zaokružili cijelokupni doživljaj i duboko se naklonili.
Izašao sam iz dvorane svjež i odmoran kao da su samo za mene svirali. Nitko se nije tarao o mene, bez znoja i bolova u leđima od konstantnog stajanja, niti sam smrdio po cigaretama. Kontrapunkt svemu što sam do sada doživljavao na koncertima. Zaista događaj vrijedan gledanja i slušanja. Nešto za proširenje horizonata glazbenih afiniteta.

Luka Jančin

Datum, grad i mjesto događaja: 05. 06. 2007., Teatar &TD, Zagreb Datum objavljivanja izvještaja: 15. 06. 2007.