Laibach - 02. 02. 2007, Zagreb

Nakon samo tri godine pauze, zagrebačka je publika mogla ponovno uživati u novim, ali i nešto starijim taktovima grupe Laibach. Za ovu manifestaciju odabrali su kino dvoranu, što se pokazalo izvrsnim odabirom za sve one koji su željeli u miru pogledati scenski nastup, te pritom malo i ubiti oko.
Laibach nam je došao predstaviti novi album "Volk", kojem su introi, podloge i temelji uzeti iz državnih himni pojedinih (uglavnom osvajačkih) velesila kao što su SAD (bez njih ni mrav ne prdne), Rusija (što su osvojili, to su i spušili), Engleska (mini-kopija SAD-a), Španjolska (El conquistador), Kina (ne ide im s Tibetom i Tajvanom), Weimarska Republika (nema je na mapi neko vrijeme... ne znam, možda sam gledao prastaru kartu svijeta…), Izrael (oni nisu osvajači, oni su samo oslobodili zemlju od strašnih Arapa). Na popis su se uspjeli ugurati i legendarni osvajači Talijani koji ni Etiopiju nisu osvojili, iako su se borili tenkovima protiv kopalja. Vjerojatno su etiopska koplja bila megaaerodinamična i ultrazašiljena, pa su se ti osvajači uplašili, baš kao što su se uplašili i Albanaca koji su ih blijedo gledali kada su se iskrcali na albansko tlo praznih tankova u tenkovima. Gorivo je, naime, talijanskim osvajačima ostalo doma. Na ovaj zanimljiv popis himni trebalo bi dodati i tzv. himnu svih Slavena, francusku himnu i tako dalje i tako bliže.
Nakon zamračenja, koncert je počeo, ni manje, ni više nego – Lijepom našom! Nismo mi baš velesila, a ni neki osvajači, osim ako neki ne smatraju da smo osvojili Piranski zaljev. S obzirom na konceptualnost novog albuma, ali i bez obzira na činjenicu iz koje nam države dolazi Laibach, nitko nije početni intro doživio kao provokaciju, ali – ni kao himnu. Auditorij je, naime, nijemo sjedio za vrijeme intonacije državne nam himne, jer je ona ionako bila samo dio performansa. Nakon nje, na pozornicu izlaze redom članovi Laibacha, a na samom kraju, dakako, i Milan Fras. Njegov vokal doista nikoga nije ostavio ravnodušnim, te se publika napaljivala svakom pjesmom sve više. Glazbeni dio koncerta nadopunjen je i neprekidnim emitiranjem slika na velikom videoscreenu koje su također bile tematski vezane uz pjesmu koja se izvodila. Tako je, za vrijeme sviranja pojedine pjesme, na videoscreenu bila upravo prikazivana zastava te države, uz jednu malu promjenu. Naime, Laibach je na svaku zastavu ubacio vlastiti simbol "V" (kao Volk), pa se američka zastava sastojila od pedeset slova "V", umjesto isto toliko zvjezdica, dok se na drugim zastavama "V" nalazio uglavnom u sredini, umjesto grba. Naravno, treba spomenuti i činjenicu da je na ovom albumu, a tako i koncertu, Milanov vokal bio potpomognut fenomenalnim ženskim pratećim vokalom koji je cijelu izvedbu digao na još višu razinu. Kulminacija prvog dijela koncerta svakako su bile španjolska i izraelska himna, dok je za vrijeme kineske himne ekipa čak i počela spavati (pozdrav curi u drugom redu s Motorhead majicom!). Nakon prvog dijela, tj. izvedbe uživo albuma "Volk", iza kratke pauze, Laibach se vraća u pojačanome sastavu, kako bi izveo neke starije uratke. U tom trenutku kino dvorana instantno se pretvorila u plesni podij na kojem su samo rijetki stajali mirno, a velika većina se gibala u ekstazi. Prava je šteta što je drugi dio trajao tako kratko, jer Laibach bi svojim (još starijim) uradcima mogao držati publiku na nogama još satima. Nakon temeljitog preslušavanja novog albuma, bez ikakve sumnje se može reći da Laibach treba slušati uživo, jer količina energije i snage koju emitiraju članovi daleko premašuje 700 MB, koliko stane na jedan prosječan CD.
I zato za kraj preporuka: nikako ne propustiti slijedeći dolazak ovih velikana u vaš grad!

Blair Bitch

Datum, grad i mjesto događaja: 02. 02. 2007., Kino SC, Močvara
Datum objavljivanja izvještaja: 16. 02. 2007.