novosti
izvještaji
jel' se isplatilo?
scarFiles
razgovor
 

Mastodon naslovnica
Mastodon - korak unaprijed s "Blood Mountain"-om

"Zombie Holocaust" naslovnica
Zombie Holocaust - trash recenzije

Izvještaj: Tankard u ZG
Tankard - izvještaj sa zagrebačkog koncerta

Therion, Grave Digger, Sabaton - 01. 02. 2007, Zagreb

Uspješan niz 'double headliner' koncerata (poput Candlemass / Destruction i Enslaved / Moonspell) se nastavlja i dalje. Ovaj put su protagonisti Grave Digger, metal legende koje djeluju više od četvrt stoljeća, i Therion, popularni symphonic bend, apsolutno dominantni u svom žanru. Oba benda smo čekali dugo do ovog prvog nastupa u Hrvatskoj. Grave Digger je već veteranski bend, a Therionu je ovo bio treći najavljenji koncert (prvi je trebao biti na Metal Melting Festivalu u Zadru prije dvije godine, kada je propala cijela organizacija i infrastruktura početkom samog koncerta - Therion je čak došao do Zadra; te drugi u Zagrebu čiji je datum nakon jedno mjesec dana od objave bio zamjenjen koncertom u Turskoj). Tako da je ovo bio veliki dan za fanove oba benda. Krenimo redom:

Sabaton

Sabaton je krenuo već oko 20:10h u polupunoj dvorani, što ipak znači da je bilo dosta ljudi. Do koncerta meni potpuno nepoznata grupa, sviraju epski power metal na tragu bendova poput HammerFalla i Edguya, s naglašenom ratnom tematikom. Prikladno tome su bili i odjeveni u maskirne vojne uniforme, a za scenski nastup imam samo pohvale (što je slučaj sa svim bendovima večeri); pjevač je skakao i trčao po cijeloj pozornici, približio se svoj publici u prvim redovima, čak i dao jednom dečku iz prvog reda da otpjeva stih. Dobar dio prisutne publike je znao tekstove pjesama te zdušno pjevao cijelo vrijeme što je frontman znao iskoristiti te u pravim trenucima spustiti mikrofon nad publiku. Bend je bio očito oduševljen prijemom kod publike te su do kraja koncerta svi imali osmjeh na ustima. Nastup završava nakon pola sata, s upečatljivim izvedbama pjesama "Primo Victoria", "Metal Machine" i "Panzer Battalion", te izjavom: "We are Sabaton, you are Zagreb, good night!"

Grave Digger

Uskoro nakon Sabatona dolaze veliki Grave Digger. Istrumentalisti izlaze na pozornicu te kreću s "Liberty of Death", a zadnji dolazi legendarni pjevač Chris Boltendahl te uz dva plamena stupa na podiju započinje izvrstan set koji je trajao jedno sat i petnaest minuta. Za nastup mogu izdvojiti samo riječi hvale. Konstantna komunikacija s publikom, uporaba plamena koji su 'podebljavali' ionako žestoke trenutke pjesama, odlična svirka i i vokalna izvedba, vješto probran izbor pjesama (što bi trebao biti problem za bend s tolikom diskografijom i generacijama fanova koje treba zadovoljiti). Publika je spremno sudjelovala u nastupu pjevanjem, pljeskanjem i skakanjem uz pjesme, neki su mahali posterima, njemačkim zastavama, a negdje sredinom seta jedan od fanova je dobacio Chrisu hrvatsku zastavu koju je nosio omotanu oko tijela ili mahao njome do kraja koncerta. Sve u svemu uspjeli su ostvariti odličnu atmosferu u skoro pa popunjenom Boogaloou.

Therion

Nakon Grave Diggera slijedi poduža pauza od kojih četrdesetak minuta dok se namještala pozornica za Therion. Golemo platno u pozadini prikazuje prednji svod crkve u gotičkom stilu sa znakovitim natpisom Therion 1987 –  2007. U ravnini s bubnjevima su postavljene ograde i stupovi povezani lancima iz kojih su stajali pjevači. Imali su stalke za pjesmarice te stalke sa svijećama u pozadini. Scenografija je izgledala zaista impresivno, no u punom sjaju se pokazala tek kad su izišli članovi benda na pozornicu.
Basist, Johan Niemann, je zauzeo lijevi dio pozornice, brat gitarist Kristian Niemann desni, dok se Christofer Johnsson kretao cijelom pozornicom i tetralnim sviranjem gitare (što ritam gitara hvala bogu dozvoljava) davao do znanja publici tko je tu glavni.
Pjevači su stajali iza te ograde, s jedne strane Mats Levén i Lori Lewis, a s druge Snowy Shaw i Karin Fjellander. Kako su se izmjenjivale pjesme i vokalne uloge tako su pojedini vokalisti dolazili u prednji dio pozornice, dok bi ostali stajali iza i odrađivali zadatak pratećih vokala ili jednostavno pridonosili teatralnosti atmosfere svojom prisutnošću i stavom (ovdje je veliku ulogu igrala i kostimografija koja je bila različita kod svakog člana benda ali ipak je imala zajednički ton, dizajnirao ju je pjevač Snowy Shaw).
Za razliku od scenografije, zvuk je druga priča. Na prvih par pjesama je zvuk vokala bio dosta loš, pa se nisu čuli u svoj snazi i ljepoti koji su ključni za Therionove pjesme. Nakon par pjesama je to ispravljeno i mogli smo uživati u vokalnim majstorijama svih vokalista, makar bih ja istaknuo Mats Levéna i Lori Lewis kao malo dojmljivije, barem u mom subjektivnom doživljaju. Bilo mi je drago čuti i Christophera kako se priključio vokalima na pjesmama "Muspelheim" i "Rise of Sodom and Gomorrah", makar se službeno odrekao pjevanja u Therionu prošle godine.
Set je pokrio sve albume od "Theli" do danas s naglaskom na zadnjem albumu, što je bilo i za očekivati jer je ekipa na turneji ista ona koja je sudjelovala u snimanju albuma. Sve pjesme su zvučale odlično i uvjerljivo, unatoč vječnom nedostatku Theriona što nema klavjaturista, nego svi sympho djelovi dolaze s matrice, ali su se odlično uklopile, makar je bilo malo preosjetna razlika na pjesmi "Rise of Sodom and Gomorrah" gdje je dolazila snimka violina koja se kvalitetom nije uklopila u izvedbu živih instrumenata.
Odlične pjesme su se nizale jedna za drugom, pa je teško izdvojiti neke od najboljih izvedbi, ali svakako moram spomenuti "Deggial", "Rise of Sodom and Gomorrah", "To Mega Therion" te "Nightside of Eden" na kojima se najviše čula publika. Bubnjarski solo na polovici seta je također bio efektan te izišao iz klišeja istih jer su se tehnički preciznom Petteru Karlssonu usred izvedbe pridružili i muški vokalisti na dodatnim perkusijama.
Odličan i dug set je završio drugim bisom gdje su izveli obradu Manowara, "Thor", pjesmu objavljenom na "Crowning of Atlantis" EP-u. Snowy Shaw je preuzeo mikrofon i mali plastični čekič, koji je tu da bi simbolizirao Thora, u svoje ruke te odradio izvrstan posao za kraj. Bend se još jednom poklonio, obećao ponovni suret te otišao.
   
Vjerujem da u publici nije bilo nikoga tko bi se mogao požaliti na ovakav, rijetko viđeni, petosatni metal spektakl.

Krešo Urek

Datum, grad i mjesto događaja: 01. 02. 2007., Boogaloo, Močvara
Datum objavljivanja izvještaja: 09. 02. 2007.