Deicide, Visceral Bleeding, Psycroptic koncert

Napokon je osvanuo dan za hrvatske fanove kojima se nakon dugo godina iščekivanja (i pokojeg otkazivanja), ukazala idealna prilika da na domaćem terenu dočekaju jedan od bendova koji su svojim djelovanjem i utjecajem krajem 80-ih i početkom 90-ih oblikovali žanr death metala.

Naravno, da ne bude sve pic-pic, pobrinuo se dobri stari Murphyev "Ako već nešto može krenuti po zlu..." zakon (napomena: organizator je o tome na vrijeme obavijestio javnost... respect!) koji nas je ponovno zadesio u najgorem trenutku, s iznimkom da su ovoga puta za to bili odgovorni sami headlineri koji su se na ovu europsku turneju otisnuli bez frontmana Glena Bentona (navodne je rješavao neke pravne probleme tamo u domovini) na čije je mjesto ljubazno uskočio Garbathy iz poljskog benda Dissenter.
Unatoč nedolasku karizmatičnog (no, kako kome) Bentona (iako su nakon te najave organizatora svi očekivali masovni povrat karata), Močvara je ipak bila jako dobro posjećena s gotovo 450 posjetitelja koji su prvo morali preživjeti predgrupe.

PSYCROPTIC

Ove veseljake sam gledao unazad neke 2,5 godine kada su nastupili kao predgrupa Dismemberu i kada su više-manje ukrali show i oduševili okupljeno mnoštvo svojom svirkom, pokretljivošću i jasnim zvukom zbog kojeg je njihova inačica brutalno / tehničkog death metala na australski način dolazila do punog izražaja. Isti, ako ne i bolji, show pružili su nam i ove večeri kada su u svojih pola sata definitivno zaslužili titulu benda večeri.

VISCERAL BLEEDING

Belgijski sastav, koji mi je do ove prigode bio potpuna nepoznanica, a nakon odrađenog nastupa mi je bilo žao što tako nije i ostalo, jer mi iskreno nije jasno koga bi uopće njihova verzija death metala (kao da slušam trećerazrednu kopiju Cannibal Corpsea iz faze "Vile" albuma pa nadalje) mogla impresionirati. Dosadna i jednolična glazba, bubnjar koji si je na "Vi" s ritmom, mutan zvuk, kanta bubnjevi itd., itd. ... eventualno pokoju pohvalu zaslužuje vokal, ali niti njegovo zalaganje me nije odvratilo od namjere da zadnjih 20 minuta od njihovih pola sata nastupa provedem za šankom.

DEICIDE

Prije (rekli bi zlobnici, ne ja!) "Deicide tribute Bend" ili "Bend s likom iz Deicidea na bubnjevima", ali pošto sam se već dokotrljao do Močvare, bilo bi ih zgodno poslušati ako ne već zbog samo glazbe, onda barem zbog novih gitarista.
No, kako sam već spomenuo na početku, postavu "Deicidea" su samo za ovu turneju činili originalni član Steve Asheim na bubnjevima, Ralph Santola (ex-Death, ex-Iced Earth) i Jack Owen (ex-Cannibal Corpse) na gitarama (zamijenili odbjeglu braću Hoffman i snimili "Stench of Redemprion" album) te zadnji, najtužniji Garbaty iz Dissentera kao zamjena za Glena Bentona.
Što se odabira pjesama tiče, Earache faza ("Scars of the Crucifix", "Stench of Redemption") je bila u potpunosti zadovoljena izvedbama pjesama "Homage for Satan", "Scars of the Crucifix", "Desecration", "Death to Jesus", "When heaven Burns", "Walk with Devil" i "Stench of Redemption" dok su za prisjećanje na stare dane ponosa i slave složili set koji je potpuno opravdao njihovu nekadašnju stvaralačku reputaciju: "Once upon the Cross", "Trick or Betrayed", "When Satan Rules His World", "Lunatic of God's Creation", "Dead but Dreaming", "Satan Spawn", "Behind the Light", "Kill the Christian", "Sacrificialn Suicide" i "Serpents of the Light".
Svirka?
Santola (koji je bio pijan kao svinja) i Owen su svoj dio posla odradili na visokoj razini, Asheim je (sa svojim bubnjanjem koje nije napredovalo s početka 90-ih) bio očekivano monoton dok bi Garbaty zbog svoje vokalne ("svirku" basa i zvuk istoga bolje da ne spominjem) izvedbe trebao biti streljan bez poveza: više od 50% tekstova nije znao (čitaj: mumljao je bezveze), krivo je upadao (spašavao ga je Owen lošim back vokalima) dok mu je sam vokal zvučao kao da slušate ustrtarenog i standardno isforsiranog Chris Barnesa koji bezuspješno i pokušava imitirati Bentona i pjevati o Sotoni.
Očaj živi od nastupa i jasna činjenica da je bend ovakve reputacije definitivno morao pribaviti kvalitetniju zamjenu, jer je ovakva izvedba (kao i sveukupan dojam) bila čista uvreda za fanove.

KRAJ

Psycroptic sjajan, Visceral Bleeding dno dna, Deicide stepenicu viši od drugonavedenog, a sve zajedno maksimalna pušiona od koncerta za koju se morali izdvojiti 120/140 kuna.
Srećom, sljedeći dan na istom mjestu u isto vrijeme bio je zakazan nastup Evergreya tako da sam ovo gorko iskustvo mogao brzo zaboraviti... ukratko, smatrajte se sretnima ako ste ovaj događaj propustili.

Igor Košutić

Datum, grad i mjesto događaja: 22. 01. 2007., Zagreb, Močvara
Datum objavljivanja izvještaja: 28. 01. 2007.

Prethodno objavljeni izvještaji o bendu:

Deicide: "Scars of the Crucifix" (2004)
by Igor Košutić