novosti
izvještaji
jel' se isplatilo?
scarFiles
razgovor
 

Mastodon naslovnica
Mastodon - korak unaprijed s "Blood Mountain"-om

"Zombie Holocaust" naslovnica
Zombie Holocaust - trash recenzije

Izvještaj: Tankard u ZG
Tankard - izvještaj sa zagrebačkog koncerta

NEUROSIS + Made Out of Babies, Capricorns
18. 11. 2006., London, The Forum

UVOD - Nadasve bi bilo bezobrazno skrivati moju bezgraničnu ljubav prema glavnim akterima ove večeri jer bi vam to otežalo razumijevanje ovog pothvata. Da, jedini razlog mog dvodnevnog odlaska u London bio je Neurosis. Iako sam ih imao prilike vidjeti na Fury Festu prije godinu i pol (jednog dana će i ta recenzija...), morao sam otići u London jer jedno je festival, a drugo koncert u kojem su oni jedine i glavne zvijezde.
Moram iskazati veliko razočaranje prema organizatorima jer se nisu ogriješili samo o mene, već i o stotine drugih posjetilaca te večeri. Koncertni početak predviđen je za 19.45 sati, kada je uostalom i počeo, a blagajna je počela s radom poslije 19 sati iako je nekoliko stotina ljudi iz svih djelova Europe čekalo ispred da pokupi unaprijed plaćene i rezervirane ulaznice. Direktno su ulazili jedino oni s kartama u fizičkom obliku, što se pokazalo kao prava privilegija. Sreća da sam bio tamo već od pet poslijepodne pa sam propustio samo dvije-tri Capricorns pjesme.

The Forum je dvorana nešto manja od naše Tvornice, kapaciteta oko 1000 ljudi, dok su sjedeća
mjesta uzdignuta na balkon. Naravno, Štand s prodajnim materijalom od bendova je sastavljen pretežno od Neurot Recordings kataloga.

Capricorns su imali bučan i nejasan zvuk što nije odgovaralo njihovom inače zanimljivom instrumentaliziranju i rifovima koji su kao stvoreni za nabrijane James Bond potjere. Nisu bili adekvatno primljeni jer je osamdeset posto ljudi stajalo ispred dvorane zbog već spomenutog razloga.
Entuzijazam i sirova energija Made Out of Babiesa, pogotovo Julie (pevaljka) koja je trčala, padala, skakala i basist koji (vizualno i performansom) kao da je pobjegao iz lokalnog ska punk benda, odgovarali bi u sasvim nekim drugim uvjetima. Bez obzira na sav njihov trud, jednostavno nisu bili na pravom mjestu u prvom trenutku. Za pit pivu, naguravat se i mlatit glavom, može. Kao predgrupa Neurosisu, ne može.
Dvorana se nakon nastupa Babiesa gotovo dupkom popunila. U 21.28 krenuli su mračni, transcedentalni zvuci Tribes of Neurota, iliti uvodnik u koncertni nastup. Minutu kasnije izlazi manipulator zvukovima znan pod imenom Noah Landis, dolazi do sredine pozornice i kratkim bljeskom male ručne lampice označava početak. Točno u deset i trideset izlazi ostatak benda. Kreće... (kronološki):

The Tide (album: "A Sun That Never Sets" iz 2001.)
Sva pozornost usmjerena na lijevu stranu (gledajući prema pozornici), gdje se nalaze Von Till i Landis. Violine i klavira nema, jer sav zvuk je organski, bez sampleova. Tempo je malo brži, izvedba sirovija. Projekcija je s DVD-a. Pomalo neočekivan, ali izvrstan uvod. Nisu tu pjesmu svirali, koliko znam, još od ekskluzivne promocije "A sun that never sets" albuma u Chicagu 2002.
The Doorway (album: "Times of Grace" iz 1999.)
Standard na gotovo svim koncertima. Projekcija orginalna, iz razdoblja kada ju je Pete Inc. (autor vizualija iz razdoblja "Times of Grace") napravio. Gotovo neprimjetni fade out sa CD-a dobiva novu dimenziju uživo jer je intezivan, naglašen i apokaliptičan.
Pjesma s novog neimenovanog albuma
Šok. Nikada Neurosis ne svira novi materijal koji nije objavljen. Do sada. Stojim zbunjen u nevjerici. U pratnji svježih vizualija, kreće nova na Von Tillu bazirana pjesma**. Mračno, atonalno. Vokalno još zrelije od prethodnog aluma.
Burning Flesh in a Year of Pig / Cold Ascending (album: "Enemy of the Sun" iz 1993.)
Definitvno potvrđuje kako se bend zasitio mekanijeg, toplijeg zvuka prezentiranog na zadnja dva albuma te kako želi povratak na sirovije i bučnije razdoblje početka i sredine devedesetih. "Burning Flesh" projekcija prikazuje čovjeka koji se živ zapaljen zaletio u budističku paradu i izazvao šok javnosti, a na materijalima za "Cold Ascending" ima kadrova iz svih razdoblja benda.
From Where it's Roots Run (album: "A Sun That Never Sets" iz 2001.)
Produljena verzija koja nije uključila popratni vizualni materijal sa DVD-a, već novo pripremljeni. Fantastično pokazuje sinkroniziranost trojice vokalista (uključujući i basistu Edwardsona) koji su perfektno izveli ovu plemensku mantru.
Još jedna pjesma s novog neimenovanog albuma
Kao da jedna nova nije bila dovoljan šok. Scott Kelly vodi ovu pjesmu. Srce mi je na rubu kolapsa.
Rehumanize / Eye (album: "Through Silver in Blood" iz 1996.)
Zajedno s materijalom iz "Enemy" faze, čini potpuno novi setlist koji sigurno nitko nije očekivao. Najbrža stvar sa "Through Silver in Blood", manje tipična za Neurosis, koju također nisu svirali JAKO dugo, još od turneje za spomenuti album. Projekcije izmješane.
Left to Wander (album: "Eye of Every Storm" iz 2004.)
Nažalost jedina s posljednjeg službenog albuma. Projekcija drukčija nego na Fury Festu, što bi moglo značiti da za svaki nastup pripremaju nove! Izvanredno izbalansirani inteziet izmedu akustičnih i distorziranih dijelova.
Crawl Back In (album: "A Sun That Never Sets" iz 2001.)
Sporo, pulsirajuće i moćno, novokomponovane vizualije.
Times of Grace (album: "Times of Grace" iz 1999.)
Posljednja pjesma označila je kaos u publici. Čak je i šutka pala. Julie (Made Out of Babies) i lik iz Capricornsa su su stejdž dajvali. Ništa manje nego spektakularno.

ZAKLJUČAK - Zvuk je bio bučan, s naglašenim basom. Vjerovatno sukladno odabiru pjesama. Bisa naravno nema, niti ga je ikada bilo. Kao NITI JEDNE riječi između i poslije pjesama. Komunikacija je potpuno neverbalna i funkcionira vrlo dobro.
Hoćemo još, hoćemo još...

Ante Jurić Marijanović

Datum, grad i mjesto događaja: 18. 11. 2006., Zagreb, Močvara
Datum objavljivanja izvještaja: 23. 11. 2006.