SATYRICON, KEEP OF KALESSIN, INSOMNIUM

Zlokobni metalski četvrtak započeo je nastupom finskog benda Insomnium. Dosta tiha ritam gitara i mutan zvuk djelomično je sprečavao njihov inače naglašeno melodični death metal stil u duhu sunarodnjaka Amorphis da u originalnom obliku stigne do ušiju posjetitelja. Pristojna izvedba i ujednačena koreografija su, ako uzmemo u obzir da su te večeri na papiru djelovali kao svojevrsan uljez,  ipak ostavile pozitivan dojam, iako bi za njihov stil zdravoseljački izjavio da "nit' smrdi -  nit' miriši".

Keep of Kalessin su trenutno jedan od rijetkih bendova black metal žanra za koje mogu odgovorno ustvrditi da hrabro održavaju pravac na životu, odnosno "drže vodu". No, kad su se popeli na pozornicu, ono što je trebala biti radionica blast beatova i kirurški istrzanih rifova,  na samom je početku djelovalo poput ton-majstorove neslane šale. Nakon prve pjesme, gdje smo slušali vokale, bas i nakupinu buke, postepeno su do izražaja dolazili i ostali segmenti, tako da smo na zadnjih nekoliko pjesama ipak dobili priliku svjedočiti elegantnoj i tehnički zreloj furioznosti vjerodostojno prezentiranoj na njihovom posljednjem albumu "Armada". Ipak, problemi sa zvukom nisu omeli žičane egzekutore. Od silnog propeliranja koje su prikazali uz svirku, mogla bi se pokrenuti i omanja elektrana. Gospodina za gitarom, čije umjetničko ime glasi Obsidian C, mogli smo vidjeti i nešto kasnije kao Satyriconovog session gitaristu. Nije čovjeku baš niti lako na ovoj diaboličnoj turneji.

Već po prvim tonovima Satyriconova nastupa, vidjelo se tko je tu gazda, i za koga se zvuka mora dovesti u red. Totalna fešta. Počevši od prve "Walk the Path of Sorrow" s pripadajućim introm, pa sve do posljednje "Mother North",  vladao je mišokovačevski štimung,  kakav teško postižu i  muzički znatno pristupačniji (da ne upotrijebim termin rock 'n' roll)  bendovi. Satyrov ego je veći no ikada – mr. Wongraven se šeretski šetkarao uokolo po pozornici navodeći publiku pristojno popunjenog Boogalooa na združnu samoglasno imitiranje melodija i skandiranje, pritom im pružajući svoj mikrofon na stalku.  Stalak je nalikovao fikusovoj (ili se radilo o filadendronu, nisam siguran) stabljici s iščupanim lišćem. S popisa odsviranih pjesama bih po odazivu publike izdvojio najplesnije "Fuel for Hatred", i "Repined Bastard Nation" te naravno "Mother North", dok se od između ostalih moglo čuti "Dominions of Satyricon", "Forhekset", "A Moment of Clarity" te  nove "Now, Diabolical", "K. I. N. G.", "As Pentagram Burns" i "The Rite of Our Cross". Za svoj, a i gušt mnogih u publici, Satyricon su iznenadili odradom Bathoryeve "Raise the Dead". 
Ako usporedimo Satyricon prije nekoliko godina s ovim danas, gotovo da nije riječ o istom bendu. Pažljivim vizualnim prezentiranjem i pravovremenim menađmentskim potezima, momci su nekoliko puta uvećali medijsku zapremninu. Ma koliko se pričalo o redukciji duha, integriteta, artizma i nonšalanciji najnovijeg materijala, ne može se poreći da su Satyricon napravili lavovski posao – lokalni black metal koncept iznijeli iz njegovih originalnih okvira i pažljivo ga, bez većih gubitaka strukovnog materijala, donijeli pred šire mase. 'Ko voli...

Matija Jelić

Datum, grad i mjesto događaja: 05. 10. 2006., Zagreb, Boogaloo
Datum objavljivanja izvještaja: 11. 10. 2006.