ENSLAVED, VREID - IZVJEŠTAVA L. JANČIN

Mislio sam da ću propusti Vreid, a kad tamo, došao sam prije otvaranja ulaza. Želiš kasnit, dođeš na vrijeme! Ironije li! Da ne duljim. Brže bolje sam se uvukao u koncertni prostor da vidim štand s robom obaju bendova. Sve samo noviji artikli prihvatljivih cijena (npr. Enslaved: "Ruun" - 110kn), no apsolutno sve majice od kratkih do kapuljača su veličina XL. Šmrc!
Koncert počinje na vrijeme. U 21h nastup započinju prije spomenuti Vreid kao predgrupa. Ne znam što reći. Reciklirano nije jer to podrazumijeva od starog napraviti nešto upotrebljivo. Prije bih rekao prožvakano. Apsolutno ni trunke nečeg novog, domišljatog ili tehnički atraktivnog. Toliko neinspirativno da sam bio primoran napustiti dvoranu. Naime prilikom koncerta bilo kakve glazbe očekujem da mi se pruži nešto na podsvjesnoj razini, nešto što će me potaknuti na akciju bilo mentalnu ili fizičku. Ponekad su to negativne reakcije, no Vreid me ostavio toliko ravnodušnim da sam se pitao je li to uopće glazba.
Sve se ispravilo u drugoj polovici tog glazbenog događaja. Enslaved su se već provlačili kroz moje izvještaje u vrlo pozitivnom smislu, kao i sve što je korak ispred same evolucije (ne u Darwinovom smislu) no, to me ne bi spriječilo da ražalošćen napišem nešto negativno o njima. Ovaj put opet nema ničeg negativnog za reći o tim "Vikinzima koji istražuju nove glazbene horizonte". Epitetima ih je prilično fer opisivati.
Počnimo od vizualnog dojma koji je za jedan klupski koncert iznimno uspio. Na "kolcima" postavljene replike glava drevnih vikinških božanstava. Nisam uspio razabrati da li su bile postavljene na točno određenim točkama u službi, možda, rituala (iako smatram svako iskreno izvođenje glazbe ritualom). Projekcije koje su po mom sudu bolje izvedene tj. osmišljene i montirane nego na prošlom koncertu od prije cca godinu dana. Kad već uspoređujem, cijeli koncert je bio bolji od onog prije godinu dana. Da nastavim s pojašnjavanjem. Prvo, zvuk, koji je bio toliko dobar da sam u neposrednoj blizini razglasa razabirao svaki ton, čijih izvora nije malo – bubanj, klavijature, bas, dvije gitare i ponekad tri vokala. Sve kristalno čisto. Iako mnogi nostalgičari vole njihove starije pjesme, nema im se što zamjeriti na odabiru istih. Istina najviše s posljednjeg "Ruuna", no to je razumno očekivati jer je ipak ovo promotivna turneja tog albuma. Osobno iznenađenje večeri mi je bilo čuti s "Elda" "For lenge siden". Jedina repriza od prošlog koncerta je bio bis – "Slaget i skogen bortenfor" s "Hordanes Landa". Što mi nije bilo nimalo krivo čuti budući da iznimno štujem te gotovo demo uratke. Od početka do kraja bend ne gubi na intenzitetu. Najzamjetljiviji definitivno bijaše Grutle (vokal i bas) s očiglednim uzorima u staroj školi metala uz suzdržanu (čitaj norvešku) inačicu humora prilikom obraćanja publici ili tokom kretnji. Ivar (gitara) kao glavni skladatelj bijaše lagano distanciran (čitaj norveški hladan) u svojem kutu pozornice tek na trenutke pokazujući lice i to samo radi pomaganja u vokalnim dionicama. Sad prestajem s poimeničnim analizama jer to zahtjeva samo okosnica benda. U svakom slučaju energičan nastup od svih članova pa i onih manje vidljivih na kljavama i udaraljkama. Znoj se cijedio s najmirnijih (što znam iz prve ruke). Ironije li, s obzirom da nam je Enslaved došao s dalekog sjevera. Dođite nam opet!

L ˙.˙ K .˙. Jančin

ENSLAVED, VREID - IZVJEŠTAVA A. J. MARIJANOVIĆ

Nije me toliko zastrašila činjenica što mi spoj sa Žak Hudekom izgleda atraktivnije od Vreidovog nastupa, već to što se desetka na mom satu opasno bližila, a u Močvari je tek pedesetak ljudi. Ukratko, Vreidovci su toj pedesetorici bez imalo srama prezentirali već po tisućiti put odsvirane sheme a la Bathory, Celtic Frost, Slayer... Međutim, do početka nastupa Enslaveda brojka se učetverostručila, a atmosfera lagano zahuktala. Pristojno, ali ni približno dovoljno. Na posljednjem nastupu s Moonspellom, u ovom istom prostoru, jednostavno su nadišli sva očekivanja i briljirali pred petstotinjak ljudi. Jedan od rijetkih bendova koji je na Fury Festu do kraja ispunio dvoranu u pet poslije podne, cca 700 - 800 duša, pa u čemu je onda problem, 'rvati? Blah, koga boli ku*ac, ionako mogu samo žaliti oni koji nisu došli. Sedamdesetak minuta svirke u koje se našlo i pregršt vremena za desetak godina stare uratke s "Frost" i "Eld" albuma. Bend je raspoloženo odradio sve bez suvišnog zadržavanja i priče u pauzama, a pogotovo treba istaknuti drugog gitaristu koji se svako malo penjao po monitorima. Za zvuk nemam zamjerki. Premda bih i guze dao (ne povezivati s početkom izvještaja) za još koju stvar s izvanrednog "Ruuna", ali nema mjesta za sitničavost kod ovakvog nastupa. Odsvirane "Isa", "Ruun", "As Fire Swept Clean the Earth" i "Voices" svakako su umirile moje strasti. Šteta je samo što pozornica nije dovoljnog kapaciteta za potpuni vizualni (projekcije i rasvjetni) dojam, ali tu se opet vraćamo na dvjestotinjak posjetitelja... Vidjet ćemo što Satyricon ima za reći.

Ante Jurić Marijanović

Datum, grad i mjesto događaja: 25. 09. 2006., Zagreb, Močvara
Datum objavljivanja izvještaja: 07. 10. 2006.