Do Wacken i natrag

W:O:A 2006 - 03. - 05. 08. 2006, Wacken (D)

Od održavanja Wacken Open Air festivala (WOA kao kraća verzija) prošlo je već poprilično vremena što bi značilo da sam debelo preskočio sve zadane rokove, da je urednik na mene bijesan kao ris i da je napokon došlo vrijeme da napišem kratki osvrt na tu jedinstvenu manifestaciju.

Naime, WOA festival se održava jednom godišnje pored istoimenog pitoresknog seoceta na krajnjem, klimatski u to doba vrlo ugodnom, sjeveru prijateljske nam Njemačke udaljenog kojih 20+ sati vožnje od Zagreba i, zahvaljujući dugogodišnjoj tradiciji i dokazanoj kvaliteti, s razlogom je označen kao...

NAJBOLJE ORGANIZIRANI (malo da se igram s podacima)
- festival prostor se rastegnuo na nekih 140 hektara zemljišta,
- za sigurnost posjetitelja se brinulo 1600 bolničara, vatrogasaca, redara i policajaca,
- za bolju povezanost kampova izgrađeno je dodatnih 1000m ceste,
- bilo je osigurano 45 telefonskih govornica za potrebe posjetitelja,
- za potrebe istih osigurano je bilo oko 1000 kemijskih zahoda, oko 300 pisoara i 100 hidranata s pitkom vodom,
- da bi se izgradile sve 4 pozornice (Metal Stage, True Stage, Party Stage, W.E.T. Stage) upotrijebljeno je bilo otprilike 100 tona čelika dok je za opskrbu električnom energijom bilo nabavljeno 70 golemih agregata (dovoljno da se zadovolje potrebe manjeg grada),
- itd., itd.

Što je najvažnije, na ovogodišnjem festivalu nije zabilježen niti jedan incident (alkoholne kome i ispiranje želuca se ne računaju).

NAJBOLJE POSJEĆENI
Osim stanovnika Starog Kontinenta, na ovogodišnjem okupljanju mogle su se uočiti i poveće skupine Amerikanaca, Kanađana, Azijata i Brazilaca. Organizator barata brojkama od nekih 40.000 posjetitelja, ali po slobodnoj procijeni bilo ih je barem kojih 10-15.000 više. U svakom slučaju, festival je označen kao "sold out".

IMENIMA NAJPRIMAMLJIVIJI
-metal festival u Europi, a tako i automatski u svijetu, koji bi svaki fan žestokoga zvuka barem jednom u karijeri trebao pohoditi.
Voljeli vi te bendove ili ne, organizatori su kao i obično okupili najjača i najatraktivnija imena na sceni, zajedno sa standardnim brojem mladih nada, starih legendi i, onom što je meni i bilo najprimamljivije, nemalim brojem reuniona... točnije, WOA je ove godine brojao 75 bendova raspoređenih na 4 pozornice u 3 dana.

DAN 1

Prvoga dana, važnije festivalske aktivnosti održavale su se samo na True Metal Stageu i W.E.T. Stageu.
Na onom prvom su, osim headlinera Scorpionsa (moje ljubavi iz djetinjstva, koju nisam imao namjeru propustiti ni pod razno), nastupale (meni osobno) vrlo nezanimljive "legende", koje tu "titulu" drže iz meni potpuno nepoznatih razloga, jer niti u danima najveće "slave" nisu baš izlazili iz nekakvih okvira prosječnosti (riječ je o sastavima Faster Inferno, Victory i Michael Schenker Groupu). W.E.T. Stage je bio rezerviran za niskoprofilne i ne pretjerano privlačne bendove poput Gutlocka, Malefactora, TBC-a, COR-a i jednog dragulja koji bi mi skoro promaknuo da nije bilo budnog oka moga suputnika.

MORTAL SIN
Australska petorka neaktivna od sredine 90-ih, prvi je reunion (možda ne tako zvučan poput ostalih) koji je Wacken ponudio i to se već u samom startu pokazalo kao pun pogodak, ako je suditi po reakcijama publike u dupkom ispunjenom prostoru ispred W.E.T. Stagea.
Smrtni Grešnici su u nekih 45 minuta prezentirali svoju verziju ubojitog thrash metala pod utjecajem američke škole, točnije Exodusa (glazba) i Overkilla (vokal) gdje su zahvaljujući sjajno namještenom zvuku i još boljoj izvedbi sve okupljene podsjetili / upoznali sa svojim najboljim trenucima njihova 3 dugosvirajuća albuma ("Mayhemic Destruction", "Face of Despair", "Every Dog Has it's Day") plus jedna nova pjesma ("Lebanon II") koja je bila svojevrsna najava za njihov nadolazeći i još uvijek neobjavljeni studijski uradak.
Sjajan početak.

SCORPIONS
Premda već nekih 15-ak godina i nemaju baš bog-zna-što studijski zanimljivoga za ponuditi (premda im onaj "Unbreakable" album iz 2004. i nije toliko loš), Scorpionsi i dan danas slove za jedan od najatraktivnijih i najkvalitetnijih live bendova, što su večerašnjim setom od skoro tri puna sata ispunjena svojim legendarnim hitovima definitivno potvrdili.
Otvorivši nastup s "Bad Boys Running Wild" bilo je svima jasno da nas očekuje čisti "blast from the past" iz 70-ih i 80-ih, ispunjen hitovima poput "In Trance", "He's a Woman...", "Lovedrive", "Holiday", "Another Piece of Meat", "Make it Real", "The ZOO", "Blackout", "Dynamite", "Still Loving You", "Big City Nights", "Coming Home", "Rhytm of Love", "Alien Nation", "Rock you like a Hurricane" itd.
Naravno, da se zadrži puna pažnja auditorija (koji je brojao oko 30000 ljudi) tokom cijelog gigantskog seta pobrinuli su se gosti u likovima i djelima bubnjara Hermana Rarebella (nije član prve postave, ali je u bendu proveo 18 godina) te gitarističkih virtuoza Michaela Schenkera i Uli Jon Rotha, gdje se u improvizaciji tokom pjesama posebno istakao ovaj drugi pridodavajući starim klasicima pritom jednu čisto novu zvučnu dimenziju. Što se sadašnjih članova benda tiče, držali su se danas već pomalo smiješnih stage act klišeja iz 80-ih što podrazumijeva često mijenjanje garderobe (tu se posebno istaknuo pjevač Klaus Meine), klasične mantrajuće pokrete (tu je pak bez premca bio gitarist Rudolph Schenker) te standardna prešetavanja po pozornici, duge solaže (s napomenom da su one ritam gitarista i trenutačnog bubnjara bile ekstremno dosadne) i penjanje po kulisama, da bi na kraju sve dosegnulo vrhunac pojavom velikog mehaničkog škorpiona (niti približno efektan kao npr, Maidenov Eddie, ali poslužio je svrsi).
Što reći? Vrhunski show dostojan rock velikana kakvi su Scorpionsi, a meni ostvarenje jednog od snova.

DAN 2

Dana drugoga nastupa je bilo zakazano puno više...
BLACK STAGE: Mystic Circle, Legion of the Damned, 6FU, Opeth, Carnovore, Celtic Frost, Amon Amarth
TRUE METAL STAGE: Wintersun, Danko Jones, Nevermore, In Extremo, Children of Bodom, Ministry
PARTY STAGE: End of Green, Born from pain, Ektomorpf, Soilwork, Korpiklaani, Despairs Ray, Primal Fear
W.E.T. STAGE: Monster Joe, Metal Battle, Wurm, Cadaveric Crematorium, Kottak, Nikki Puppet, Gorilla Monsoon, Fleshgore, Vreid, Krypteria, Dezperados, Hellfueled, Metal Inquisitor, Battlelore...

... a mi smo se kolektivno odlučili za:

SIX FEET UNDER
Loši albumi, dosadne pjesme, sklonosti mrcvarenju klasika i furka na staru slavu pjevača Chris Barnesa, ali pošto smo se već našli u blizini pomislili smo da nebi bio preveliki gubitak vremena posvetiti im malo pažnje... bili smo u krivu.
Premda jesu u svojih sat vremena odabrali najbolje trenutke ("Lycantrophy", "War is Coming", "Victims of the Paranoid" itd) svoje karijere te ih za ovu priliku malo ubrzali i prožestili, to je još uvijek bio jednodimenzionalni i monotoni death metal pokriven potpuno izlizanim i bespotrebno forsiranim vokalima koji su dominirali zvučnom slikom. Da stvar bude gora, za kraj su nam podarili obrade Kissovom "War Machinea" i AC/DC-evog "TNT-a. Grozno iskustvo, definitivno. Ne ponovilo se.

NEVERMORE
Nakon prethodne grozote, ovaj bend mi je došao kao naručen i kao takav mi je priuštio sve za što me prethodni zakinuo- sjajnu izvadbu, sjajnu komunikaciju s publikom i sat vremena svirke kojom su pokrili se highlightove karijere s malim naglaskom na "Dead Heart in a Dead World" album.
Prigovori jedino idu na loš zvuk koji je svojim čestim oscilacijama u kvaliteti kvario ukupni dojam... šteta.

OPETH
Nisam fan ovog benda i na njihovom nastupu sam se našao samo zbog nagovora svojih suputnika, ali na kraju svirke nisam niti malo požalio... dapače.
Premda ih po albumskom pitanju nisam nikada u potpunosti probavio, moram priznati da su Opeth uživo VRHUNSKI bend, i to prvenstveno zbog sjajnog vokala Mikaela Akerfeldta koji kao od šale i bez ozbiljnijih posljedica prelazi iz cleanova u growl. Dodatne bodove su pokupili i zbog česte komunikacije s publikom u kojoj je često tema bila sprdnja na račun Klaus Meinea i Soilworka koji je u isto vrijeme nastupao na PARTY STAGEU.

CARNIVORE
Legendarni thrash/HC bend iz New Yorka predvođen Pete Steelom (koji nakon što se propederčio Carnivore raspušta i osniva Type O Negative), koji su se ponovno oformili  (istina, samo je Steele originalni član) nakon skoro 20 godina (drugi i posljednji album "Retaliation" izdan je još davne 1987.) bio je RAZLOG BROJ 2 zašto sam uopće potegnuo do Wackena.
Zapravo, ovo ne samo da im je bio prvi reunion nastup, nego i prvi nastup u Europi uopće. Pošto su dobro poznati po svojim ekstremnim i politički nekorektnim takstovima/stavovima, svi smo se pribojavali da bi se neke njihove pjesme mogle naći na meti cenzora i da bi mogli toga dana ostati zakinuti za neke od njih, ali sreća je očigledno bila na našoj strani jer ne samo da su otprašili "Race War" i "Angry Neurotic Catholics" nego su nam uživo priuštili i legendarni "Jesus Hitler" s cijelim uvodom preuzetim iz govora stanovitog austrijskog slikara koji je djelovao 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća.
Osim već nabrojanih, na set listi su se još našle "SMD", "Inner Conflict", "USA for USA", "Sex&Violence", "Predator", "Carnivore", "Male Supremacy", "Legion of Doom" i "World War III and IV" ilitiga sve skupa sat i 15 minuta svirke koja je, ruku na srce, mogla biti i puno bolja (druga dva člana benda su mogla i malo bolje uvježbati zadani materijal), a isto vrijedi i za zvuk koji je doživio istu sudbinu kao i onaj za vrijeme nastupa Nevermorea, tj bio je mutan nekih 50% vremena.
Premda mi jesu jedan od dražih bendova, od ovog nastupa očekivao sam puno, puno više.

CELTIC FROST
Evo nas lagano i na trećem reunionu festivala i RAZLOGU BROJ 1 za moj dolazak u ovu njemačku vukojebinu, i to ni više ni manje nego na nastupu jednog od najutjecajnijih bendova u povijesti ekstremnog metala.
Istina, nisu bili aktivni kojih 12-13 godina i nije da su me oduševili povratničkim "Monotheistom", ali zbog njihova prva 3 albuma CF mi je i dan danas jedan od TOP 5 bendova uopće, a njihov nastup sam već godinama imao upisan u rubriku koncerata "kojima trebam posvjedočiti prije nego što umrem".
Što reći nakon njihovih odrađenih sat i 15?
Ništa, osim što su prezentiranim deseterostruko nadmašili sva moja očekivanja!!!
Nastup Celtic Frosta definitivno je bio vrhunac kompletnog festivala što zbog NEVJEROJATNO MOĆNOG nastupa, najmračnije atmosfere ikada posvjedočene iz mojeg osobnog iskustva i zvuka toliko glasnog i kristalnog da su njime uspjeli nadmašiti čak i Motorhead.
Nastup su otvorili iznenađujuće usporenim verzijama "Procreation of the Wicked" i "Dethroned Emperor" kojima su tako pridodali poprilično doom štiha i iza kojih su prezentirali aktualni "Monotheist" s tri pjesme (koje uživo i ne zvuče toliko loše), ali pravi pakao se otvorio tek kada su wackenom protutnjale "Into the Crypt of Rays", "Visions of Mortality", "Morbid Tales", "Circle of the Tyrants", "The Usurper", "Necromantical Screams" i "Babylon Fell".
Definitivno doživljaj sam vrijedan prelaženja 1500 kilometara.

MINISTRY
Premda je i vizualno (odličan light show u kombinaciji s dimom i pirotehnikom) i muzički (odlično usklađeni zvuk gitara i sampleova) nastup ovih industrial metal bolesnika iz Chicaga bio odličan, ne mogu se pohvaliti da mi je sjeo na pravo mjesto: na nogama sam bio već preko 17 sati od kojih je samo nekih 10 palo na gledanje bendova tako da sam nastup Ministrya zbog kronične premorenosti bio prisiljen napustiti negdje oko polovice. Premda su set listu koncentrirali na "Rio Grande Blood" album bilo mi je vrlo drago što sam barem klasike poput "NWO" i "Jesus Built My Hot Rod" imao prilike čuti uživo.

DAN 3

Nudilo se...
BLACK STAGE: Aborted, Arch Enemy, Morbid Angel, Soulfly, Emperor, Finntroll
TRUE METAL STAGE: Caliban, Fear Factory, Gamma Ray, Whitesnake, Motorhead, Subway to Sally
PARTY STAGE: Metal Church, Bloodthorm, Orphaned Land, Atheist, Die Apocalyptischen Reiter, Rose Tatoo
W.E.T. STAGE: Forum Band, Morbus Gravis, Drone, Infinight, The Dogma, Suidakra, Tourettes Syndrome, We, Lake of Tears, Krieger, Obscenity, delirious, Forever Slave...

...izabrali smo:

METAL CHURCH
Ove heavy/thrash legende nisam niti primjetio na popisu jer su u posljednji trenutak uskočili nebi li zamijenili Nocturnal Rites što se na kraju pokazalo kao vrhunski odabir organizatora.
Nisam bio baš sretan (tada aktualnim) "Weight of the World' albumom, ali njihovom set listom koja sadržavala hitove poput "Gods of Wrath", "Ton of Bricks", "Metal Church", "Beyond the Black", "Start the Fire" i "Watch the Children Pray" definitivno jesam. Pohvale još upućujem na račun nevjerojatno prisnog kontakta s publikom i kvaliteti vokala Ronny Munroea koji zbog boje neodoljivo podsjeća na pokojnog Davida Waynea.
Uz Mortal Sin i kasnije Atheist najugodnije iznenađenje festivala.

ARCH ENEMY
Bend ne slušam, stil baš pretjerano ne ljubim, ali jednostavno sam morao provjeriti čemu takva fama oko ovog benda.
Sama svirka je svojom kvalitetom bila na jako viskom nivou, set lista se posvetila albumima "Doomsday Machine", "Wages of Sin" i "Anthems of Rebelion" sa sitnim skokom na "Burning Bridges", ali jedna jedina stvar je sustavno upropaštavala cijelu sliku, a to je komično loš vokal Angele Gossov.
Premda studijski potpomognuta kojekakvim čudima tehnike drži vodu, uživo niti brojni efekti niti bespotrebno forsiranje glasnica ne pomažu ilitiga ne prikrivaju činjenicu da joj je growl slabašan i neuvjerljiv, da joj glas konstantno puca i da je njen doprinos, koliko god se ona trudila, štetan za cijeli bend.
Razočaravajuće, idemo dalje.

FEAR FACTORY
Njihov nastup je započeo u nekih 15h ili po najvećoj mogućoj vrućini od nekih +40 u hladu tako da ga je stvarno bilo vrlo teško koncentrirano pratiti.
Za rad ovog benda sam se odavno prestao zanimati tako da niti s pjesmama novijeg datuma nisam nešto posebno upoznat, ali u prilog im je išlo što su cijelu set listu više-manje orijentirali ka "Demanufacture" albumu te da su elektro sampleove potpuno podredili zvuku gitara. Bilo bi zgodno napomenuti i obradu Panterinog hita "Walk" koji su posvetili tragično preminulom D. Darrelu.

MORBID ANGEL
Postava David Vincent/Trey Azagtoth/Pete Sandoval/Erik Rutan svira hitove u razdoblju od "Altars of Madness" (ili "Abominations" ako vam je draže) pa do "Dominationa"... može li death metal fan vulgaris poželjeti više?
Nastup je započeo pjesmom "Rapture" na kojoj je zvuk bio toliko očajan da su svi s nevjericom tupo gledali na pozornicu, ali se već na sljedećoj ("Immortal Rites") pjesmi svi zvučni elementi sjeli na svoje mjesto tako da smo mirne savjesti mogli uživati u najboljoj postavi Morbid Angela koja nam je još priuštila "Maze of Torment", "Lord of all Feavers and Plague", "Chapel of Ghouls", "Pain Divine", "World of Shit", "Fall from Grace", "Unholy Blasphemies", "Dominate", "Where the Slime Lives", "This Means War" i naravno, "God of Emptiness". Dodajte još kirurški preciznu izvedbu, nekoliko solaža Rutana i Azagtotha, maksimalni faktor zadovoljstva u publici i sjajnu atmosferu i dobili ste (uz CF te kasnije Emperor i Motorhead) jedan od najboljih nastupa na Wackenu.

ATHEIST
Američki progresivni death/thrash kvintet koji bi predstavljao ekskluzivni reunion broj 4 i uz Metal Church još jedno jako ugodno iznenađenje trećeg dana festivala.
Gladni svirke nakon skoro 14 neaktivnih godina, okupljenima su u predviđenih sat vremena svirke prezentirali su najbolje što albumi "Piece of Time", "Unquestionable Presence" i "Elements" imaju za ponuditi obogaćeno još za nemali broj virtuoznih solaža na svim instrumentima kojima su dokazali da su krajem 80-ih i početkom 90-ih bili debelo ispred svoga vremena.

WHITESNAKE
Nisam nikada bio lud za njihovom glazbom/stilom, ali propustiti svirku ovakvih legendi bi ipak bio grijeh... barem sam tako mislio prije same svirke.
Već prvim taktovima DP-ovog "Burn/Stormbringer/Burn" medleya dala se uočiti sjajna uigranost i visok tehnički nivo tko zna već koje postave Whitesnakea po redu, a onda se uključio vokal... OK, jasno mi je da glas nakon toliko godina/albuma/turneja malo izgubi na kvaliteti, ali ono što je D. Coverdale toga dana prezentirao jedino se može opisati kao čista (teško slušljiva) katastrofa: nevjerojatno falšanje, pucanje glasa, prepuštanje publici kompiciranijih dijelova... jednostavno grozno.
Nakon "Burn/Stormbringera"  izdržao sam još izvadbu "Fool for your Lovin'", a onda sam se zaputio prema šanku (kao i dobar dio publike).

EMPEROR
Uz nastup u Oslu na Inferno festivalu, ponovo okupljeni Emperori su za 2006. u Europi zakazali još samo nastup na Wacken festivalu.
U pozadini Black Stage podija postavljena je naslovnica s CD-a kojeg su podijelili s Enslavedima iliti famozni Jahač Smrti, dok su se s lijeve i desne strane vijorila dva platna s ikonom "E".
Uvod u nastup je 50 sekundni horor intro s prvijenca "In the Nightside Eclipse" koji se uz 6 do 8 plamenih jezika, to jest pirotehniku na početku podija, nadovezuje na prvu pjesmu "Into the Infinity of Thoughts" s istog albuma. Redaju se pjesme "Cosmic Keys to My Creations and Times", "Thus Spake the Nightspirit", "An Elegy of Icaros", "Curse You All Men!", "Wrath of the Tyrant", "With Stenght I Burn", a pri kraju nastupa većina posjetioca po prvi put dobiva priliku posvjedočiti uživo izvedbi jedne pjesme s njihovog zadnjeg albuma "Prometheus: The Discipline of Fire & Demise". Radilo se o pjesmi "Into the Worldless Chamber" i treba istaknuti kako nije iskakala iz furioznog tempa kojeg su si zadali Norvežani. Nastavlja se s pjesmama "Towards the Panthoeon" i 'The Majesty of the Nightsky" te se završava prvi dio nastupa s "The Loss and Curse of Reverence". Za bis odsvirane su dvije pjesme s kultnog prvog albuma, "I am the Black Wizard" i "Inno a Satana".
Intenzivan i precizan nastup koji je obuhvatio sve epohe stvaralaštva benda te pokazao posjetiocima što je pravi black metal. Definitivno jedan od 5 najboljih nastupa na Wackenu 2006.

INTERMEZZO
Prije headlinera festivala uslijedio je kratak prekid koji su organizatori iskoristili za kratko obraćanje publici i predstavljanje onih dobrih ljudi koji su nam i ovogodišnji WOA svojim radom to omogućili.
Kako to već biva kod ovakvih obraćanja malo su nas podsjetili na prošlost i Wacken porođajne muke, pružili su nam par informacija o već nadolazećim projektima te se na kraju, naravno, zahvalili publici i bendovima bez kojih ovaj događaj ne bi ni bio moguć.
Također je bila održana i minuta šutnje za posjetitelja prošlogodišnjeg Wackena koji je tragično stradao u automobilskoj nesreći i za čiju obitelj organizatori i dan danas izdvajaju dio festivalskog prihoda. Možda vama čitajući ovo djeluje otrcano i patetično, ali svi okupljeni su se složili (da citiram kolegu B.T-a) da je bilo iskreno.

MOTORHEAD
Headlineri festivala su ponovno bili ovaj neuništivi englesko/velško/švedski (grčki) trojac kojemu je nastup na Wackenu bio zadnja postaja europske turneje povodom proslave tridesetogodišnjice benda i promocije tada još aktualnog "Inferno" albuma.
Na nastup ovih velikana mi se stvarno ne da previše trošiti riječi jer je jedina razlika između ovog nastupa i onog u Zagrebu dva mjeseca ranije bila kvaliteta u zvuku i nedostatak pjesme "Whorehouse Blues" u što se tiče Wacken izvedbe.

KRAJ
Premda smo se prema izlazu iz kampa uputili iscrpljeni, blatnjavi, dekintirani i svjesni činjenice da je put do Zagreba i više nego dug, sjajni dojmovi onoga čemu smo posvjedočili bili su bezbrojni, a iskustvo i doživljaj neprocjenjivi, dok su organizacija (besprijekorna), odabir bendova (preveliki broj da bi ih vidjeli sve koji vas zanimaju) i sveukupna atmosfera (50.000 sjajno raspoloženih/pijanih glazbenih istomišljenika na jednome mjestu) zaslužili samo najviše ocjene.
Kao što sam napomenuo na početku: dug i ne previše jeftin put, ali nešto čemu bi svaki zaljubljenik teških nota barem jednom u životu trebao posvjedočiti jer WOA od početnih 600 posjetitelja do današnjih 50.000 na njegovoj 17. inkarnaciji samo dodatno potvrđuje razvijeni "kult festivala" ilitiga činjenicu da ovaj sami događaj više privlači publiku od njegovih izvođača.

Igor Košutić

Datum, grad i mjesto događaja: 03. - 05. 08. 2006., Wacken, Njemačka
Datum objavljivanja izvještaja: 28. travanj, 2007.