Motörhead ante portas -11. 06. 2006., Zagreb, Stara klaonica Motörhead (Engleska)

Za koncert grupe ovakvoga kalibra stvarno nije potrebno piskarati duge uvode jer svi malo upućeniji u njihov rad su dobro upoznati sa činjenicom da se kompletni auditorij nakon glazbene večeri s Motorheadom kući vraćaju krvavih ušiju i više nego zadovoljni viđenim / poslušanim.

SVIRKA

Za koncertni prostor u čast povratka ovih rock and roll legendi u hrvatsku metropolu bio je odabran kompleks napuštene klaonice Sljemena (također i simbolično nazvan "Stara klaonica") ili da budemo precizniji, njeno dvorište koje se zbog veličine (a i izgleda) pokazalo kao pun pogodak za održavanja manifestacija ovog tipa (premda onaj štand s pivom i nisu baš morali staviti u samo središte).

Trojka Killmister / Campbell / Dee je sa svirkom započela desetak minuta prije 9 sati te je u nekih sat i četrdeset minuta svirke okupljenim fanovima podarila 20-ak pjesama po njihovom izboru koje su trebale podjednako predstaviti sve faze njihove karijere.
Što se set-liste tiče, tu nije bilo nikakvih iznenađenja jer se Motorheadi još uvijek drže rasporeda ustoličenog prije dvije godine (iliti od početka promotivnih svirki za "Inferno" album) što bi konkretno značilo da smo te večeri imali prilike čuti:

• "Stay Clean", "Shoot you in the Back", "Metropolis", "No Class", "Over the Top", "Love Me Like the Reptile" i "Iron Fist" iz "klasične faze" koje su prema očekivanjima izazvale najbolje reakcije kod publike,
• "I Got Mine" i "Dancing on Your Grave" iz fanovima mrske faza s Brian Robertsonom koje su se ponovno našle na lageru nakon valjda 20 godina tišine,
• "Killed by Death", "Just 'couse You Got the Power" i "Dr. Rock" iz druge polovice 80-ih (kada se sadašnji gitarist Phill Campbell pridružio bendu),
• "R.A.M.O.N.E.S." i "Going to Brazil" s megauspješnog "1916" albuma i "Sacrifice" s istoimenog albuma iz 1996. u kojoj je bubnjar Mickey Dee standardno raspalio svoj solo,
• "Killers", "In the Name of Tragedy" i "Whorehouse Blues" (kojom su regularni dio koncerta priveli kraju) s još uvijek aktualnog "Inferna" (osobno bi još volio da su odsvirali i "Life's a Bitch" ali što je tu je).

Kasnije je bilo primjedaba na račun izostavljanja "Bomber"-a, "Iron Horse"-a i "We are the Road Crew", ali iskreno mi je zamjena u obliku "Over the Top"-a, "I Got Mine"-a i "Just 'couse you..." bolje legla od tih već 1000 puta viđenih / preslušanih klasika (što se mene osobno tiče, mogli su i "Ace of Spades" odstraniti i ubaciti nešto s večeras ignoriranih "March or Die", "Hammered", "We are Motorhead" ili "Overnight sensation").

Što se bisa tiče, na njemu je očekivano bio izveden hit svih hitova "Ace of Spades" dok je koncert završio posljednjim otkucajima "Overkill"-a nakon kojeg je uslijedilo standardno bacanje rekvizita u publiku i lagani razlaz okupljenog pučanstva.

UKRATKO...

Sama izvedba je bila besprijekorna i na nivou koji priliči bendu ovakve live reputacije i postavi koja je zajedno već skoro 15 godina, dok su sjajan zvuk i još bolji odnos prema publici samo dodatno nabijali poene za već odavno visoku završnu ocjenu.

GOTOVO

16 dugih godina trebalo je proći do povratka ovih rock and roll veterana na područje grada Zagreba, ali jebeno se isplatilo čekati.
Bend ove godine slavi 31 godinu postojanja, Lemmy će osobno na Badnjak navršiti 61, ali glazba i nastupi Motorheada su, unatoč poodmaklim godinama svoga neuništivog frontmana, svakim novim albumom i svakom novom turnejom agresivniji i brži što su do posljednjeg detalja i bez štednje prikazali ove večeri u Zagrebu.

Igor Košutić

Datum objavljivanja izvještaja: 19. 06. 2006.