Horror punk a la Misfits -10. 06. 2006., Zagreb, Boogaloo Misfits (SAD)

Za početak neće boljeti ako uputimo neupućene:
Misfitsi su osnovani 1977. od strane Glen Danziga (vokal) i Jerry Onlyja (bas) i od tog trenutka pa sve do raspada sredinom 80-ih naizdavali su se klasika (stvarno ih ne treba navoditi) koji su postali obavezni dio svake glazbene kolekcije.
Sredinom 90-ih Jerry Only Misfitse podiže iz mrtvih koji u postavi Only / Chud / Doyle / Graves, unatoč svim očekivanjima, izdaju dva sjajna albuma ("American Psycho" i "Famous Monsters") i jednu kompilaciju (demo, obrade i singlice pod skupnim nazivom "Cuts From a Crypt").
Početkom 21. stoljeća, iz ovih ili onih razloga, Jerry Only ponovno radi čistku u bendu i dovodi Dez Cadenu (bivši član Black Flaga) na mjesto gitariste i Markyja Ramonea na mjesto bubnjara dok se on sam osim onih na basu prima i vokalnih dužnosti. Sve što ova postava izdaje je jedan album s obradama ("1950") i split singlicu sa japanskim Misfits plagijatorima Balzac.
Nedugo nakon "1950" epizode, Markyja Ramonea na bubnjevima zamjenjuje Robo (odbubnjao "Earth AD" iz 1983.) i bend napokon u postavi Only / Cadena / Robo kreće na europsku turneju u kojoj je po prvi puta u skoro tridesetogodišnjoj povijesti Misfitsa uključen i službeni posjet metropoli Lijepe Naše.
Premda danas tek sjena onoga što su nekoć bili (prije "Misfits tribute bend" oni zlobniji bi rekli), dobropoznata lubanja koja se par tjedana prije smješkala s plakata, a i spoznaja da dolaze dva člana iz "klasičnog razdoblja" bili su dovoljni da Boogaloo te večeri okupira oko 1000 sjajno raspoloženih fanova.

SVIRKA

Negdje oko ponoći crveni zastor se razmiče, oblak dime se uzdiže, a dugo očekivana trojka se polako ali sigurno uspinje na pozornicu praćena zvucima naslovne teme Carpenterovog "Halloween"-a na koju se očekivano nadovezuju svojom istoimenom pjesmom te još za upotpunjenje prvog bloka dodaju "Earth AD", "Horror Bussiness", "Hybrid Moments", "Teenagers From Mars", "Attitude", "Some Kinda Hate", "Skulls", "I Turned Into a Martian" i "20 Eyes".
Slijedi sitna pauza u kojoj se mikrofona prima Dez Cadena ne bi li okupljene pozdravio izvedbom Black Flagovog klasika "Jeloucy" (jedna od 3-4 Black Flagovih pjesama te večeri od kojih sam nažalost samo još memorizirao "Rise Above").
No, bilo kako bilo, atmosfera ponovno postiže vrhunac zahvaljujući repertoaru koji je u nastavku ponudio "Horror Hotel", "Ghouls Night Out", "Hollywood Babylon" (na kojoj je kao gost vokal bila pozvana djevojka iz publike), "Vampira" i "London Dungeon" kojom je priveden kraju dio set liste posvećen prvim godinama benda.
U nastavku smo se prezentiranima "Walk Among Us", "From Hell They Came", hitom "Dig Up Her Bones" i "American Psycho"-om prisjetili sjajnog istoimenog povratničkog albuma iz 1997. dok je intro "Kong at the Gates" svima dao do znanja da lagano prelazimo na 1999. i posljednji autorski album "Famous Monsters" s kojeg su za nastup odabrali pjesme "Forbidden Zone", "Crawling Eye" i "Helen". U želji završetka regularnog dijela koncerta dobili smo "Last Caress".
Nakon kratke stanke ispunjene skandiranjem što imena benda, što onog standardnog "we-want-more", ohrabrena horor trojka izlazi na bis u kojem se još našlo mjesta za "American Nightmare", "138", "Green Hell" i "Die My Darling" kojom je koncert konačno priveden kraju.

PLUS

"People who buy our records and come to see us perform - from the guy all the way back in the balcony, to the guy getting his head banged around in the front - they come to have a good time. And we make sure they do, you can hear about social and political issues somewhere else. When you come to a Misfits show, you get a bunch of guys who go out there and give 110 percent (they've been known to rip through 55 songs a night) take it or leave it. That's what we have always been. At a show, everyone's just part of the crowd there's no them and us - we're all us."
Ovo je unazad par godina izjavio Jerry Only za jedan američki časopis i mora mu se priznati da je čovjek od riječi: niti jedan član benda se tokom svog premijernog hrvatskog nastupa nije štedio tako da je njihovo profesionalno ponašanje na pozornici i žestina i tempo izvedenog materijala u kombinaciji s rasvjetom i sjajnim kontaktom s publikom rezultiralo rijetko viđenom i krajnje užarenom atmosferom... ...i, nažalost, tu pohvale prestaju.

MINUSI

Zvuk je bio čista KATASTROFA i to do te mjere da je određene pjesme (barem dok vokal ne započne) bilo nemoguće prepoznati čak i "die hard" fanovima. Golem propust koji je uvelike naštetio finalnom dojmu glede koncerta.

Premda se instrumentalno bend stvarno iskazao, vokalna izvedba je slabo držala vodu. Premda je bio uočen trud Jerryja Onlyja, on nije niti Danzig niti Graves. Zapravo, on nije niti pjevač jer ako ste preslušali njegovo revanje na "1950" možete si tek zamisliti kako to loše zvuči uživo.

Premda se kompletan repertoar sastajao od nekih 30+ pjesama, cijeli nastup jedva da se rastegnuo na nekih sat i deset minuta svirke što je za današnje standarde ispod svakoga nivoa. Unatoč tome, svaka čast članovima benda na postkoncertnom zadržavanju na pozornici u svrsi potpisivanja autograma i slikanja koje je trajalo nekih sat vremena.

Možda za većinu i ne toliko bitno, ali izostavljanje pjesama tipa "Night of the Living Dead", "Angelfuck", "Scream" i pogotovo "Where Eagles Dare" mi je nedopustivo.

KRAJ

S jedne strane energičan nastup i sjajan odnos prema fanovima, a sa druge minusi u obliku groznog zvuka, loše vokalne izvedbe i kratkog trajanja samog koncerta koji su, nažalost, prevagnuli i jedan dugoočekivani koncert pretvorili u blago razočaranje... ...ali unatoč tome sama činjenica da sam napokon uživo vidio jedan od svojih najdražih bendova (kakva god mu postava bila) isplatila mi je, kao i mnogim drugima te večeri, svaku kunu uloženu u kartu.

Igor Košutić

Datum objavljivanja izvještaja: 14. 06. 2006.