"Soulfly u Močvari" -03. 03. 2006., Močvara, Zagreb, Hrvatska Soulfly (Brazil) Linea 77 (Italija)

Koncertni program je započeo negdje oko 21h, kada je nezahvalan zadatak podgrijavanja nagužvane ljudske mase dobio talijanski bend Linea 77 (na prvi mah zvuči kao nova linija kuhinjskog posuđa od nehrđajućeg čelika). Pošto me je nastup potonjih "zaobišao", ne bi bilo fer potkradati tuđi novinarski materijal ili koristiti razna standardizirana novinarska izdrkavanja, pa ću reviziju njihog doprinosa biti primoran izostaviti. Naime, da ne skrivam, već duže vrijeme na koncertima ovakvog oblika imam naviku vješto izbjegavati nastupe predgrupa, i to iz nekoliko razloga koje ću u nastavku pokušati približiti vašoj nezasitnoj radoznalosti:

1. često je riječ o raznim razvodnjenim drugo / trećerazrednim varijacijama bendova kojima su te večeri support,
2. izdavačka kuća uz glavne face šalje u paketu još jedan novi senzacionalan bend koji moramo popušiti s ili bez doprinosa opijajućih aditiva,
3. nakon stotine pogledanih koncerata i tisuće preslušanih albuma, moj čekić, nakovanj i stremen nisu više jedri kao nekada, pa se moram čuvati kako bi mogao što izoliranije sagledati centralni objekt našeg večerašnjeg okupljanja.

Uz isprike zbog ove nemile digresije, dozvolite da krenemo dalje. Pošto se velik postotak javnog mjenja raspisao o fenomenologiji premalog prostora i premalom broju karata, ja ću neovisno od svojeg stajališta odabrati nešto drugačiji pristup, uz dakako pokoju retoričku igricu. Ako se već odlučiš doći na koncert ovakvog benda, ne očekuj ništa drugo doli gurkanja, znoja i dima, uz konstataciju da uvijek postoji moć izbora i mogućnosti ostanka doma... osim toga, po čemu bi ova gužva bila gora od one kad Močvara napravi slušaonu na temu 80-tih ili neki rođendanski tulum na 50 floorova, od kojih se na njih 49 pušta tzv. "trash" glazba uz koju svi redovito ekstatično onaniraju. U Močvari si, dakle, blato i voda te ne bi trebali sputavati, zar ne? :-)
Dakle, koncert je  rasprodan. Negdje oko pola jedanaest, Cavalerin anarho-nogometno-rastafarijansko-nomadni putujući cirkus  već opasno valja hitove sa zadnja dva albuma. Kroz "Babylon", potom  "Prophecy" ili kako ju ja simbolično zovem "Propo si", show je lagano uplivao u nezaobilazni crowd pleaser "Roots, Bloody Roots". Zapakirana i užarena Močvara vješto slijedi Maxove naputke i sve skupa izgleda kao ostvarenje mokrog sna svakog samosvjesnog Soulfly fana (koliko god to kontradiktorno zvučalo, valjda i takvi postoje :-). Naravno, pozitivne amplitude večeri bile su sviranje Sepulturinih uspješnica "Refuse / Resist" i "Inner Self". Cinici bi rekli, za sve one nesretnike kojima nikad nije pružena prilika da pogledaju Sepulturu u originalnoj postavi (tko zna, možda nam glazbeni svijet uskoro i priušti ovaj logični komercijalni trik pred kojim se nisu postidile ni najveće glazbene zvijezde). Naravno, između ovih "iznenađenja", moglo se čuti još novijih stvari poput "Carved Inside", "Fuel The Hate", "Frontlines", "I and I"  te starijih hitića u obliku medleya "Jumpdafuckup / Bring It", "Back to the Primitve" i "Eye for an Eye" na samoj špici koncerta.
Da sam izraziti Soulfly fan, konstatirao bih da je koncert bio sasvim na mjestu, ali pomalo izrutinizirano odrađen. No, pošto sam prema samom bendu manje - više indiferentan, uz napomenu da sam nekoć pripadao proaktivnom slušateljstvu njihovog istoimenog prvijenca, jednostavno ću izjaviti da mi je koncert bio puka rutina, bez ičega lošeg iliti zlonamjernog za napomenuti. A što se samog kulta ličnosti Maxa Cavelere tiče, tip me je malo podsjetio na Tanka Abbota u starom UFC - u nakon 2 minute borbe i neuspješne namjere da nokautira protivnika... malo jogginga na turneji mu ne bi uopće loše sjelo. Šalu na stranu, čovjeku se zalaganje i ustrajnost nipošto ne može poreći, i neka mi zagriženi obožavatelji istoga sljedeće ne zamjere, no čitajući / slušajući njegove tekstove, oduvijek imam dojam kao da je čovjek tek nedavno počeo učiti jebeni engleski jezik, i to tako već petnaestak godina. Napredak = 0. Ali ništa zato, ovog petka naučio je hrvatski, i to ne bilo kako, već "jebeno dobro!"*

Matija Jelić

* ovu subliminalnu poruku, naš je dragi Massimiliano na sveopće oduševljenje naučio i izgovorio pred hrvatskom publikom - bravo Max!!

Datum objavljivanja izvještaja: 07. 03. 2006.