"The Keeper is on the Road Again" turneja po Europi -24. 01. 2006., Boogaloo, Zagreb, Hrvatska Helloween (Njemačka) Prospect (Slovenija) Rising Dream (Hrvatska)

Večerašnji headlineri nisu trebali posebno predstavljanje niti posebnu reklamu jer sama činjenica da nam dolaze pioniri onoga što se danas naziva power metalom je trebala biti dovoljna pozivnica za večerašnji koncert. Svim fanovima koji su unazad nekih godinu i pol bili prelijeni (ili poslovno spriječeni) krenuti put Zadra na onaj (nazovimo ga tako) festival, ovog -12°C utorka pružila se idealna prilika za popravni jer su se Helloweeni napokon u svojih 20+ godina postojanja udostojili posjetiti metropolu.

HAPPY-HAPPY HELLOWEEN

Nakon što su posljednje note AC / DC-evog klasika "For Those About to Rock" odzvonile dvoranom na pozornicu penje se gitarist (naravno, uskoro ga slijedi i ostatak sastava) Sascha Gerstner koji nas akustičnim uvodom (potpomognut snimkom klavijatura i ženskih vokala) priprema za početak 15-minutne "A King for a 1000 Years" s aktualnog "Keeper - The Legacy" albuma. Po mom skromnom mišljenju sjajna, ali ipak malo predugačka stvar za otvaranje koncerta.
Ono što je uslijedilo meni je osobno jedan od "all time" Helloween favorita iliti "Eagle Fly Free" nakon kojega se pjevač Andi Deris po prvi puta obratio narodu (standardno: "Ajde sada desna, 'ajde sada lijeva strana") što je bio prvi kraći večerašnji predah, što za bend, što za publiku.
Vatricu potpaljenu prvom i rasplamsanu drugom pjesmom skoro da su ugasili s ne baš previše reprezentativnom izvedbom (barem što se vokala tiče) "Hell Was Made in Heaven", ali stvar je spašena (pače, atmosfera je dosegnula vrhunac) već prvim taktovima vječnog epa "Keeper of the Seven Keys" koji je uslijedio odmah nakon nje.
Na "Tale That Wasn't Right" strasti su se malo smirile, publika opustila i raspjevala, a pomalo opuštenu atmosferu je narušio malo predugačak (premda zbog "dvoboja" s basistom M. Grosskopfom i bacanja frizbija u publiku), ali vrlo simpatičan bubnjarski solo novopristiglog Dania Loblea.
Ponovno kratki predah i bend se vraća s još jednom dugotrajnom ("Occacion Avenue") za koju se (nakon još jednog, kraćeg, obraćanja publici) automatski lijepe, meni vrlo jeftine, ali koncertno efektne i očigledno publici drage "Mr. Torture" i balada "If I Could Fly" (obje s "The Dark Ride" albuma koji mi nikada nije "legao" pa tako ni njegovi hitovi) koja je čak pokupila bolje reakcije od ranije spomenute "Tale That Wasn't Right".
Gitaristički solo Sasche Gerstnera (to vam je onaj koji sliči na Maksim Mrvicu), koji je bio sljedeći po rasporedu, osim zabavnog "dvoboja" s bubnjarom nije prezentirao ništa zanimljivoga, ali atmosfera se ponovno usijala s "Power"-om (koji je, na žalost, jedina pjesma s "The Time of the Oath" albuma večeras odsvirana) dok je za ponavljanje euforije prilikom izvedbe "Keeper"-a bilo samo potrebno najaviti pjesmu "Future World".
Što zbog dodatnog napaljivanja publike, što zbog zahvala, što zbog predstavljanja članova benda posljednje spomenuta se poprilično odužila, te je bend za kraj regularnog dijela koncerta ostavio "Invisible Man" ili meni osobno najbolju stvar za posljednjeg albuma (ako izuzmemo "King" i "Occacion Avenue" koje su izvan konkurencije).
Za bis bend se vraća s ne baš previše efektnom "Mrs. God", ali stvari popravljaju izvedbom dugo očekivane "I Wan't Out" dok koncert završavaju na visokom nivou uz posljednje taktove "Dr. Steina" nakon kojega slijede klanjanja, zahvale, bacanje trzalice / palica i bespovratni odlazak u backstage.

PJESME

U usporedbi s ostalim datumima turneje glede set-liste niti smo bili zakinuti niti posebno tretirani: 2 s prvog "Keeper"-a, 4 s drugog, 4 s trećeg (malo previše i predugo, ali ipak je ovo bila njegova promotivna turneja), 1 s "The Time of the Oath"-a, 2 s "The Dark Ride"-a, 1 s "Rabbit..."-a (redoslijed identičan onom s koncerta u Ljubljani večer prije). Osobno se ne bih bunio da se zalomila još koja s "The Time of the Oath", ali je neoprostivo da su u potpunosti ignorirali "Walls of Jericho" ("Ride the Sky" bi mi baš fino legnuo).

ZVUK

Bubnjeve su toliko nafrizirali da su vrlo često pokrivali lead gitaru, ritam još češće, a nerijetko i sami vokal. Čudi činjenica da ton-majstor kroz dva sata svirke to nije ni primijetio, a kamoli ispravio.

IZVEDBA

Instrumentalno besprijekorna + pohvale bendu za "faktor uživljenosti" na bini (pogotovo pjevaču i basistu dok je drugi gitarist M. Weikath standardno stajao kao kip) dok bi se pjevanju Andi Derisa imalo dosta toga za prigovoriti. Sve je O. K. kada čovjek izvodi pjesme nastale u razdoblju kada se pridružio bendu pa do danas, ali neuspješni pokušaji imitiranja M. Kiskea na pjesmama iz razdoblja prva dva "Keeper"-a su stvarno na trenutke zvučali žalosno. Daleko od toga da karizmatični frontman ima loše vokalne sposobnosti (dobro, nije baš ni vrhunski), ali bilo bi puno efektnije da se drži svog bogomdanog registra (kao, recimo, u izvedbi "Future World"-a s "High Live"-a).

KRAJ

Pošto Helloween spada pod "Popis bendova koje želim vidjeti prije nego što umrem", večerašnjim sam nastupom bio i više nego zadovoljan, a vjerujem da je moje mišljenje dijelilo i ostalih 800-tinjak posjetitelja kluba Boogaloo.
Daleko od spektakla kakvog su organizatori najavljivali, ali još uvijek sjajan završetak koncertno bogatog mjeseca.

Igor Košutić

Datum objavljivanja izvještaja: 27. 01. 2006.