19. 12. 2005.
CHIMAIRA & DARK TRANQUILLITY
Media Park, Ljubljana, Slovenija

Bu!!!!
Nikada nam nije trebalo toliko vremena i živaca da pronađemo koncertni klub, kao tog hladnog ponedjeljka navečer... Vođeni opravdanim sumnjama da su nam od strane randomizirano odabranog uzorka slučajnih prolaznika proslijeđene krive koordinate u želji da ne pronađemo mjesto svog izlaska, nakon dosta dugog bauljanja dvoranu smo ipak uspjeli pronaći. Potom je uslijedila mukotrpna potraga za parkingom (u isto vrijeme se održavao neki sajam ili nešto još gore..), bankomatom i obavljanje svega ostaloga što se inače obavlja prije kretanja na put (znate kako je kad ljudi rade, a koncert je radnim danom u inozemstvu).
Naravno, gubitak ne bi bio vrijedan spomena da nismo propustili prvi bend.

Naime, Hatesphere je inače sasma solidan moderniji aggro thrash bend uzlazne krivulje popularnosti u čiji se opis neću daljnje upuštati jer postoji rizik da su se baš tu večer stilski promijenili (SIC). Prava šteta, obzirom da kad u ponedjeljak odeš u Zloveniju na koncert i pljuneš laganu lovicu za koncert, smatraš poželjnim da za tu gutu dobiješ puni pansion. No, dosta cendranja, jer na podiju tour tonci već naveliko testiraju instrumentalno-razglasno dobro i pripremaju publiku (koja je te večer kvantitativno djelovala poput odbora za doček, a ne zapaljenu publiku) za nastup Dark Tranquillityja, jednih od pionira scene koja se danas, a i već neko duže vrijeme naziva melodični death metalom.

Već sam spomenuo skroman odaziv publike - što bi tome mogao biti razlog? Možda je štovateljima švedskih melodičara bilo ispod časti posjetiti koncert gdje je njihov bend koji postoji svu silinu vremena u ulozi co-headlinera, da ne kažem predgrupe nekim tamo američkim klincima. Ako je odgovor da, onda kako to da Chimaira žari i pali plavim planetom svirajući po turnejama s veličinama kao što su Slayer, Machine Head i mnogi drugi - teorija zavjere protiv nepatvorenog metala? A gdje su se onda tu večer sakrili Chimairini fanovi... možda im je netko prilikom potrage za koncertnom dvoranom krivo izgovorio ime benda, što većina ima tendenciju činiti, pa su završili na nekoj latino fešti... hahaha!

Dark Tranquillity se penje na stage uz klavijaturistički uvod inače tematski povezan s pjesmom "The Treason Wall" s meni simpatičnog studijskog ostvarenja "The Damage Done".  Već nakon prve pjesme, bilo je jasno da će zvuk biti dosta atikularan, ali na moju veliku žalost miksan s naglaskom na svijetle boje, klavijature i vokal. Setlist je uglavnom ugrubo činio presjek sa zadnja dva albuma, uz pojedine brojeve u kojima sam se totalno izgubio (srednja faza). Suma sumarum, ako izuzmemo gotovo potpunu represiju meni nekoć dosta "napetog" "The Mind's  I"-a , vjerujem da je za nekog die hard fana prikazano bilo dovoljno, ali za zahtjevnu i ciničnu pizdurinu poput mene jednostavno nedovoljno čvrsto, isuviše kičasto i neuvjerljivo, no daleko kvalitetnije od blijedog nastupa s Kreatorom u Tvornici. Posebno me razočarao vokalist koji je, osim meni blago rečeno komičnog ponašanja na stagu (koje neću detaljno komentirati jer je možda tip već na sljedećem koncertu potpuno promijenio spiku (SIC)), pjevao sve sirovije i lošije kako je koncert prolazio bez onih "juicy" vriskova sa studijskih uradaka (O. K., kužim, tip je na turneji, štedi se i sve... ali onda svejedno ostaju prethodno navedene neoprostive gestikulacije, tako da spasa nema.)

Na moje čuđenje, i lagani smiješak, Chimaira dolazi na pozornicu uz melodiju iz Conana Barbarina ("Riddle of Steel - Riders of Doom"), a kako volim i film, a i glazbu iz istog, nije mi bio problem pričekati prvu i najpoznatiju pjesmu s novog albuma "Nothing Remains". Mladi Amerikanci također uzlazne popularnosti (što se u Ljubljani nije moglo primjetiti, ali ja znam pa mi vjerujte), svoju su zadaću odradili jako dobro i kondicijski zahvalno, no vrijeme i mjesto očito nisu radili u njihovu korist. Ako ništa drugo, imao sam priliku i čast prisustvovati privatnoj zabavi za nekoliko mojih prijatelja, ponešto fanova, i nekoliko tipova, koji koncert nisu niti gledali niti slušali nego se sudarali i valjali po podu, misleći vjerojatno da time čine pravu stvar i doprinose atmosferi - doista otužan prizor.

Da ne bude baš sve tako crno, kako ja to volim prikazati, Chimaira je jedan  dobar bend, koji znam tu i tamo zavrtiti u svojoj playlisti, koji je odbacio i prerastao nesiguran početak svoje glazbene karijere i zbog kojeg sam u biti posjetio ovaj koncert. Kao takvi, momci su odradili korektan i totalno školski show, uz težak i oštar zvuk, nešto sporiju izvedbu pjesama nego na albumima i nepogrešivu uigranost. U nekoliko navrata, vokalist Mark Hunter je pokušao uspostaviti kontakt s publikom, iako bih mu ja te večeri (da sam bio u mogućnosti) toplo savjetovao da između pjesama radije rješava križaljku, jer ako ništa, postoji mogućnost da negdje na zadnjim stranicama pronađe odgovor. Vrhunac večeri  bile su "Nothing Remains" i "Salvation"  s novog "Chimaira" albuma te hitovi s "The Imposibillity of Reason" - "Powertrip" i posljednja "Pure Hatred". Zaključka nema upravo iz razloga što je polazak bio odmah po završetku, pa su hladnoća i san isprali sve raspoložive dokaze....

Matija Jelić

Internet stranica događaja: -
Datum objavljivanja izvještaja: 25. 12. 2005.

osnovni podaci o događaju: naziv: n/a datum: 19. 12. 2005. sadržaj/ izvođači: Chimaira (SAD) Dark Tranquillity (Švedska) Hatesphere (Danska) mjesto održavanja: klub: Media Park grad: Ljubljana država: Slovenija