7. 12. 2005. - Hatebreed i co. u bečkoj Areni
Arena, Beč, Austrija

Prvo iznenađenje večeri došlo je odmah pred dvoranom gdje saznajemo kako je koncert rasprodan! Ne misleći uopće kako je to moguće, nekoliko putnih kolega ostalo je bez karata. Razočaravajuća scena jer nakon četristo proputovanih kilometara najmanje što želiš da se dogodi je rasprodana dvorana u koju ne možeš ući. Kasnije su uspjeli isposlovati ulaz na najšarmantiji balkanski način (svaki drugi detalj koji spomenem može ugroziti mene i moju obitelj ;-).

Bleed the Sky nisam vidio jer su počeli 30 minuta prije predviđenog početka u 19h.

Ulazim na sredinu nastupa američkih death-tech-grindera The Red Chord. "Fused Together..." nije ostavio upečatljive dojmove prilikom preslušavanja tako da nisam imao nikakva očekivanja od njih. Puno interesantnih brada i frizura, solidan zvuk i nastup od tridesetak minuta ugodan su početak u večerašnji festival. Pokretljivi i precizni. Najveći nedostatak im je suha potraga za inventivnošću i orginalnošću. U konkurenciji Cephalic Carnagea, Dying Fetusa, Skinlessa, Cryptopsyja, Origina ne mogu ponuditi ništa novog i boljeg, ali svakako nisu u kategoriji nižih razreda ili početnika. Samo jedan relativno zanimljiv standard. Naklonost publike nisu mogli očekivati pošto se večeras ipak radilo o homogenijoj HC ekipi.

Full Blown Chaos večeras prezentiraju većinom materijal s posljednjeg "Wake the Demons". "Come on, let's do the circle pit!", "Come on!", "Yeah, you are the greatest!", "Pit, let's do the cirlce pit...!" Dosta! Ako nemaš ništa pametno za reći, šuti i sviraj! Do posljednjeg mjesta ispunjena arena nema potrebu pokrenuti se na pleajdu novih pjesama i rifova (koji na CD-u čak i zvuče primamnjivo), sigurno ih sva silina isklišejiziranih fraza neće natjerati na to. Manje hamburgera i hot dogova za vas pa kad uspijete skinut koju kilu i sami se pokrenuti možda bude kakvih pomaka i od strane publike.
Iako Red Chord i Full Blown Chaos nisu imali ništa posebno od zvuka, daljnji tok koncerta u ovom pogledu definitvno ide prema gorem. Kako saznajem iz neslužbenih izvora, tonci od Arene dobro su odradili svoj dio posla (RC i FBC) dok tonci bendova (od Born From Pain nadalje) su zajebali u pripremanju često presudnog faktora u nastupima.

Posljednje izdanje Born From Paina, "In Love With the End", iznenadilo me sveukupnim pozitivnim pomakom pritom ne odustajući od već prethodno započete forme: Bolt Thrower melodije i zvuk upakirane u najmasnijem HC izdanju. Uigrana petorka uspjela je u tridesetak i nešto minuta na najbolji način spojiti one željene dobrog ritma, rifa i "plesa" s ljubiteljima staroškolskog death metala. Neki od odsviranih naslova su "Rise or Die", "Judgement", "The New Hate", "Kill it Tonight", "Fear This World" itd. Najoštrije kritike zapravo idu na izuzetno loš imidž vokaliste: kraća neošišana, nefazirana i bezlična kvazi frizura i jedna od najjadnijih Deicide majica ikad viđenih (oštra konkurencija preprodavaču u prolazu u Ilici.). Ako mu je cilju izazvat žaljenje, definitvno je uspio. "Evo ti sinek kunu, doći će bolji dani..."

Napalm Death rastegnuli su malo europsku turneju ove godine tako da ih imam prilike gledati po treći u kratkom razdoblju. Svi koji ste jedino svjedočili zagrebačkom nastupu, uživajte u proživljenom iskustvu jer je bečki preformans zaista daleko ispod bilo kakvog prosjeka. Zvuk očajan u svim segmentima, iako ni u Zagrebu ni u Le Mansu nije bio na vrhuncu. Razglas kao na osnovnoškolskoj priredbi. Kod gitara razlučuju se jedino visoki tonovi, a bubnjevi i vokal jedan veliki šum koji se pokušava probiti u silnoj buci. Čemu takva žurba s pjesmama, dižući tempo 30-50 posto, gotovo do nepreoznatljivosti? Kraj turneje, umor...? Gostovanje Jaste (Hatebreed vokalist), kao ni hitovi poput "Greed Killing", "Breed to Breathe" i "Nazi Punks Fuck Off" nisu uspjeli popraviti ukupni dojam. Nedostojno bilo kakvog ozibljnijeg sastava, a kamoli najvećih grindcore legendi.

Raspoloženja bendova i njihovi nastupi večeras variraju kao političke smjernice lijepe naše. Kad ne očekuješ ništa, dobiješ malo. Uđeš u film ipak nekakvog isčekivanja, slijedi razočarenje. Agnostic Front i njihovu diskografiju nikad nisam pomno pratio, ali je postojao veliki "respect" prema HC velikanima. "Another Voice" mi je ušao u uho nakon svega par slušanja i nisam mogao dočekati Jastu pored Mireta kako vrišti: "Peace is not an option!!!!!!". Naravno da se to nije dogodilo, iako pjesma je odsvirana, a Jasta sjedi u backstageu. Jedini trenutak kada je dupkom ispunjena Arena zaživjela je hit svih HC hitova "Gotta Gotta Go!". Tupu i tihu zvučnu kulisu nisu uspjeli spasiti ni naslovi s posljednjeg albuma «Still Here», «All is not forgotten», «Fall of the parasite», «So pure to me», «I live it».... Tek za pola koraka bolje nego Napalmi.

Već sam mislio zaključiti ovo putovanje i festival kao totalni promašaj kad  li se tračak nade ipak pojavio pred nastup večerašnjih headlinera. "Kako Hatebreed može biti večeras na tronu pored velikana kojima se albumi i iskustvo mjeri u dvoznamenkastim brojevima?" Jedna od mojih misli prije koncerta koja je zauvijek isparila nakon večerašnjeg festivala.

(namjerno ostavljen razmak)

Kako to zapravo treba izgledati:
"Tear it Down" i "Straight to Your Face" za otvaranje vrata pakla i ludila, kako na bini, tako i u publici. Najduže su na turneji od svih bendova večeras. Od izdavanja "Rise of Bruality" prije pune dvije godine odsvirali su zasigurno preko tri stotine koncerata. Zvuk se uspio neznatno popraviti, ali je još uvijek daleko od nekakve kvalitete i razine kakve krase Arenu. Ništa to nije niti izbliza uspjelo pokvariti večerašnji nastup Jaste, Byrnea, Martina i Beattia. Pamtite ova imena jer oni zajedno predstavljaju simbol uigranosti, čvrstine, stava i moći. Sjetite se samo najboljih i najzlatnijih trenutaka Slayera, Sepulture i Pantere gdje u jednom trenutku imate potpuni metež i moshpit u cijeloj dvorani, a na refrenima publiku koja zna svaku riječ teksta i ostavlja pluća na podiju... to je to. Bez pretencioznosti i preseravanja, Hatebreed im stoje rame uz rame. Kakav je to pristojan mladić, taj Jamey Jasta, posvjedočio je u trenutcima zahvale Agnostic Frontu i Napalm Deathu i iskazane časti što ima priliku svirati s njima na turneji. Zatim ih je pomeo poput malih bezopasnih igračkica. Večerašnja dobitna kombinacija (ne nužno tim redosljedom): "Proven", "Preseverance", "Another Day, Another Vendetta", "Confide in No One", "Doomsayer" (gdje je Jasta u pauzi pred zadnji krug rifa ubojice s kraja pjesme potpuno zapalio publiku riječima: "Wiena, this is not good. You can do lot better than that...", pritom misleći na pokretljivost publike), "Empty Promises", "Beholder of Justice" - "This is Now", "Refuse / Resist" (kraća Hatebreed verzija sepulturine bezvremenske uspješnice)... i kako bolje zatvoriti nego s "Live For This" i "I Will be Heard".

Hvala Hatebreedu na iznimnom iskustvu, a vi ostali, prevaranti obični, šta ću s vama? Oprošteno vam je za ovaj put, ali nemojte da se to ponovi. Imate sada priliku učiti (neki i od vlastitih učenika) iz prve ruke i nemojte to propustit jer drugi put nema opravdavanja.

Ante Jurić Marijanović

Datum objavljivanja izvještaja: 25. 12. 2005.

osnovni podaci o događaju: naziv: Persistence tour datum: 07. 12. 2005. sadržaj/ izvođači: Hatebreed (SAD) Napalm Death (Velika Britanija) Born From Pain (SAD) Full Blown Chaos (SAD) The Red Chord (SAD) Bleed the Sky (Danska) mjesto održavanja: klub: Arena grad: Beč država: Austrija