NENADMAŠNA I LUKAVA epizoda br. 3
ARCTURUS I RED HARVEST U BEČU
Planet Music, Beč, Austrija

Kad imate osobnog vozača sve je moguće pa tako i otići na jedan fascinantan koncert u Beč. Tako sam vam ja puknuo prstima i rekao svojem vozaču da me izvoli odvesti negdje gdje ima dobre glazbe uživo. On usliši moje molbe pa vam sad mogu prenijeti svoje dojmove jednog od mnogih koncerata koje sam vidio i čuo diljem Europe.
Nevjerojatno kako je Beč blizu kad se vozi preko 150 na sat u ritmu dobre mjuze iz vufera totalno pimped out limuzine. Dakle stigao sam pred klub totalno nabrijan, o'šo u WC napudrat nos i natočio gorivo u svoje vene. Sve se odvija po planu, ništa ne kasni, ali me zabrinulo pomanjkanje publike.
Moj vozač, kojeg sam nagradio ulaznicom, i ja smo u prvom redu, a iza nas ima cca 1,5m praznog prostora. Iza praznine stoji malobrojna publika, a ispred nas dvojice Red Harvest, tj. lavina bučne moći. "Lavina" - ipak su iz Norveške, "bučno" - distorzirane gitare i distorzirane klavijature, "moć" - ne može da vas ne ponese ritam koji zvuči poput ponovno otkrivenih tajni čekića i nakovnja u post-kompjuterskoj apokaliptičnoj budućnosti. Hladni minimalistički rifovi razaraju molekule zraka na čestice dok vam bubanj mijenja ritam srca. Sve to pod velom zvukova iz klavijatura stvara potpuno novu dimenziju samog prostora oko vas, novu dimenziju black metala. Suhi urlik iz dna grla gubi ljudskost, postaje mehaniziran i isprepliće se s ostalim instrumentima do neprepoznatljivosti. Svjetlosni efekti su bili iznimno dojmljivi odabirom i kombinacijom boja te tipovima rasvjetnih tijela. Nisu djelovali nimalo kičasto već su pojačavali čitavu atmosferu. Da skratim - vrlo fotogenična rasvjeta. Prsni koš se trese, počinje se otkidati od vašeg tkiva. Kao i sam zrak kojeg razara tako i vas poput crne rupe želi pretvoriti u prašinu. Bučna mantra vas tjera na gibanje, no nažalost Austrijanci kao da imaju pancirke protiv dobre glazbe. Red Harvest su potpuno pod dojmom vlastite glazbe. Energično se unose u svaki ton, udarac ili urlik. Na taj način vizualno pojačavaju dojam svoje glazbe. Ali ne! Publika se cijepila protiv toga. To me vratilo na neke Satyricone prije par godina (hvalisanje) – publika kao da je izašla iz svijeta Equilibriuma (film). Šteta Red Harvest zaslužuju puno više. Iako... nikako se nisam mogao prestat čuditi njihovim iskrenim zahvalama publici. Zasluženo uzdignute glave silaze s pozornice.

Runda za mog vozača (u Austriji je prag 0.5‰) i mene. Iz daljine promatramo povećanje broja ljudi oko pozornice, no još uvijek osjećam prazninu koncertnog prostora. Da se razumijemo taj prostor je veličine one veće dvorane svima na poznate (voljene/ mrske) Močvare. Naime na Meshuggah (opet hvalisanje) je ista dvorana bila dupkom puna.
Počinje intro. Slijedi nastup dvorskih luda iz paklenog kabareta. Dobro, da budem iskren, takvoga imidža, ali ne ponašanja. Dakle, Arcturus. Ovi dečki su se zaželjeli sviranja uživo. Naime do prije godinu dana su u svojoj cca petnaestogodišnjoj karijeri imali nastupa brojivih na prste jedne ruke. To se promijenilo točno prije godinu dana u Budimpešti (još hvalisanja) i sada smo te sreće da možemo konačno gledati jedan aranžmanski dosta zahtjevan bend. Da na početku izdvojim jedini negativan dojam, a to su mali problemi na prvoj pjesmi s oscilacijama u zvuku pjevačkih dionica (vrlo zahtjevnih). Krivnju pripisujem ton majstoru koji se ubrzo izvukao iz škripca. Metalno simfonijska psihodelija iz norveške zvjezdarnice smještene u duplji starog jasena usred šume. Da elaboriram? Tehnička dotjeranost izvođača je neupitna. I što još reći?! A da! Nisu me ostavili ravnodušnim. Zašto? Pa možda zato što vas svojom glazbom vode kroz tunele. Tunele zvuka i melodije, virtuoznosti i inventivnosti. Ne možete ne reagirati na nešto što zvuči krajnje kompleksno, dok gledajući lakoću kojom izvođači sviraju sve izgleda nevjerojatno jednostavno. Skakutanje, kretanje i bacanje pjevača Vortexa (ex-Borknagar, Dimmu Borgir) po pozornici zaista nalikuje dvorskoj ludi, što vas nasmijava, zabrinjava, zabavlja - ostavlja dojam. Sve to ne bi prošlo da tip fakat ne ubija svojim glasovnim sposobnostima. Trznem se nalijevo luda gitarska solaža. Pogledam gore metronomska mašina za bubnjevima. Sablasna bezizražajna venecijanska maska šalje bas signale. Ludi znanstvenik iz svijeta Mad Maxa mazi crne i bijele tipke. Osjetim čudan miris u zraku. Žene? Zaista! Na pozornici su 2 djevojke, demonske dvorske lude. Plešu, igraju se, zavode, jedu jabuke, žvale plastične kosture, guraju ruke u publiku. Jest da su potkoženije, ali to samo pojačava grotesknost čitavog ansambla. Priznajmo si, i dečki i cure, od oblina glava ne boli. Nestanu iznenada kako su i došle. Glazba pršti i dalje. "Sham Mirrors", "Disguised Masters", čak i improvizacije "La masquerade infernale". A za kraj "Raudt og svart" sa "Constellation"/ "Aspera Hiems Symfonia".
I kraj. Odrvenio sam iako se ritam u valovima kreće kroz unutrašnjost mojeg bića.
Katarza: ejakulacija u vlastitu mošnju.

Lukavi pl. Jančin

Internet stranica događaja: -
Datum objavljivanja izvještaja: 08. 11. 2005.

osnovni podaci o događaju: naziv: n/a datum: 13. 10. 2005. sadržaj/ izvođači: Arcturus (Norveška) Red Harvest (Norveška) mjesto održavanja: klub: Planet Music grad: Beč država: Austrija