21. 04. 2005. -Incantaion, Funerus, Scaffold, ...
Brežice, Hrvatska
Što reći za koncert Incantationa u podrumskom kafiću nalik na Cab Club u Zagrebu ili Coyote Bar u Koprivnici bez ikakvog stagea gdje je kultni band došlo pogledati manje od pedesetak ljudi računajući članove predgrupa i osoblje za šankom? Totalni ultimativni die-hard kaos!
Za ovakav financijski harakiri i povijesni underground happening zaslužan je Cepanec-Tegla, a mrlju na čitav događaj bacile su predgrupe s nesnosno dugačkim setom koje su šačicu ljudi dodatno prorijedile dugačkim setovima, odugovlačenjem i davljenjem sveprisutnih. Ako ovo čita gitarist iz Scaffolda, neka mi putem maila objasni zašto između svake stvari mora ubaciti pokoji rif od Cannibal Corpsa (a isto to je radio i na Metaldose festivalu). Koji očaj tjera bandove da nakon godina i godina staža moraju svirati enormno dugačak set pred par okupljenih ljudi pred kojima su svirali već zasigurno masu puta?
U kasni sat na "pozornici" pojavili su se Funerus, sideprojekt bubnjara i gitarista iz Incantationa i njegove žene (bas i vokal). Spori ultra old school mosh minimalistički death metal baziran na Incantationovskim sporinama i E-riffu koji prelazi u mikrofoniju dobrano je podgrijao atmosferu među dvadesetak aktivnih moshera. Gitarist John McEntee svirao je na svojem 25 godina starom BC Rich Mockingbirdu (koji se može naći na slikama u starim Incantationovim bookletima) koji se neprestano rastimavao i mikrofonirao, pa je set Funerusa radi naštimavanja gitare između svake stvari trajao dodatnih desetak minuta duže. Dobacivanja iz publike tipa: "Don't be nervous, this is only just a rehearsal" i mnogi drugi uspjeli su omekšati zabrinuta srca Incantationovaca jer im je ovo bio valjda nalošije posjećen i najopskurniji koncert u čitavoj karijeri, pa su i sa njihove strane počeli padati osmjesi, zajebancija i komentari tipa: "Thank you, we've been waiting 15 years to see you guys".
Nakon njih je uslijedio kaos, Incantationi počinju tući oko jedan ujutro pred petnaestak do dvadeset ljudi. Staro, novo, brzo, sporo, sve! Incantation spada u onaj rang bandova koji su izgradili svoj vlastiti prepoznatljivi stil, pa se jedino može reći da su bili preodlični, onako kako ste ih slušali na CD-u, takvi su bili uživo. Teško je izvući suvisliji komentar na račun zvuka kad su svirali u kafiću gdje ih ne treba stavljati u razglas, već samo po principu - pojačaj se i deri. Kad se malo bolje sagleda, ovo nije bio koncertni događaj u pravom smislu riječi (s obzirom na okolnosti), nego čudan slijed okolnosti pod kojima legendarni deatheri u sitne sate usred tjedna sviraju u malom slovenskom mjestu pred dvadesetak ljudi i istovremeno se zajebavaju s njima. Potpuni underground.
Mathias Bricketsson
- Internet stranica događaja:
- n/a
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 06. 05. 2005.
 |
|
