05. 03. 2005.: "Metal Devastation Mini-Tour 2005"
-The Stone, Krv, Unholy Inquisition, Gorthaur's Wrath
Gjalski, Zabok, Hrvatska
Kako bih što bolje oslikao nemile događaje pretposlijednjeg Metal Ressurrectiona koristit ću se jednostavnom analogijom. Zamislite se u slijedećoj situaciji. Dolazite na "blind date" bez ikakvih očekivanja, ali ono što vidite ispred sebe jest nešto toliko groteskno da se ozbiljno pitate je li to proces evolucije zaobišo neke jedinke i da li sam ja na radost svih nadobudnih antropologa naišao na kariku koja nedostaje? Svo ono vrijeme nabrijavanja i stvaranja predodbi uzalud. Vaši snovi su se sudarili sa santama leda realnosti i potonuli u hladne vode poput Titanica. Jedino što vam preostaje jest da se napijete i zaboravite na sve to što prije. Tako sam i ja te kobne večeri došao na "blind date" s black metalom, a prijašnja analogija nije spomenuta bez razloga. Naime zbog navodnog problema s opremom (opet) koncert je kasnio (opet). Nije bed, taman dovoljno vremena za rundu, dvije podizanja morala pivom u oblinjem bircu. Nakon nekih sat vremena izbivanja vraćamo se u Gjalski gdje je prvi bend, Krv, već počeo sa svirkom. Iskreno rečeno ne alim za izbivanjem, jer zvukove koje sam čuo iz instrumenata i glasova bosanske Krvi čuo sam i iz instrumenata i glasova stotine drugih bendova skandinavskog podneblja. Nije da sad drim neko predavanje o originalnosti, jer biti originalan u 21. stoljeću rijetko rezultira nekim slušljivijim i kvalitetnijim rezultatom. No istrzavanja i terce su više dosadne i bogu i narodu, a kako onda ne bi bile meni kao pripadniku običnog sirotog puka. Al' valjd je sad to in, mlade to puše, a neki organizatori razvikuju na velika zvona. Toliko o underground događaju. Nadalje, što se Krvi tiče, nemojte me krivo shvatiti. Za jedan nepoznati i k tome bosanski demo bend zvučali su (tj. bolje rečeno šumili), čisto O. K.. Jedino što bih im toplo preporučao je da odbace krajnje smješnu lešoboju iliti popularnije nazivan corpse paint, a bubnjaru da malo izoštri tu bas pedalu jer ipak malo previše trokira. Sve u svemu svaka čast na izraenom trudu i volji te im mogu reč' samo "keep on rocking in the free world". Nakon Krvi slijedi (bar u mojim očima) iznenađenje večeri - riječaki Gorthaur's Wrath. Poslije duljeg zimskog sna ponovno na daskama pozornice u potpuno izmjenjenoj postavi s jedinim originalnim "preivjelim" članom, pjevačem Morbidom. Nakon kraćeg introa (svaka čast na introu bio je genijalan) počinje svirka. Sva ona euforija i ono malo nadanja što sam imao pred njihov nastup je splasnulo. Iznenađenje se pretvorilo u razočaranje. No ne krivnjom benda, već krivnjom očajno lošeg zvuka, zbog kojeg nisam gotovo ništa prepoznao od odsviranih pjesma. Uglavnom od ono malo tonova što se dalo razaznat prepoznao sam neke od pjesama s posljednjeg GW-ovog uratka "Paroxymaties of Madness" te obrada Slayera ("Angel of Death") koja je uspjela podići malobrojnu i malozainteresiranu publiku na neku veću razinu kretanja. Izrazio bih jedino jednu zamjerku kod obrade Slayera, to što je ispuštena igra duplim basom na vrhuncu pjesme. Pohvale vokalu Morbidu koji je pokazao i još jednom potvrdio svoju karizmatsku ulogu frontmena, te bubnjaru Necrospheara koji je svoj posao odradio više nego dobro.
Na pozornicu stupaju sugrađani GW-a, Unholy Inquisition, bend koji je već otprije poznat Gjalskom po svom nastupu na prvom Metal Ressurrectionu. Ovaj put smo ih gledali u nešto profanijem izdanju. Naime momci su odluči odbaciti standardnu kostimografiju black metala što mogu jedino pozdraviti i u to ime dignut čašu. Izgleda da su te večeri gospoda inkvizitori imali najviše peha jer je baš njih potrefio od inače već lošeg zvuka najcrnija varijanta, tak da se od sveg skupa skoro pa ništ' nije čulo. Pretpostavljam da su nam prezentirali pjesme sa svog posljednjeg killer uratka "Depraved God's Creations". Uz prezentaciju vlastitog materijala odsvirali su i dvije obrade - jednu od himni black metala, Satyriconov "Mother North" te Mayhemov "Funeral Fog" na kojemu im je vokalne dionice posudio nitko drugi doli vokal kultnog zagorskog black metal sastava Manheim i jedan od organizatora ove najobskurnije black metal orgije gospodin znan pod pseudonimom Herr Kaufmann. Moram gospodinu izrazit čestitke na dobro obavljenom poslu i dobro odrađenim vokalnim dionicama, no alosno je to što su se od svega jedino i vokalne dionice čule. Da rezimiram - odličan band no ne baš tako odličan nastup također prouzrokovan očajnim zuvkom. Pohvala bubnjaru na odlično odrađenom poslu. Moja topla preporuka jest da pričekate neku drugu priliku gdje će ovaj odličan kvartet imat priliku prezentirat svoj pun potencijal.
Nakon dueg iščekivanja konačno stie The Stone. Jebeni The Stone. Sastav koji je poharao pola Europe, kako kae organizator. E pa, pola Europe moda jest, ali mene bogami nije. Nakon efektnog introa bend izlazi na stage pozdravljajući hrvatsku publiku. Oko sebe vidim ljude koji stoje ili se pak forsiraju da se razbacuju na neartikulirane zvukove (da, ni na The Stoneu se ništa ne čuje!) i par maloljetnica koje svojim ritualnim plesom zazivaju bijes slavenskih bogova. The Stone je bend koji sam prvi put čuo prije par godina, dok su se još zvali The Stone to Flesh. Uzeo sam ih kao još jedan u nizu bendova koji svoj posao odrađuju solidno, no ne donose nam ništa inovativno i posebno zanimljivo. Takvi su bili i na stageu. Vrlo uivljeni, trudeći se dići atmosferu, tehnički potkovani (koliko je to za black metal uopće potrebno), doduše pomalo smiješni, ali to nije ni bitno, jer se tak i tak ništ nije čulo. Vidjelo se da se The Stone trudio zapaliti publiku i da im je potpuno svejedno što nastupaju pred polupraznom dvoranom te da su se ponašali vrlo profesionalno. Jedino "neprofesionalan" im je bio kvazi pokušaj bljuvanja vatre koji je završio polijevanjem publike petrolejem.
Da rezimiram kompletan događaj te zaključim ovu recenziju mogu reć' samo slijedeće. Bendovima svaka čast na trudu i dolasku, a organizaciji preporučit da malo manje koriste superlative u svojim promotorskim krusadama. Za kraj jedna mudra i korisna - tresla se brda, rodio se miš.
Domagoj Gotić