04. 02. 2005. -Bastinado, Superbooster
Močvara, Zagreb, Hrvatska
Neodgodive obaveze, guva u prometu + skliske ceste i pretijesan raspored sloen za taj blatno-bljuzgavi petak najvaniji su razlozi mom kasnom dolasku u Močvaru, negdje oko tri frtalj deset. Postojala je stanovita bojazan da ću propustiti dio Superbooster nastupa radi navedenih razloga, ali kamen s mog njenog, plahog srca lagano se otkotrljao kada sam uvidio da je moj zakašnjeli dolazak tek početak večerašnjeg sadraja te da koncert nije niti blizu početka. Eh da... Sad tu postoji jedan ne tako mali problem, a zove se početak koncerata u klubovima nezavisne nam i slobodne Republike Hrvatske (heh, morao sam naglasiti suverenitet lijepe naše jer mog imenjaka Antišu samo što nisu locirali i samo što nismo započeli s ulaskom u EU, gdje će biti potreba za stalnim naglašavanjem našeg inače sputavanog patriotizma (sic): Mi Hrvati! Mi Hrvati!). Pustiti ljude da se okupe, popričaju, čak i da si malo popiju, pojačati napetost i iščekivanje uoči nastupa (ovog zaista nije bilo, uzmimo više to kao nekakav prijekoncertni klišej) = O. K., ali početi s koncertom dva domaća benda iza ponoći (čak bi se usudio reći nešto prije jedan ujutro!) nerealno je i potpuno iscrpljujuće. Opustio sam se uz ugodne zvuke Kyussa, Queens of The Stone Agea, Downa i sličnih do te mjere da sam već i zijevat počeo prije početka samih nastupa. Dosta o tome, idemo malo na bendove.
Superbooster, stoner četvorka iz istarske prijestolnice Pule predstavila se zagrebačkoj publici više kao Kyuss tribute bend jer polovica izvedenih pjesama obrade su nezaobilaznih, kultnih lidera prljavog američkog rocka s početka devedesetih. Par vlastitih izvedbi kojih se našlo na repertoaru ostalo je tako zasjenjeno jer i same odveć podsjećaju na gore spomenute uzore. Pokretljiv i raspoloen vokal, odličan basist (fino izbalansiran distorziran zvuk, također pohvale i za izvrsne sviračke tehnike), solidan bubnjar i malo prenapet gitarist (svirački dobro odradio koncert, ali se jedva micao i cijelo vrijeme samo gledao u vrat gitare) prikazali su u pedesetak minuta svirke kako to stoner zvuči na surov, prljav, prašnjav rockerski način.
Prvi (ujedno i posljednji) put gledao sam Bastinado na sličnoj manifestaciji, također u Močvari (zar moe biti negdje drugdje??? -groteskno), kao predgrupu Bongzilli. Bio sam zaista impresioniran kvalitetom svirke koju su pruili, tada još kao instrumentalni trio. Sada su na kormilo doveli Erora (Chang Ffos vokalist) da proširi njihov muzički spektar svojim pjevačkim sposobnostima i taj potez pokazao se dosta uspješnim. Moram reći ovo s malom zadrškom jer njegov dolazak je nešto sasvim novo i friško što se moglo primjetiti na nekim pjesmama gdje još nije sve sjelo kako treba (male nesigurnosti, improvizacije prilikom pjevanja...). Za razliku od Puljana, ovaj zagrebački četverac prikazuje stoner više kroz ešći, sporiji, mantrajući pristup, što svakako više odgovara mom uhu. Cijeloj atmosferi dodatno su pridonjele pozadinske projekcije (nešto u stilu vatre koja se pojavi na kraju spota Tool "Schism") koje su me pogotovo impresionirale na jednom sporom akustičnom dijelu kada je sve bilo Neurosisovski (slikom i zvukom) crveno. Najsvijetlija točka benda bi po mom skromnom mišljenju bio gitarist koji se nije manio benganja, kršenja i dobrog sviranja, a "highlight" nastupa je definitivno posljednja pjesma na kojoj se članovi međusobno zamjene na instrumentima. Sama pjesma je zanimljiva, a i ta njihova muzička transformacija je impresivna za vidjeti.
Prvi put nakon jako, jaaaako dugo vremena potpuno sam se opustio u Močvari uz ugodnu slušaonu i još zanimljiviji koncert, gdje čestitke i pohvale idu na račun oba benda (pogotovo Bastinada).
Ante J. M.
![]() |
|