18. 11. 2004. -DISSECTION, WATAIN
VPK, Ljubljana, Slovenija
I am the almighty, the one with wisdom wide
I am the great shadow, no daylight over my kingdom ride
At the black horizons, my eyes and souls the wind
I am the great shadow and i was born in sin...
I tako je četveročlana Ožiljak ekspedicija krenula u nove pohode u Sloveniju. Naime razlog za takav suludi čin nije mogao bit bolji, jerbo cilj naše ekspedicije je bio koncert nikog drugog do li kultnih Dissectiona. Upravo tako, dragi moji posjetioče. Nakon hrpu godina izbivanja sa scene zbog utamničenja vokala/ gitariste, idejnog vođe i ukratko masterminda Jona Nödtveidta momci iz Švedske su se pojavili (doduše u podosta promjenjenoj postavi) među običnim smrtnim pukom da nas još jednom uvesele skladbama sa svojih, po meni, kultnih izdanja.
Eto nakon ovako divnog i krasnog uvoda rado bih prionuo analiziranju prostora, zvuka, predgrupa i ostalog. Prvo što smo uočili nakon što smo kročili svojim poganim balkanskim prljavim stopalima na sveto slovensko tlo bila je jedna oveća stračara iz koje su prodirale nekakve već odavno istrošene i isfurane terce. Reko' krasno. Divno je znat' da ima još originalnih bendova. Poslije kratkog pregleda i fascinacije predivnim eksterijerom, odlučismo malo proučit interijer. Naravno nakon kraćeg bavljenja administrativnim poslovima iliti kupnjom "ulaznica" u obliku onih prokletih debilnih narukvica, koje ne samo da iritiraju do boli, već i izazivaju homocidalne porive kod svakog normalnog čovjeka, ušli smo u poprilično jednostavan četverokutni prostor, s pozornicom, štandom i prolazom za backstage. Sve u svemu poprilično spartanski i jednostavno. Više nisam ni očekivao. No, još jednu stvar pogotovo nisam očekivao; naime kraj štanda je stajao nitko drugi doli Jon the Mastermind koji se bez pol' frke pričao i fotkao se sa svakim kome je bila volja i želja učiniti tako. Thumbs up man! Thumbs up! Takvo ponašanje mogu samo ocijenit ocjenom 12 od 10.
Na štand nisam baš previše obraćao pozornosti. Podosta majica i plakata za šaku tolara i to je to. Ništa previše zanimljivo mom oku. Nego da krenem malo na analizu predgrupa.
Prvo su svirali neki Slovenci. Kak' čudno s obzirom da je koncert u Sloveniji, jel' da? Benda je navodno Sweet Sorrow. Hm okej, skužio sam da je onaj Sorrow dio poprilično opravdan, al' što je u tom svemu Sweet? Kao što spomenuh već na početku, isfurano, istrošeno, i daljne sipanje epitatea bi bilo krajnje nepotrebno. Nakon njihovog nastupa na pozornicu dolaze Watain (sponsored by Kromos). Hm, ni njih baš ne služi originalnost. Klasičan black metal odsviran u 21. stoljeću. Al' sudeći po ljudima bili su dobro prihvaćeni, što je očito jer ih je rulja pozvala i na bis.
Poslije nastupa Wataina slijedila je odulja pauza u kojoj nas je DJ Sony zabavljao ponavljajući isti set Slayerovih pjesama (pravog DJ-a nije bilo, nego je njegovu funkciju preuzeo običan discman). Što reći zanimljivije je bilo gledati kako su radnici razmontiravali Watainovu scenografiju i postavljali Dissectionovu.
Nakon nekih 40 minuta čekanja na pozornicu penju se gospoda Rasjecatelji popračeni ekstatičnim urlicima publike. Intro u koncert je očekivano bio i intro sa "Storm of the Light's Bane"-a te iako su mnogi očekivali logičan nastavak u obliku "Night's Blood"-a, dečki su nas malkice 'sjebali' odsviravši genijalnu "Black Horizons" s prvog albuma. Uz vidno Jonovo zadovoljstvo publikom sastav je nakon otvarajuće pjesme za sljedeću isukao otprije spomenutu "Black Horizons". Nakon nje su nam prezentirali novu pjesmu, točnije "Maha Kali" tjekom čije izvedbe je intenzitet publike malkice opao jerbo su ljudi ipak htjeli u miru poslušat novu pjesmicu. Nakon nje su nastavili šibat poznate pjesmo i sve se vratilo na staro - razbacotka ekipe s balkana i ekstatično urlikanje domaćina. Sve se činilo divnim i krasnim, čuli smo kompletan "Storm of the Light's Bane", četiri pjesme sa "Somberlaina" ("Black Horizons", "Heaven's Damnation", "Cold Winds From Nowhere" te "Feathers Fell" koji je poslužio kao intermezzo) da bi Jon najavio kraj koncerta pregenijalnom obradom Tormentorove "Elizabeth Bathory". O. K., svi smo mislili da je to kao službeni kraj, al' urlikat ćemo mi malo pa će se oni lijepo vratit i odsvirat nam još koju sa "Somberlain"-a, jer ipak nisu dugo svirali, a i vid'lo se na njima da su poprilično oduševljeni publikom koju bi rado nagradili s pokojim bisom. Naravno od bisa niti "b", već smo dobili gospona "Vraga" Doblekara koji nam je fino poručio da murija sere, da će ih zatvorit ak' nastave, te se fino pokupio sa stagea u pratnji jedne boce koja je imala veliku željelu dotaknut njegovu glavu. Mislim, jebem ti ja takvu organizaciju. Prvo puknu kartu od 135kn, mislim koja je to debilana?! Ako uzmemo u obzir da su kod nas Vaderi i Morbidi koštali manje, a Slayeri kao jebeni uzor svim tim bendovima bili svega 5 kuna skuplji, dođe se lagano do zaključka kako te netko zajebava. Drugo, nisu se udostojili stavit nekog i dat' mu barem da preko MP3-ica pušta glazbu, već su valjda priključili discman i dali toncu "Reign in Blood", na što je on valjda oduševljeno reagirao pošto smo imali priliku čuti dotični album 4 ili 5 puta. I kao treće, po mom mišljenju najveći propust čitave večeri - zvuk. Mislim jebeš pare, jebeš slušaonu, ja znam za kaj sam doš'o, a tako valjd' i ostatak prisutnih ljudi - zbog Dissectiona, da se gospoda ne bi udostojila sredit zvuk kak' spada. Mutna prva gitara, druga se uopće nije ni čula, bas koji nije bio ništa "čišći" od prve gitare, al' bitno je to da su bubnjevi bili perfektno istrigani. Sve u svemu nemam što više za reč' od: 0 bodova organizaciji, 12 od 10 Dissectionima i nadam se da će uskoro doći u Hrvatsku - gdje klub nije u centru grada i gdje mogu odsvirat barem jedan bis bez da ih organizator prekida u tome.
Domagoj Gotić
- Internet stranica događaja:
- n/a
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 25. 11. 2004.
 |
|
