16. 11. 2004. -DISMEMBER
Močvara, Zagreb, Hrvatska
U sklopu koncertnog ciklusa "Legende dolaze (s desetak godina zakašnjenja)", u dobro poznatom i nadasve zlom okupljalištu posrnule mladeži na Savskom nasipu, nama, stanovnicima nerazvijenih europskih zemalja, se po prvi puta pružila idealna prilika da na ovim prostorima svjedočimo i uživamo u iskonskoj primitivi, brutali i sirovini stare švedske škole utjelovljene u i više nego kultnom Dismemberu. Zakon, desetljeće izbjegavana koncertna lokacija sad je postala glavna atrakcija i svi se guraju da nas koncertno posjete. Dobro kažu oni plakati po gradu: 2004 je stvarno najbolja turistička sezona u Hrvata. Još da dovuku Entombed i zaokružili smo starošvedski tercet na najbolji moguči način (ako ste zaboravili, Grave nas je posjetio prije par godina).
Naravno, prije nastupa zvijezdi večeri, morali smo pretrpijeti ranovečernje nasilje u obliku predgrupa. Ajmo prvo njih...
SOUL DEMISE...
...sam propustio. Mora da sam u trenucima njihovog nastupa radio nešto pametnijega. Ovih veseljaka se još sječam unatrag par godina kad su u Močvari nastupali na onom neslavnom (bar po broju posjetitelja) koncertu Immolationa. Tada su bili loša njemačka inačica švedskog death metala koja definitivno nije nikoga impresionirala (premda im onaj pokušaj skidanja Slayerove pjesme "Angel of Death" i nije bio tako tragičan). Ne znam, nakon večerašnje svirke ljudi su ih hvalili... ...tko zna, ili je Soul Demise toliko napredovao, ili ti ljudi jednostavno nemaju pojma.
ANATA...
...je meni poznata samo po svom posljednjem albumu koji je od medija dobivao samo hvalospjeve. Mene, kao zadnju ciničnu cjepidlaku, nije nimalo impresionirao pa sam barem onda očekivao dobar live nastup koji bi možda i dobio da močvarni zvuk date nam večeri nije bio više-manje ukomiran (iliti za Močvaru skroz normalan). Vidjelo je da su mladići iz Anate skroz fino uigrani i tehnički dobro potkovani, ali sav im je trud bio uzaludan jer bi se finalni rezultat njihove svirke mogao opisati kao zid bučnih i zamuljanih rifova u kombinaciji s dobro istriganim bubnjevima i solidnom vokalnom izvedbom. Čak mi je i onih par O. K. pjesama s aktualnog albuma (koje su mi ostale u uhu) bilo teško prepoznati. Šteta.
PSYCROPTIC
...su bili i više nego ugodno iznenađenje: odličan hi-tech/ brutalni death metal po uzoru na plodnu NY školu (pogotovo Suffocation). Do sada nisam imao prilike čuti njihove studijske radove, ali zbog prezentiranog nastupa od mene slijede samo pohvale na njihov račun (pogotovo vokalu koji je "ostavio dušu na stageu"). Odličnih 40 minuta svirke i totalno opovrgavanje uvriježenih mišljenja da Australija proizvodi samo škart bendove.
Pošto je naštimavanje opreme Dismembera malo potrajalo, bacilo se oko na ponudu merchendisea koju je ponovno nadgledao Paul Speckman (taj stvarno ima višak slobodnog vremena). Široka paleta majici (zašto one plave Dismemberove nije bilo s kratkim rukavima?!?) i diskovi svih predgrupa po povoljnim cijenama. Navalite!!!
O DISMEMBERU...
...valjda već sve znate, a i ako ne, svejedno mi se ne da gubiti vrijeme na njihovo predstavljanje. Negdje malo prije ponoći na pozornicu izlaze podeblji frontman Matti Karki, pročelavi riffmajstor Rikard Blomquist, vječno tmurni bubnjar Fred Estby (ta trojka bi bilo ono što je ostalo od originalne postave), noviji mladac na gitari imenom Martin Persson i neki potpuno novi mališa na basu arijskih osobina kojem sam zaboravio ime. Šarena petorka bez pardona koncert otvara s "Where Ironcrosses Grow" s posljednjeg istoimenog albuma. S istog još se na repertoaru našla odlična autopsyjevska "Where Angels Fear to Thread", te vrlo nikakva "Tragedies of the Faithfull" za koju bi se zbog onih iritantnih tercanja moglo reći da je rađena po uzoru na Iron Maiden. "Massive Killing Capacity" je predstavljen samo s hitoidnom "Casket Garden" (očekivao sam još barem "I Saw Them Die"). S "Death Metal" albuma dobili smo "Of Fire", "Let the Napalm Rain" i "Mizantropik" dok je s pretposljednjeg albuma, "Hate Campaign", istoimena pjesma jedino našla svoje mjesto na set listi. Nadao sam se da ću čuti još barem "Suicidal Revelations".
Za kraj čisto zlato u liku starih uspješnica: "Override of the Overture", "Dismemberd", "Skin Her Alive", "In Death's Sleep", "Soon to be Dead"... ...šmrc, čak 5 s "Like an Everflowing Stream" prvijenca. Nadodajte još na to i "Skinfather" i "Dreaming in Red" s "Indecent and Obscene", a zatim si vizualizirajte kaos u prvim redovima.
Bend, što se komunikacije s publikom tiče, bio vrlo suzdržan (zanemarimo one: "You're great!", "You're best audience ever!", pa čak i onu famoznu "Scream for me Zagreb!" ...od kud mi je ta zadnja poznata?), ali to su debelo nadoknadili komičnom pokretljivošću na pozornici (na trenutke mi se činilo kao da gledam Judas Priest u 80-ima). Čak je i njih zadesio loš zvuk, ali kad se sjetimo njihove "čistoće" i "ljepote" na studijski uratcima, završni rezultat i nije baš porazan. Motivirani sjajnim prijemom kod brojne publike (po slobodnoj procjeni, negdje oko 350 pa čak i do 400) bend je na bis izašao čak tri puta. Nakon svirke, spustili su se među raju radi upoznavanja, slikanja te stavljanja svojih imena na komade papira koje onda fanovi iz nekog čudnog razloga nose doma i dugo dugo čuvaju.
Zbog činjenice da sam za 6 sati bio dužan nacrtati se na radnom mjestu, veselicu napuštam prepun sjajnih dojmova i krečem prema bazi. Sjajan doživljaj kojem jedino do sada konkuriraju nastupi Morbid Angela i Pungent Stencha.
Igor "Indecent and Obscene" Košutić
- Internet stranica događaja:
- n/a
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 25. 11. 2004.
 |
|
