09. 11. 2004. -OZRIC TENTACLES
Močvara, Zagreb, Hrvatska
Te prohladne večeri mjeseca studenog opet sam zaronio u bespuća Močvare htjedući svojim izvjestiteljskim ticalima ispitati svojstva još jednih zvukovno odašiljajućih posjetioca ovih stajaćih voda. Nakon što mi je barska straža provjerila lične dokumente, razmaknuo sam šaš s ulazne kapije. Bacivši pogled ispred sebe, uvidjeh da je učmali kreket krastavih žaba koje su ovdje stalni izložbeni primjerci zamijenjen glasanjem nekih novih potrošača zraka. Počastio sam svoje škrge udisajem osvježavajućeg zadovoljstva te nakon izdisaja otplivao dalje. U tom preko noći izmjenjenom okruženju i sam sebi doimao sam se kao podvodna verzija Gregora Samse (imajući ticala i škrge istovremeno), uz razliku što je moj preobražaj bio privremen i ugodan.
Te večeri, na lopoče najveće zagrebačke žabokrečine pred ugodno popunjenom barom penju se Ozric Tentaclesi iz Velike Britanije. Radi se o sviračima koji djeluju već dvadeset godina, imajući iza sebe gotovo isto toliko albuma. Muzika se može opisati kao instrumentalni crimsonovsko-floydovski rock 70-ih na koji su nadograđeni elektronički zvučni uzorci. Na taj se način "ružičasta" psihodelija stapa s kozmičkim ambijentom čime se tekovine glazbene prošlosti i glazbeni potencijali budućnosti dovode u sintezu. "Elektroničarima" glazba pruža dovoljno ritmičke linearnosti i hipnotičke sugestivnosti da ih drži u transu, a "instrumentalcima" dovoljno raznolikosti i melodije da im ne bude dosadna i bezvrijedna. Tako ljudima koji isključivo slušaju glazbu iz koje ovaj bend crpi samo dio sastavnih elemenata pruža mogućnost približavanja i onog glazbenog pravca čiji su mu elementi ovog benda strani. Jer različitosti se u ovom slučaju ne suprotstvaljaju, nego naduponjuju. Takav bi način usvajanja muzike bio u skladu s mojom vizijom glazbene budućnosti. A ta je da više neće postojati muzički pravci, nego samo bendovi čija će glazbena obilježja biti toliko raznolika da se više neće moći gurati u ustaljene kalupe muzičkih pravaca. A takvu će glazbu moći slušati samo ljudi koji nisu opterećeni podjelama.
Za vrijeme nastupa pozornica je bila obasjana svijetlošću projektora koji su na platnu iza stagea reproducirali šarene animacije čije su me teksture podsjećale na one "spotove" koje novije verzije Windows Media Playera generiraju u skladu s dinamikom muzike. Jedina razlika je što ovdje u projiciranju ima manje random tehnike (ako je uopće i ima). Vizualni uzorci su se mijenjali kroz svaku pjesmu. Od ostalih nemuzičkih pomagala za upotpunjavanje muzičke atmosfere korišteni su zasljepljujući stroboskopi i dimne zavjese.
Izvođači su mi izgledali vrlo živopisno, a samim time i simpatično,dok je pažnju pljenila i njihova pozamašna oprema. Gitarist je nosio prsluk oslikan kraterima nebeskih tijela, posjedujući nekoliko gitara po čijim je strunama osim kvazitrokutastim komadom plastike grebao i šerafencigerom. Osim roštanja i soliranja po električnoj tamburi (ponegdje i akustari), lik je tipkao i po trokatnim kljavama za koje sam očekivao da će ih zasvirati Harry Waters (sin Rogera Watersa - Pink Floyd, op.ne samo autora) pošto su me pisci močvarinog programa uputili na podatak da im se čovjek pridužio prije nekoliko godina. O razlogu njegova nedolaska nitko se od izvođača za vrijeme koncerta nije verbalno izjasnio, tako da ostaje nagađanje da ga je pogodila neka bolest. Puvaču su iz glave rasli pramenovi strave, a odjeća mu je ponegdje bila umaljana flekama od zidne farbe. U koferu otvorenom nasred pozornice ležalo je najmanje 15 različitih puvala (flauta s tipkama, blok-flaute različitih veličina, flaute s ljevkastim završecima...) koje je neprestano izmjenjivao tijekom nastupa. U trenucima kad ne bi kraj cijevi usmerio prema za to predviđenom mkrofonu, prešetavao bi se i bacakao po stageu duvajući za sebe. Sve u svemu, u njega je malko neobičan um. Bubnjar i basist nisu se ni po čemu posebno isticali, osim po dobrom sviranju, za što zasigurno nijedan član benda nije bio uskraćen. U desnom kutu povrh pozorničnih dasaka stajala je vesela ženskica zaslužna za sve zvukove koji nisu tonske naravi, a čije sam "instrumente" u nedostatku stručnijeg izraza (zbog nepoznavanja glazbe u kojima se koriste) prozvao "spravama." Radi se uglavnom o nekim samplerima i miksetama, žilama kucavicama futurističko-kozmičkog zvuka.
- Opservirajući stanje odokativnom metodom, vremenitost svirke može se iskazati podatkom da je mala satna kazaljka prevalila put od 720 stupnjeva.
- Setlista mi nije čak niti približno priuštila radost prepoznavanja pjesama, jer ne samo da naslove nemam pohranjene u sivim stanicama, već isti nisu ni mikrofonski uhu predočeni.
- Glede tonskog majstorstva u vidu namještaljke dobrog zvuka ne uvidjeh problematičnost.
- Ritam muzike se baš i nije odrazio na upravljačke radinosti slušačkog tijela izuzevši neke likove štono me kretnjama podsjećaše na partijanere.
- Strunar/kljavarova solo točka uz pomoć elektroničke samosviralice bubnja nije izostala.
- Na gebis su se izvođači sami pozvali : ))
- Dimna zavjesa prilikom posljednje skladbe ispunila je čitavu zrakopraznost Močvare k'o da je Tim Raketa poslao Coffinga da njome izvrši napad. Za razliku od Pokemonovog dima ovaj nije otrovan, ali je u puštenim količinama dovoljno gust da čovjeku onemogući uviđanje prsta ispred dišnog organa, pače i kopanje istoga istim. Još kad su strobni stroposkob pojačali na maksimum nije se smjelo ni okom kroz zrak gledati. No neloša bješe ta atmosferica.
- Glede izvedbenog modusa, FLautist i gitarist/kljavarist bili su najoboružaniji improvizatorskim manirama.
- Neki izvodjalec izjavio je da, vidi čuda, ničiji mozak tijekom svirke nije bio influenciran stimulativnim sredstvima.
- Pevalek u bendu ne postoji kao takav, no FLautistovo ždrijelo nastojalo je nekoliko puta oponašati zov galaktičkih sirena štono mame svemirske trgovce u asteroidno polje. I nekim je hindusom lik nastojao biti, ne znam iz kojeg razloga precizno baš.
- Ostadoh isprepadnut kad je u jednom trenutku veličanstvenost bubnjarevog udarca po snareu bila popraćena gromoglasjem roknuća oveće bombe bačene iz B-52. Nakon toga je netko sa stagea pilotima tonskog kokpita palčanim jezikom poručio da gladijator ipak treba ostati živ. Bokte, k'o da su ne znam kakve pripreme vršene za taj jedan bum. A sve to samo da se mene isprepada. : ))
- E da, meni je na koncerteku bilo baš supač. 8 )
Ognjen Bašić
 |
|
