03. 11. 2004. -SAMAEL, FLOWING TEARS, DARKENDOME
Močvara, Zagreb, Hrvatska
Kao što je i moj kolega Bašić nedavno istaknuo, pitanje sviranja domaćih grupa pred tzv. facama već duže vrijeme nije nimalo zavidan posao. Samo još jedan od takvih primjera postao je i ovaj koncert, gdje je domaći Darkendome, koji sam bio primoran propustiti, nastupio poprilično rano i pred gotovo praznim klubom, pritom se dovodeći i na kompromitirajuću razinu odnosa s tour menadžerom. O. K., neki će sigurno reći da je lijepo pisalo da koncert počinje u 20:00 sati, no, svi znamo da je kod nas prosječnog posjetitelja alternativnog glazbenog događanja gotovo nemoguće nagovoriti da ode kupiti cugu prije spomenutog roka, a nekmoli da uđe u klub i počne pratiti koncert. Mislim da daljnji ulazak u raspravu koliko je predgrupa trebalo biti (na plakatu su spominjana imena Noctiferia i Bloodfeast?) i kako je provedeno vrijeme nakon Samaelova nastupa (slušaona koju je aktivno pratio vrlo malen broj entuzijasta) nije toliko bitan, pa ćemo se lagano prebaciti na daljnja istovečernja događanja. Što se medijskog pokrivanja i same vizualne promocije tiče, smatram da događaj ovakvog profila ipak zaslužuje malo više (za one koji ne mogu otići na U. R. K.- ovu stranicu, gdje naravno sve piše) od usputnog spominjanja i nekolicine plakata s dobro poznatim "Ceremony of the Opposites" motivom (gdin. Krist s preko tucet čavala opižđenih u čelo). Tako s obzirom na bogat ovogodišnji jesenski koncertni program, za naše koncertne standarde malo visoku cijenu ulaznice (99/ 100) i slabiju promociju, baš i ne čudi što je broj posjetitelja bilo dovoljan tek da napuni polovicu kluba.
Moje pojavljivanje na stratištu audiovizualnih motiva otprilike se poklopilo s prvim taktovima benda Flowing Tears prolazeći pritom razna pitanja i pretpostavke (Kakvo je ovo ime? Koji nesretnik ih je uklopio u program sa Samaelom? Da li su kič? Imaju li ženske vokale i klavijature? Šminkaju li se?) u istinskoj paranoji duha koja upućuje samo na jedno; gothofobiju, bolestan strah od gotik glazbe i svega što uz nju ide. Usprkos svim afirmativnim odgovorima, prvo suočavanje s mojim najvećim strahovima rezultiralo je potpunim kontraefektom - lavinom oduševljenja mojih kranijalnih ogranaka zaduženih za smijeh i naizgled nepovratnim grčem abdomenalnih mišića. Još jednom neka mi netko spomene jedinstvo. Prva izjava koja me natjerala u navalu smijeha bila je mojeg dragog prijatelja Denisa (Krvnik Usudov) - "Ej, tipovi rade zabranjene pokrete gitarama" - i doista, ako postoje zabranjeni pokreti gitarama, dečki iz Flowing Tears su ih zacjelo sve ispucali. Svakako je bilo nezaboravno gledati dva našminkana tipa kako se u izrazito gay maniri približavaju ventilatorima - kao da se gledaju u ogledalu i sami sebi šalju puse (odmah se sjetim onog tipa iz Panterinog kućnog videa kako glumata tetku dok mu "vjetar" mrsi kosu). Unatoč tome što se punašna pjevačica (ne živi se loše po tim turnejama :-)) silom trudila animirati (nagraditi?) publiku uletima tipa: "Sve super" i ispasti draga i simpatična, mislim da bi mi u tom trenutku više odgovaralo da je na svahiliju recitirala nečiji esej o apsurdu egzistencije.
Na Samael se nije čekalo dugo koliko sam mislio da će se čekati, pa smo se uz marširajući industrial/ sinth intro vrlo brzo privili uz pozornicu. Gledajući njihov nastup i slušajući kritike nakon istog, dobio sam dojam iznimno podijeljenih stajališta. Neki su bili razočarani kratkoćom nastupa i tvrdili da na drugim koncertima kvalitativno i kvantitativno Samael pružaju više (oni koji su ih npr. gledali u Beču) dok je druga strana bila sasvim zadovoljna. Set-lista je bila sačinjena od dovoljno pjesama s meni najupečatljivijeg "Passage" albuma ("Rain", "Shining Kingdom", "My Savour", "Jupiterian Vibe"), dvije s "Ceremony..." ( da li je "Baphomet's Throne" odsviran na zahtjev publike ili je to bilo planirano ne mogu točno utvrditi, ali je definitivno izazvao najviše ovacija) uz velik naglasak na najnoviji materijal koji mi nije bio poznat. Zapostavljeni su ostali najstariji materijali, što je , obzirom na glazbeni pravac u koji se bend razvio i poprilično logično, te predzadnji, "Eternal" album , s kojeg je, ako se na varam, odsvirana tek jedna pjesma. Standardni koncept njihova nastupa je osim klasične postave sadržavao neizbježno intenzivan light show, te platno s projekcijama, koje u svakom slučaju nadograđuju Samaelov čvrst i moderan zvuk, uz jači miks elektroničkih naspram gitarističkih elemenata (ovo bi se moglo navesti i kao nedostatak). Jedino što bih mogao reći o novom materijalu jest da primjećujem veću baziranost u ritmu, zvuku i produkciji (dosta Laibach/ Rammstein štiha pomješanog sa standardno "zajebanom" retorikom iz prošlih dana). Ono što je njihova najveća prednost jest već spomenuta čvrstina, uvjerljivost i uživanje u vlastitoj svirci, koja čak i kada djeluju rezerviranije no inače ostavlja moćan dojam. Frontmen Vorph (mješanac Borisa Tintora/ dugokoso ćelavi trolični metal guru i Lea Bolješića /harizmatični diđej Zlo.) počastio nas je s vrlo malo priče, što odgovara njihovom stavu općenito, Xtras je divljao kao i obično, basist malo vukao na glavnog dobitnika dilda u međunožje, a drugi gitarist na do jaja ufuranog izgladnjelog pravoslavnog sveštenika.
Zaključak: prosječno koncertno događanje općenito, slaba posjećenost i vrlo dobar, ali ne i nezaboravan nastup grupe Samael.
Matija Jelić
- Internet stranica događaja:
- n/a
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 18. 11. 2004.
 |
|
