03. 11. 2004. -SAMAEL, FLOWING TEARS, DARKENDOME
Močvara, Zagreb, Hrvatska
Dosta mi se puta znalo dogoditi da odem na neki koncert ili slušaonu bez ikakvih očekivanja, čak i preko volje, pa da nakraju budem ugodno iznenađen. Nažalost, ovo nije bio takav slučaj. Ponovo. Moram priznati da sam se još jednom našao razočaran čitavim događajem, jer sam i sada, kao i prije dvije godine u Beču očekivao mnogo više i od Samaela i od predgrupa, a i od publike. Nadasve je zanimljiva i činjenica da mi je splet okolnosti i događaja vezanih uz ovaj koncert bio mnogo interesantniji od samih izvođača, a budući da sam unatoč svojoj prvotnoj namjeri odlučio malo proširiti ovu priču o Samaelu, moći ćete i sami prosudiiti zašto.
Pa evo, za početak, malo rekapitulacije. Na koncertu prije dvije godine zamjetni su bili, i nama koji smo došli iz Zagreba neshvatljivi, manjak ljudi u gledalištu, loš izbor predgrupe, loš zvuk, prvenstveno klavijatura, i nedostatak entuzijazma kako izvođača tako i gledateljsva. Tada smo smatrali da bi ta slika bila potpuno drugačija kad bi Samael nekim čudom dospio u Hrvatsku, gdje bi se sigurno skupilo više ljudi i gdje bi atmosfera bila mnogo bolja i gdje bi izvođači onda bili manje distancirani i nezainteresirani.... Izgleda da smo se prevarili.
No, bilo kako bilo, ne mogu tvrditi da stvari nisu mogle i drugačije izgledati. Naime, organizaciju Samaelovog koncerta u Zagrebu prilično su "šufterski", u zadnji čas od jednog našeg, preuzeli slovenski organizatori, i to oni isti za koje sam iz nekih prilično pouzdanih izvora čuo da su odgovorni za blokiranje određenih koncertnih zbivanja u Hrvatskoj u proteklih pet godina. Logičan slijed događaja vodi nas od ove činjenice do više nego očajne promocije događaja, koja se sastojala od nekoliko plakata poljepljenih po gradu (ja ih osobno nisam vidio) i Močvarinog letka, tako da vjerujem da ljudi izvan Zagreba nisu imali pojma o koncertu, a sasvim logična, iako ne neshvatljiva posljedica ovog je poražavajućih 12 karata prodanih u pretprodaji...
Eto, a sad kad smo prošli rekapitulaciju i uvod vrijeme je i za početak radnje, zapravo, drugu trećinu radnje, da budem precizniji. Naime, nekako sam uspio propustiti nastup zagrebačkog Darkendomea, a sudeći po praznini dvorane i njihovoj nesreći da su morali svirati pred desetak ljudi, izgleda da se ista stvar dogodila i većini publike. Ovakva ponižavajuća situacija sigurno negativno utječe na psihu članova benda, što pak dovodi do toga da su oni u takvom stanju skloni činiti stvari koje inače vjerojatno ne bi. Potvrda te činjenice došla je u vidu fizičkog obračuna članova Darkendomea i Samaelovog tour menadžera kojoj sam imao čast prisustvovati prilikom dolaska u Močvaru. Na svu sreću reagirali su redari dotičnog kluba i uspjeli spriječiti dalju degradaciju gothic manira ili nešto još gore. Ili bolnije.
Dakle, priča nas vodi do drugog benda porijeklom iz Njemačke pod nazivom Flowing Tears, nekakvog gothic-nešto usmjerenja. Nježne i osjetljive duše članova ovog ponovo neprikladno odabranog benda pokazale su veliku sklonost ventilatorima, tužnim pjesmicama "About little girl who died", kako je najavila pjevačica koja je, sudeći po izgledu, sklona i nekim drugim užicima. Jelu i piću prvenstveno. No, ipak unatoč neprikladnosti predgrupe, moram priznati da je vokalistica ovog benda bila mnogo razgovorljivija od one prije dvije godine i neprestano je pokušavala animirati publiku, koja nije baš pozitivno reagirala na njezina nastojanja, što me neodoljivo podsjetilo na jedan događaj od prije desetak godina. Tada sam, eto, imao nesreću prisustvovati nekom festivalu demo i inih bendova na kojem se pojavila, tada još relativno nepoznata Colonia. Odsviraju oni tako svojih dvadesetak minuta i trebaju se pokupit' s pozornice, kad Indira sva ustreptala zaurla: "Hoćete još?", na što publika s grozom odvrati "Neeeee!", nakon čega je uslijedio još cijeli repertoar, koji nikakvi izrazi nezadovoljstva iz publike nisu uspjeli skratiti. No, dosta digresija, da nastavim...
Nagriženi ponos i povrijeđene osjećaje članovi Flowing Tearsa ni nakon nastupa nisu imali mogućnost zaliječiti jer ih je snašao još jedan težak utarac - netko je ukrao tridesetak njihovih majica namjenjenih prodaji. Koliko znam, krivca za navedeno nedjelo nisu uspjeli pronaći, no ako se mene pita ta im je osoba bila svjetla točka čitave večeri. Netko ih ipak voli!
I konačno, vrhunac večeri i glavni bend!
Naravno, i o ovome imam nekoliko zanimljivih informacija... Naime, jeste li primljetili da su se na prodajnom mjestu mogle kupiti samo majice bendova? Razlog tome je to što je diskografska kuća poslala Samaelu samo 25 CD-ova za prodaju na turneji, koji su, naravno, nestali već odavno, a k tome moram dodati da ni zagrebačkom Planet Musicu uopće nije stigla već odavno naručena pošiljka njihovog novog albuma (???), što je imalo za posljedicu ne baš najbolju reakciju publike na nove stvari.
Kao što već rekoh brojnost publike me ponovno razočarala, no Hrvati su za razliku od nepokretnih i naizgled nezainteresiranih Austrijanaca pokazali zanatno i zamjetljivo veću dozu entuzijazma, oduševljenja i, nadasve, pokretljivosti (a kad se stavi u odnos veličina Beča i Zagreba, ispada da je ovaj koncert bio posjećeniji jer je broj posjetitelja otprilike bio jednak). Stoga nikako nemogu oprostiti Samaelu potpuno isti tretman gledatelja ovih dvaju koncerata. Komunikacija s publikom bila je minorna, dobro, to je njihov stil, ali svejedno su se držali nekako rezignirano bez obzira na podršku publike i isto su odsvirali samo jedan bis od tri stvari kao i u Beču, iako im je publika tamo jedva zapljeskala, a ovdje su vrištali, zviždali, skandirali, i sve u svemu pokazali da im je uistinu stalo do toga da bend još malo produži svoj nastup. Ali ništa. Veliki, veliki minus za Samael!
Što se zvuka tiče, opet ista priča, samo što ovaj put nije bila stvar u klavijaturama, nego u općem dojmu. Ne znam u čemu je stvar, da li im je tonac loš ili nešto drugo šteka, ali na tome bi trebali ozbiljno poraditi. Izvedeni materijal nije bio baš najsretnije odabran jer je većina izvedenih pjesama bila s novog albuma, s kojim publika, iz do sada nevedenih razloga, nije bila upozanata, a kad k tome još pridodamo i činjenicu da je "Reign of Light" izišao prije nepunih mjesec dana, te platežnu moć Hrvata, očito je da su trebali drugačije, da ne kažem bolje, koncipirati nastup. A i nije da su već 50 puta ovdje nastupali pa da su se trebali bojati zasićenosti starim materijalom. Ostatak repertoara sastojao se od dvije pjesme s "Eternal"-a, otprilike isto toliko s "Ceremony..."-ja te nešto više s "Passage"-a. Inače, što se samog benda tiče dobro su odradili svoj posao i tu nemam nekih zamjerki. Još samo da spomenem projekcije koje su se vrtile na platnu iza benda za vrijeme koncerta i mogu završiti priču, a s njom i staviti točku na kraj jednog poglavlja svoje recenzentske karijere, jer je, naime, izvještaj sa Samaelovog koncerta u Beču prije gotovo dvije godine bio prvi koji sam napisao za Scar.
Ivan Grozni
- Internet stranica događaja:
- n/a
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 11. 11. 2004.
 |
|
