13./ 14. 08. 2004.: "Metaldose Open Air"
Brežice, Slovenija
Konačno su i u nas došla ta vremena da se nekim čudom dogodi ljetni festival u pravom smislu riječi. Dakako da se pod tim podrazumijeva i dovoljan odaziv publike, a ne samo kojih dvjestotinjak do dvjestopedeset ljudi po gruboj procjeni. Koliko god ovaj fest značio glazbeno, dobar će se dio onih koji su ga pohodili složiti da je kampiranje u šatorima, ispijanje ogromnih količina piva i dionizijskih delicija te sveukupna punokrvna zajebancija svih prisutnih faktor koji može kompenzirati onu crniju stranu festivala vezanu uz otkazivanje Enthroneda i Behemotha kao i dobrog dijela ostalih bandova. Ali zašto kriviti bendove ili organizatora (tko god bio kriv), jer bi i u slučaju dolaska otkazanih bandova broj prisutnih ionako ostao isti. Ovako samo ostaje gorčina koju sam nenamjerno čuo iz usta mnogih kako je cijena dvodnevne karte zbog svega mogla biti srezana na cijenu jedne, kao i licemjerje onih koji nisu došli, a sada likuju uz komentare da je dobro što nisu došli. Dodatna nesreća srušila se na sve u vidu proloma oblaka i pretvaranja čitavog polja u močvaru s plutajućim šatorima. Kad će kiša nego kad je najmanje trebamo, pa su neki bendovi imali tu usranu sreću da im je nastup nadglasavala jedino grmljavina. Oni koji su odlučili da im bude dobro ostali su na kiši i gledali bendove, a ostali poput nas (izdajnika :)) sakrili su se u šatore i uživali u porocima.
Unatoč čitavom sranju i blatu, mišljenja su na kraju ostala podijeljena. Organizacija? Kao član benda koji je trebao svirati nemam niti jednu pritužbu vezanu za tretman benda. Akreditacije dobivene u roku od dvije minute, hrana i piće osigurani, backstage siguran i prostran (livada iza podija), doduše malo smrdljiv od konjskog izmeta, al' što se može. Iduće jutro nam je rečeno kad sviramo, oprema na stageu bez ikakve zamjerke, sve radi, nema primjedbi. Bendovi? Princip za svakog po nešto, a na kraju ništa za sve.
Tehnička izvedba većine bendova bila je zavidna, ali imena poput Rainspawna i Enemynsidea od kojih su jedni (ili oba banda) potegnuli skroz iz Rima, još su uvijek nedovoljna da bi stvorila veće ovacije kod skromnog broja okupljenih da ih možemo staviti uz bok headlinerima kao ključnim bendovima. Ovako ostaju ogromni troškovi i predugačak put za bendove koji su navratili popiti pivo i odsvirati koncert pred dvjestotinjak ljudi od kojih je jedna trećina visila za šankom ispijući pivo dubioznog izgleda i ugleda, druga je trećina čamila pred šatorima ili igrala nogomet na livadi s krtičnjacima i travom do koljena, dok je treća rezignirano pratila što se događa na podiju.
Neki su poput cjenjenih kolega iz Bregane našli zanimaciju i ostvarila poseban vid komunikacije s konjima na obližnjoj livadi. Treba se ugledati na njih, pa će vam i ubuduće biti dobro onoliko koliko sami želite da vam bude dobro i zabavno...
Matija Ivandić
- Internet stranica događaja:
- n/a
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 20. 10. 2004.
 |
|
