23. 07. 2004. -VADER, TOXIC DEATH, MALFORMED, SAVAGE HARMONY
MMC Slavija, Osijek, Hrvatska
Zahvaljujući lokalnom alkoholiziranom momku u Metallica majici koji nas je navigirao kroz grad, nakon 3,5 sati vožnje, nesnosne vrućine i brojnih uboda komaraca napokon stižemo pred taj famozni MMC "Slaviju" iliti poprište odvijanja "najvećeg metal događaja u Osijeku" (znam da zvuči cheesy, ali ja samo citiram tekst s letka).
Op, op... pa taj prostor je za svaku pohvalu: očekujem mali zagušljivi, a dobijem prostranu preuređenu ex-kino dvoranu (malo ruševna izvana, u Austro-Ugarskom stilu, ali k'o da je bitno?) s velikim stageom (na dva nivoa), galerijom (pristupačna samo onima s akreditacijama jer je ipak ispred nje basckstage) i što je motoriziranima najvažnije, velikim parkiralištem. Prvi veliki plus organizaciji.
Na parkingu standardna scenografija: iz parkiranih autiju trešti glazba (tako ste istovremeno mogli slušati Vaderov "Revelations", "Blood" i "Litany" ...postane iritantno nakon prve minute), neki nadobudni lokalni skinhead s ponosom pokazuje svom društvu svježe istetovirano svastiku na trbuhu, a stotinjak čupavaca prepričava nedavni "grave violator" događaj (naime, dvije su isfrustrirane i neshvačene sedamnaestogodišnjakinje večer prije u maniri norveških idiota s početka 90-ih i u maniri aktera B-hororaca malo haračile gradskim grobljem i tako uništile par križeva... ...kako su one samo cool, bolje od ovih ZG sotonistica(ironija)).
Kao što rekoh, scena standardna, ali ipak nešto fali: nema Vadera. Istina, bilo je još relativno rano, ali nesigurnost se ipak počela uvlačiti. Uskoro mi je bilo dojavljeno da Vaderi stižu oko 22:00.
BEND PRVI
Za nastup lokalnog Savage Harmonya sam bio poprilično zainteresiran jer nije da mi se često pruža prilika u Lijepoj Našoj pogledati domaći bend ovog glazbenog izričaja.
Premda su najavljivani kao progresivci, već se s prvim taktovima prve pjesme dalo zaključiti da je riječ o standardnom power/ heavy bendu koji kombinira čvrste rifove stare škole te bombastične ulete klavijatura i vokala koji znaju zazvučati kao žešča verzija Rhapsodya (onaj progresivni dio otpada na nekolicinu klav. solaža u DT/ELP stilu).
Premda se stilski tu večer nisu nikako uklapali, unatoč očajnom zvuku gitare (i to zahvaljujući toncu od nekih 6 banki koji se, standardno, razumije u sve glazbene stilove i koji ni pod koju cijenu ne prima korisne savjete od strane mlađih kolega) sjajno su odradili svojih 35 minuta nastupa u koje su nagurali 6 autorskih pjesama (o njima nešto detaljnije u recenziji njihovog "Lost in Time" dema). Pohvale basistu i odličnom pjevaču koji se najviše isticao: nastup bez ijednog falša te sve otpjevano močno i "punim grlom" (dakle, bez pederana falseta). Još malo poraditi na pokretljivosti i komunikaciji s publikom i sve bude super. Nadam se da ćemo ih uskoro imati priliku vidjeti u Zagrebu.
BEND DRUGI
Ma tko to kaže da je old school death mrtav? Ako ste zavoljeli Toxic Death nakon svirki u Zagrebu, sada bi se u njih definitivno zaljubili: iskusna tuzlanska formacija je svojom kombinacijom grinda Harmony Corruption/ Utopia Banished faze Napalm Deatha, valjajućih dijelova tipa Benediction/ Bolt Thrower te valjda najboljim vokalom susjedne nam države jednostavno pomela Slaviju. Da, definitivno pomela jer još nisam vidio da jedan demo bend od publike dobiva ovakvu podršku. Svirka, pokretljivost na stageu i odnos s publikom za čistu peticu.
Izgleda da je onaj prijespomenuti tonac-metuzalem napokon prihvatio koji friendly savjet tako da se za nastup TD-a zvuk gitara naglo popravio.
Pred kraj njihove svirke, napokon vijest koju su svi čekali: Vaderov kombi se upravo uparkirao pred Slaviju. Sati je 23:30... ...pa bilo je i vrijeme.
Kao razlog kašnjenja navedeno je sjajno stanje srpskih cesta (večer prije su svirali u Skopju) koje nisu bile popravljane još od prvog svjetskog rata te standardna sranja na granici.
BEND TREĆI
Teške su muke bile pred nastup ovog najperspektivnijeg katoličkog benda u Hrvata. Naime, njihov nastup pred Vaderom točno se poklopio s međunarodnim natjecanjem recitiranja psalama koji se istu večer održavao u Dobbiacu, pitoresknom talijanskom gradiću u Alpama. Pošto su pjevač Damir i gitarist Jan bili glavne uzdanice svoje župe i jedni od favorita za prvu nagradu, njihov mentor, velečasni Horvat, teška ih je srca pustio u Osijek. Naravno, starome su morali malo zamazati oči i prosrati da tamo nastupaju kao predgrupa Glasnicima Nade u Osiječkoj katedrali.
No, posvetimo se samoj svirci. Nažalost, ovi su imali najviše problema sa zvukom jer je onaj zombi od tonca opet počeo nešto kemijati tako da je svirka Malformda bila više-manje jedan čisti zid buke. Da, čista buka jer se na brzim djelovima (a takvih imaju puno) čuo samo vokal podržan Anal Cuntovskom pratnjom. Velika šteta jer se jedan sjajan bend nije uspio predstaviti u svom standardnom izdanju. Unatoč svemu, dobrom uigranošču su iz ponuđenog uspijeli izvuči maksimum te publiku počastiti sa 4 autorske i 4 obrade (na posljednjoj, "Suffer the Children" od Napalma publika je podivljala)
E, što se tih svih silnih obrada tiče... ...mislim, svaka čast, svi mi volimo čuti Deicide, Cannibale, Napalme ili Immolation, ali nam je ipak draže kad se bend prezentira svojim materijalom. Bilo bi zgodno kad si se Malformedi počeli pridržavati šablone "autorske pjesme plus eventualno jedna obrada za kraj". Pohvalno je još i to što su izbacili one svoje slavne poluretardirane parole u pauzi između pjesama.
VADER
Dugi put i vrućina ostavili su traga na našim poljskim gostima koji su po dolasku izgledali kao da će se sa stagea pobrati već nakon prve pjesme (večer prije su se u Skopju zbog "tehničkih problema" na stageu zadržali punih 20 minuta). Merchendise je bio standardan: gomila majci, svi remasterirani diskovi (među njima i aktualni MCD "Blood" i "Angel of Death" singlica) i "Vision and Voice" DVD, a sve po vrlo niskim cijenama.
Te večeri Vaderi su postavili 2 rekorda: postali su službeno prvi strani metal bend s najviše nastupa u Hrvatskoj (ovo im je bio treći) i prvi strani bend čiji je nastup u Hrvatskoj započeo najkasnije. Naime, nakon kilometarski duge tonske, Vaderi su pred već pomalo nervoznu publiku izašli u nekih dva sata i petnaest minuta poslije ponoći.
Popeli se oni tako na stage i prije nego što se publika snašla, već su bili u backstageu, a roadiji su im raspremali opremu. Istina, izredale su se "Dark Age", "Vicious Circle", "Carnal", "Sothis", "BTTB" i druge (među njima i dosadne "Epitaph" i "Nomad"), ali samo 40 minuta svirke? Izvedba je bila na visokoj razini, ali samo 40 minuta svirke? Malo nepošteno prema fanovima gladnih dobrih koncerata koji su ih euforično dočekali. Nezadovoljstvo nisu otklonili niti Slayerovom "Raining Blood" koju su odsvirali za bis.
Baš bi malo o tim Slayerima... ...zašto, ali zašto baš svaki bend koji svira kod nas kad već nešto obrađuje, obrađuje Slayer i to baš svaki put "Raining blood"?!? Respect za kultnu pjesmu, ali već mi stvarno ide na živce. Svaka čast Soul Demiseu koji je obradio "Angel of Death" (ali su je ipak započeli uvodom "Raining Blood"-a valjda da privuku publiku).
Kratka svirka, ali što reći za postkoncertno odbijanje bilo kakvog razgovora s fanovima (svaka čast basistu), slikanja preko kurca (svaka čast basistu) te mrzovoljnog davanja autograma (opet svaka čast basistu)? Od kad li su samo mali poljski Vaderi narasli u takve metal superstarove? Fanovi, dečki, fanovi!!! Sjećate se fanova? One skupine čupavaca koji su razlog vašeg uspjeha... ili ste već zaboravili na njih? Ma, bolje da ne nastavljam...
Organizacija vrlo dobra (veliki prigovor za onog sabotera od tonca), prostor odličan (hehe, vlasnik čisti čelavi i brkati stereotip u svilenoj košulji sa zlatom lančinom oko vrata) i atmosfera kakvu već dugo nisam vidio (ljudi se sakupilo oko 300). Čak su i redari bili za pohvalu. Istina, radi se o dvojici neandertalaca kojima moraš 5 puta objasniti da nešto shvate, ali barem nisu tlačili ekipu: čisto su pristojno pregledavali karte (poslije ponoći im se valjda ni to nije dalo), a svakoga tko se popeo na stage gurnuli su natrag u publiku, a ne ga izveli van i ubili boga u njemu.
Za kraj, zahvala organizatoru koji nas je lijepo zbrinuo, puno pozdrava Damiru i Vladi iz War-heada i Raši iz Bustuma koji su me zabavljali za vrjieme pauza te poseban pozdrav mojim suputnicima Hrvoju i Borisu koji su me mučili da ne zaspem za volanom prilikom povratka za Zagreb.
Igor Košutić
- Internet stranica događaja:
- www.migrena.tk
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 27. 07. 2004.
 |
|
