02. 06. 2004. -HATEBREED, LASTING VALUES, CURSE OF INSTINCT, EVERRAIN, REFLEX
Gala Hala Metelkova, Ljubljana, Slovenija
Kao za inat mogućnosti da ovaj izlet što bolje organiziramo i obavimo to 'ziheraški', naš dragi i
superpouzdani kolega (inače treći čovjek u tattoo studiju Gandalf, koji tamo služi samo za pipkanje
curica u gumenim rukavicama, koje žele na svoje lopatice, križa, poprsja i donje dijelove trbuha
staviti ružice, delfinčiće, leptiriće ili pak kineske znakove nepoznatog značenja) javlja 48 sati prije
koncerta da nas nije u mogućnosti povesti do Ljubljane zbog sukoba sa svojim roditeljima čelična karaktera;
istovremeno većina ekipe koja je bila u kombinaciji za združno demonjenje otkazuje prisustvovanje u zadnji
čas, a meni pred velik broj neobavljenih kontakata rikne baterija na mobitelu.
Kao nepopravljivi borac
protiv pesimizma, u dogovoru sa svojim dragim prijateljem sa Srednjaka koji je ovaj put odlučio i odgledati
koncert do kraja, a ne se samo naliti i postati neupotrebljiv, odlučio sam se na želježnieku varijantu
(financijski neisplativo i organski iscrpljujuće, jebiga).
No, bez obzira na početno razočaranje, putovanje je prošlo neobično brzo i ugodno. Ipak, došli smo malo
prerano (nikad zadovoljan), a pošto je moj suputnik iskoristio priliku i učio za ispit iz statistike, a
za cugu je bilo prerano i prevruće, malo sam propucavao u prazno, pomogao Slovencu da upali auto (htio mi
je čak i platit' - što ti je Europa!) i hvatao malo šljakersko - romske nijanse na suncu. Nakon što sam
prijatelju objasnio da je statistički gledano postotak onih koji uče na koncertima zanemariv, isti se ipak
odrekao knjige i objeručke prigrlio R 'n' R ideale.
Da kolega ne bi trebao raditi posebnu stranicu zbog ove recenzije, naglo ću se usmjeriti na samo koncertno
događanje.
Po samom odazivu, moglo se primijetiti da je kolega koji sastavlja novosti ipak bio u pravu - na pomolu je
bila lagana financijska pušiona, što se na kraju i obistinilo. Posjećenost od nekih 200-tinjak ljudi svakako
je ispod prosjeka onog što Hatebreed zaslužuje i odaziva koji dobiva drugdje (osobito u Americi), no bilo je
i više nego dovoljno da atmosfera bude na samom rubu fizičke izdrživosti, te da mi smanji intenzivnost
doživljaja s ostalih koncerata koje sam u Metalkovoj gledao prije. Moram priznati da mi se u zadnje vrijeme
baš i ne da mnogo pisati o predgrupama (odgovor leži negdje na pola puta između silne razlike masivnosti nastupa
predgrupa i headlinera na koncertima na koje sam hodočastio u zadnje vrijeme i neodgodive želje za
pijuckanjem i zajebancijom, zbog čega mi onda usfali novinarske građe), pa sam se unutar zagušljive Gala Hale
(koji oksimoron) s dva prekrasna antička stupa u sredini (SIC) našao tek na polovici nastupa grupe Everrain
(Ex-Ashes Encased, Nova Gorica). Koliko sam uspio percipirati, oni u principu sviraju neki melodični death
koji više teži nekom modernijem, agresivnijem pristupu... Pratilo ih je nešto manje ljudi, pa je pjevač, koji
'fura' aggro spiku manevrirao u prvim redovima publike. Kako je temperatura rasla, na stage se popela
simpatična zagrebaćko - samoborska hardcore četvorka Las Vegas, ovaj... Lasting Values. Uglavnom prže brzo,
po uzorku stare škole, s dosta breakova i bas predigrama, ruka iza leđa, kabel oko vrata pa vitlaj, s pokojom
modernijom igricom ili pak Slayeroidnim rifom za koje je glavni krivac gitarist šokre, pijana baraba i
samoproglašena najjača ruka Samobora. Odsvirali su i "Violent Pacification" (D. R. I.) , te segment
jedne Poison the Wellove s "The Opposite of December". Bez obzira što im po mojem mišljenju
nedostaje određena kolieina sigurnosti, bucmasti hardcore makro "Peter" i njegova vesela družina
nisu ostavili loš dojam.
Pošto je unutra bilo nesnošljivo, otišao sam na komad zraka, dok su već svirali Curse of Instinct. Kad sam se vratio u Gala Halu, imao sam što vidjeti - male tajne velikih majstora škole hard core plesa (u najironičnijem mogućem smislu) odavale su se u obliku jadnih mini - predstavica u trajanju 7,5 sekundi . Kao da sam došao u drugu zemlju :-)). Polunabildana i manje nabildana ekipa (prevladavaju znojnici, potkošulje i sl.) ponašala se po principu - prvo jedan signalizira avionima spuštanje, drugi pada u propaloj break - dance maniri, treći relativno sposoban radi kružne udarce nogom, pa trče u krug, pa krošeiziranje rukama... uglavnom, sve to ne bi bilo toliko loše (meni osobno neke takve spike znaju djelovati dobro, ako se efektno izvedu) da ne mlataraju individualno i kratkotrajno, pa zbrišu da bi skupili snagu. Da ne zanemarimo bend za vrijeme čijeg nastupa se to sve počelo odvijati, Curse of Instinct bili su dosta uvjerljivi, a sviraju neki noviji štih screamo-metal-coreta sa značajnim udjelom sporih mosh dijelova, za čiju bi potpunu stilsku opisivost meni ipak trebao neki konkretan nosač zvuka.
Na zvijezde se čekalo nešto više nego je klima to dozvoljavala. No, Conetticutsku se Godzillu i u ovakvim
uvjetima itekako isplatilo čekati jer je koncert bio do kojona (cohonas). Rado bih potrošio nešto više
riječi na ovaj nastup, ali zbilja nema potrebe, jer će ispasti da odista volim ovaj bend :-)). Nisu svirali
predugo, nego su u nekih 45 - 60 min 'spičili' hrpu starih stvari (uključujući i one s "Under the Knife"),
sve udarne pjesme sa "Satisfaction..."-a, "Perseverance"-a i s "The Rise of Brutality"-a
+ dijelove "Raining Blood"-a i "Refuse/ Resist"-a bez bisovskih preseravanja i maltretiranja
publike (sve je teklo k'o po loju). Nije da se puno kreću, ali uz toliko muda, sigurnosti i masivnosti zvuka
nije bilo niti potrebno (posebno prenabrijan bas od kojeg bruji želudac). Dodatne bodove dobivaju i na razini
spontanosti nastupa - početak svirke i sam kostur sviranja je određen , a sve ostalo ide na zahtjev publike,
koja je okolo letila, pjevala, skakala, skupljala masnice i lila znoj (suza naravno nije bilo).
Suma impresija svakako završava pozitivnim prizvukom, uz malo žaljenje što se sve ovo nije dogodilo u većem i
boljem prostoru s više posjetitelja.
Matija Jelić
- Internet stranica događaja:
- n/a
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 30. 06. 2004.
 |
|
