22. 05. 2004.: "METAL FOREST" -Theatres des Vampires, Autumn Clan, Toxic Death, Vega, GRČ, ...
Močvara, Zagreb, Hrvatska
Dan je nedjelja, 23. 05. i ja u toplini svoga doma ispijam crvene napitke protiv mamurluka, slušam Suicidal Tendencies i pokušavam se sjetiti za koga vraga sam dan prije odlučio napustiti savski nasip i lijepu rođendansku veselicu i preseliti se u "Pauk" gdje se odravao Metal Forest festival (ta imena postaju sve gluplja i gluplja). Onaj metal dio nemojte shvatiti preozbiljno jer od 10 najavljenih bendova samo tri se mogu tako kategorizirati. No dobro, to slijedi kasnije...
Za početak obradimo malo DJ elitu koja nas je zabavljala te večeri. Na krasnom "šumski
metal festival" plakatu (s kojeg se smješka crvena baba s rogovima) sjajila su se imena
DJ-a Tomi Plazme... pardon, Fantazme (još se jako dobro sjećam njegovih tortura petkom u Jabuci),
DJ-a Biskupa i DJ-a Hemeroida (dva novopečena momka koji znaju kiflu o tome kako sloiti
slušaonu... pogotovo metal). Jebiga, ako već nisu pozvali metal bendove na metal festival, bar su
se mogli potruditi napraviti metal slušaonu, ali ne... naša jadna uheka su konstantno bila izjebavana
koje kakvim 69 Eyesima, Type O Negativima, Paradise Lostovima (novim, naravno) i sličnim
depresivcima.
Ljudi je bilo relativno malo. To bi moglo biti zbog izbora bendova (iskreno, koliko
ljudi u Zagrebu još danas puši gothic?), a moda i zbog cijene ulaznice (no hajde, pa tih 50 kunića
za 10 bendova i nije tako puno). Recimo, slobodna procjena bi bila oko 300 ljudi... naravno, moguće
je i manje jer ja kad si popijem često vidim dvostruko. Cijene razvodnjenog piva bile su standardne
(10kn), dok su cijene majica i CD-a bile nerealno visoke (CD Theatres des Vampiresa je bio oko
120 kn dok su za majcu Fantazmagorije traili 100kn... pa kog to zajebavate?!)
Ceremonija je slubeno trebala početi oko 19 h, ali ja sam sa svojom pratnjom tamo prismrdio tek
oko 22 h. Zašto? Pa u 19 h sam bio tek na trećem pivu, a trebalo ih je popiti još puno da se relativno
bezbolno preivi uas koji me čekao.
Baš kako sam ulazio u klub (opet sranja s akreditacijama),
zagrebački Darkendome je završavao svoj nastup (koja budala im je na plakatu prišila naziv black
metal?). Mnogi su poslije nastupa htjeli čestitati karizmatičnom vokalu na sjajnom nastupu, ali momak
se nikako nije htio maknuti iz backstagea. Eto, takve su vam te rock-zvijezde kad im
slava udari u glavu.
Dok se sve spremalo za nastup riječkog Grča, jedan kolega me obavijestio kako sam propustio nastup Tuzlanskog Toxic Deatha. šteta, jedan od 3 benda koji sam stvarno htio vidjeti (ali stvarno)... onaj njihov nastup u Močvari mi je baš ostao u lijepom sjećanju. Dakle, Grč... teško sranje, actually: alter rifovi i frajer sa Satan Panonski imidem recitira (doslovno recitira) preko njih neke idiotarije, a sve skupa sporo i dosadno za popizdit'. Netko je spominjao da na nastupima vole komade mesa bacati u publiku... izgleda ne denes. Bend uas, nastup 30 minuta jada i alosti... slijedeći!
Phantasmagoria... to bi ime trebalo izazivati poštovanje kad ga se izgovara? Pa naravno, ipak je riječ o "kultnom" bendu (valjda nekima to i je) i jeftinoj kopiji Sistersa koja ni nakon 15 godina postojanja nije izdala album (ali glavno da su im majice po nekih 100kn). Eto, čisto su solidno izazivali podsmijeh kod publike nekih 45 minuta svirke: pevec Tomi (još jedna kultna ličnost... nekak' ih je bilo puno te večeri) je baš lijepo paradirao s kartonskim pentagramom, veselo je skakutao u crnoj suknjici te je po dobrom starom običaju pjevao falš k'o zadnja svinja, dok je ostatak benda pokušavao izgledati nezainteresirano i depresivno. Jedino se da pohvaliti prateća vokalistica koja im ipak daje koliku toliku dvodimenzionalnost. Naravno, ritam-mašina i obrada Abbe za kraj. Sve u svemu, jedan od manje katastrofalnih nastupa "kultnih" momaka kojem sam prisustvovao.
Pauza poslije Fantazmagorije (slušaona i dalje zakurac), te nastup valjda glavnog benda te večeri: dame i gospodo, talijanski Theatres des Vampires predvođnih notornim (pazi sad ovo) Lordom Vampirom... Aaaaaaaaaarrrrrrrgh!!! Na stage penje se pet kepeca u gladijatorskim čimama (to ipak dodaje nekih 5-10 cm na visinu), prozirnim majicama i pentagramčićima (članovi katoličkog death benda Malformed bili su krajnje isfrustrirani prikazanim i zbog tog slinog bogohuljenja odlučili su prigovoriti organizatoru koji im je na to poručio da se vide na sudu... viš' ti tog sranja!). No, poslije tih pet patuljaka slijedila je i gothic back-vokal Snjeguljica koja je izmamila par uzdaha muške populacije nastanjene u prvim redovima. Pobogu, zašto? Pa meni je izgledala kao klasična isfrustrirana gotičarka s nekih 5-10 kilograma viška. Nastup preko sat vremena, pokretljivost benda nula, komunikacija s publikom opet nula. Stil? Najjeftiniji derivat Cradle of Filtha. Dojam? Preporučljivo svima koji pate od zatvora, jer zvukovi Theatres des Vampires pjesama izazivaju kod slušaoca jaki proljev.
Opet pauza (što znači da su vampiri odlepršali i ja sam bio puno sretniji), opet slušaona (ovoga puta s tragom metala... Black Sabbath) i slijedi Autumn Clan. Za razliku od Talijana, ovi su čak bili i slušljivi. Istina, jesu čista kopija najnovije faze Paradise Losta, ali bar njihova glazba nije tjerala na regurgitaciju. Solidno odsvirano, solidno otpjevano. Sve u svemu, solidan bend... jedino mi nije jasno zašto ih tako hvale.
Slijedila je slušona s, pazi sad ovo, metal bendovima (Manowar i Rhapsody do pola) i na stage
se penje splitska Vega. Fini čvrsti heavy/power s hrvatskom lirikom i Vegu bih mogao proglasiti bendom večeri
jer su pobrali najbolje reakcija publike. Ujedno i najslušljiviji bend večeri. šteta što su im zajebali zvuk (prejaki
zvuk bubnjeva).
Poslije njih je slijedio zagrebački Paint it Black... naalost, već sam ih imao prilike čuti i
nakon svih sranja odslušanih te večeri nisam imao snage za još jedno, tako da sam laganim korakom šmugnuo
prema izlazu dok su još valjda namiještali opremu.
Zaključak? Ljubitelji tradicionalnog metala koj su pljunuli 50 kunića za upad popušili su kraljevski dok je valjda
onaj mali broj gotičara bio oduševljen prikazanim. Zašto li sam na početku spomenuo da slušam Sucidal
Tendencies? Pa valjda zato da iz ušiju isperem zvuke svih tih kretenoidnih bendova koje sam čuo večer prije.
Do slijedećeg susreta.
Igor Košutić