06. 05. 2004. "METAL RESURRECTION" -BUSTUM, GROM, MELKOR
Gjalski, Zabok, Hrvatska
Eto, cijenjeno Scar čitateljstvo, vrijeme je da i ja podnesem koji izvještaj, pa me tako jednog sunčanog i lijepog četvrtka sudba kleta dovela u pogane zagorske brege, točnije Zabok, na jedan nemili skup koji je kao cilj imao promoviranje mizantropije, razvoja kulture i međunarodnog dijaloga. Bješe to, naime, drugi po redu Metal Resurrection u organizaciji udruge Mraz, na kojem su nam zagrebački Melkor i Grom, te osječki Bustum odlučili prezentirati svoj materijal.
Na odredište smo stigli negdje oko 20h kada su se trebala otvoriti vrata dvorca Gjalskog. Vrata su i bila otvorena, ali na naše veliko zaprepaštenje nismo našli nikog osim organizatora, šankera, dvije trećine izvođača (gospoda iz Groma još nisu bila stigla), te tonca koji je baš bio ozvučavao bubanj. Nedugo poslije počela je i tonska proba na kojoj sam čuo i vidio samo Melkor. I dok smo mi vani uživali u prelijepom pogledu na beskrajne šumarke, ledena brda i parkiralište kamiona pojavila su se i gospoda iz Groma, te je ubrzo trebalo sve i početi. Al' naravno, kak' to već kod nas biva, prošao je još jedan dobar vremenski interval dok sve to napokon nije počelo.
Oko 22 sata na stage se napokon popeo prvi sastav iliti Melkor, te su nedugo zatim počeli svoju "prezentaciju". Nastup su započeli s obradom (o)kultnog Darkthronea, točnije pjesmom "Transilvanian Hunger". Iako mi je ona verzija od Omnimorsa još uvijek najdraža, moram priznati da me se i ova podosta dojmila. No uzevši u obzir da obrada ne može biti neko mjerilo kvalitete benda odlučio sam pričekati i poslušati i neku njihovu stvar. Nisam dugo trebao čekati jerbo je odmah iza Darkthronea slijedila jedna autorska pjesma, na koju sam jednostavno ostao "paf". Naime, za Melkor znam već neko vrijeme i upoznat sam s njihovim ranijim radovima koji su bili, blago rečeno, "šrot". No ono u čemu leži čitava moja fascinacija jest to da su se dečki trgnuli, uzeli svoje instrumente, donekle ih savladali i to uspješno primijenili što se i moglo lijepo čut' te večeri u Gjalskom. Jest da su ritmovi manje-više naginjli na poznati Darkthroneov mid-tempo stil za koji ne treba imati nekog prevelikog znanja i tehnike, ali treba im priznati da se nisu gubili, niti nepotrebno zastajali ili griješili. Još ako se uzme u obzir da su mlađa grupa, te da su išli taktikom "'ajmo-naučit-prvo-svirat-pa-onda-ić'-uživo", njihov nastup može polučiti jedino pohvalu na pokazanom napretku. Uz obradu Darkthronea odsvirali su još nekoliko svojih pjesama te dvije obrade, od Burzuma "War", te od Mayhema "Freezing Moon", koju su po mom mišljenu trebali ostaviti za koju godinu dok bubnjar stekne više tehnike.
Nego, da rezimiram, što se sviranja tiče, pohvaljujem ih na pokazanom napretku, za sam scenski nastup također pohvale na ne korištenju već preisfuranog corpse painta, al' imam jednu jako veliku zamjerku na klatarenje s onim ofucanim križem prije sviranja "Freezing Moon"-a.
Nakon Melkora i "kraće" pauze na pozornicu izlazi Grom iz Zagreba. Nešto se kao naštimavaju, tamo bubnjar nešto mlati, al' ništa konkretno i smisleno, i sve mi zajedno već smrdi na nešto jako pogano, okultno, mistično, atmosferično i smiješno. Na platnu se vrte scene iz nama svima poznatog kultnog češkog crtića "A je to!" (heh' dobar uvod za bend), te Gromovi počinju sa svirkom. Onih su se nekoliko ljudi što su bili na Melkoru prorijedili (ne znam kak' se to uspijelo prorijedit', al' eto, očito je sve moguće), a ja se sve češće pitam "what the fuck?". Prevelika nerazumljiva buka i stanke koje su trajale dulje od samih pjesama nisu baš ostavile najbolji dojam na ionako mnogobrojnoj publici. Nakon, ni sam ne znam, koje pjesme (sve mi tak' zvuče isto) na stage se penje nitko drugi doli Mislav Žabarović iliti Žaba poznat i kao gitarist kultnog i, po mom mišljenju, najboljeg i najkvalitetnijeg hrvatskog black metal sastava Sovereign Serafin koji nažalost više ne djeluje, te kao bivši gitarist zagrebačke death metal grupe Retaliation. No ni njegova neizmjerna pomoć nije uspjela izvući Gromove iz kopriva. Uslijedila je i obrada Darkthronea, odnosno prvih par rifova pjesme "In the Shadow of the Horns", nakon čega su Gromovi shvatili da sve to nema smisla i jednostavno se pokupili s pozornice. Hm, mislim, pametno rješenje, definitivno. Onda je bolje uopće ne ići uživo. Barem se čovjek poštedi sramote.
Iznenadnim odlaskom Gromova nije zasjalo Sunce, a bogami ni Bustumi jerbo je opet došlo do jedne oduže pauze (kako me to više ne čudi?) koju su iskoristili nepoznati momak koji je zasjeo za bubanj i nešto lupao (što je najsmješnije bilo je vrlo suvislo), te tonac koji je uzeo gitaru i počeo nešto drkat (stari moj, drži se ti mix pulta, a ne gitare). Za bubanj je bio sjeo i bubnjar domaćih Manheima te pokazao svima nazočnima kako se ta jebena drvena naprava treba lupat i to je vrlo dobro demonstrirao (svaka čast Žac, you kick ass). Nakon te kraće redaljke na stageu pojavili su se i osječani Bustum. Ovo je bilo prvi put da ih gledam uživo i moram priznati da su ostavili poprilično dobar dojam. Pjesme s demo snimke zvučale su mnogo agresivnije, a vokalne dionice koje je preuzeo gitarist Rašo (što se definitivno može ocijeniti kao pozitivna promjena) zvučale su "artikuliranije" i primijenjenije takvoj glazbi (što definitivno nije bila odlika bivšeg vokala), te dodatno nabrijale cijeli image grupe. Što se samog sastava tiče, i vizualno i akustički (ako izuzmemo sjebani zvuk koji je vladao u Gjalskom) ostavljaju dojam jednog dobrog, nabrijanog black metal sastava.
Eto, tol'ko o bendovima te večeri. Što se tiče same organizacije koncerta za koju se pobrinula udruga Mraz mogu reći samo ovo: "Svaka čast na uloženom trudu, ali radije se potrudite oko boljeg termina (npr. petak, subota), jer ne znam koliko je pametno imati 30 ljudi na koncertu i biti u gubitku ni za što."
Domagoj Gotić
- Internet stranica događaja:
- n/a
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 15. 05. 2004.
 |
|
