28. 04. 2004. -STRONGHOLD, MENTAL HARAKIRI, IGUT
Močvara, Zagreb, Hrvatska
Ne pada mi na pamet što da napišem za uvod, pa krenimo na formalnosti: dakle, dana tog koji je zapisan svirali su bendovi popisani u naslovu, a koncert je počeo u balkanskih 20h, što će reći: "tko zna, zna". Okupila se solidna količina ljudi s obzirom na to da je bio četvrtak. Svirao se većinom "metal-core", čime se objašnjava i pomiješanost poklonika obiju žanrova koji tvore moćnu riječ pod navodnicima. Moćnu, radi toga što fuzija metala i hardcorea obično oslobađa više energije i snage nego bilo koji od ta dva pravca pojedinačno. Opet, to varira ovisno o muzičkim preferencijama pojedinačnog uživaoca glazbe, no treba se odmah u startu naviknuti na opterećenost recenzija subjektivnim dojmovima autora. Jer sve što sam na ovom mediju napisao u svoje ime ne mora imati nikakvu vrijednost za drugoga...
Prije no što počnem klafrdati o bendovima, nije čak ni loše istaknuti da su bubnjevi bili
pomaknuti u desni kut stagea tako da je sredina dala izvođačima prostora za divlje manevre
tijelom. A treba li uopće podsjećati na važnost pokretljivosti izvođača na sceni kod žestoke
muzike? (šutnja.) Onda krenimo dalje. Koncert je otvorio familijarni zagrebački hardcore
kvartet Stronghold. Njihove u klasičnom hardcore-New York-Madball-Sick Of It All-Agnostic
Front stilu sklepane pjesme (uz iznimku solaža izvedenih pomoću waha) prvenstveno su na
aktivnost potakle tvrdu jezgru bodritelja koji ih stalno prate po koncertima znajući čak
i tekstove napamet. Nisu ni ostali slušatelji mirno stajali. Njihov se nastup doimao
solidnom uvježbanošću (tu i tamo su se među članovima mogli primijetiti pogledi nesigurnosti,
no nije to za uzet za zlo) i impresivnom predanošću zadatku. Vidi se da su izvođači kompaktni
kao hardcore cjelina - što bi se reklo, nema "uljeza" u njihovim redovima. Od prijašnjih
nastupa prepoznao sam pjesmu "Differences" (u kojoj je na demu gostovao Edo Maajka) koja
se osvrće na nikada neaktualni problem rasne diskriminacije. Ostale su pjesme uglavnom bile
s istog tog dema, a u repertoar je, kao i obično, dodana "Pride (times are changing)" od
Madball-a. Osim toga, ubačene su i pred kraj neke nove pjesme koje stilski odudaraju od
klasičnog hardcore obrasca, jer osim što ih nosi jedan sporiji tempo, prelivene su maščobom
sludgea i začinjene terciranom melodijom. One možebitno najavljuju novi pravac stilske nadogradnje
budućih Strongholdovih pjesama. Zadnju koncertnu stvar (u novom điru, po meni možda i najbolju)
odsvirali su uz pomoć gostujućeg gitarista. Nove stvari obećavaju. Sve u svemu, sasvim jako
neloš nastup. Jedini prigovor mogao bih uputiti na vokalnu artikulaciju. Po meni bi trebalo
biti više prodornog urlikanja, a manje "serem-na-veceu" zvukova. No, ne kažem da bi trebalo
mijenjati pjevača, jer takav bi potez narušio kompaktnost (bliskost) članova Stronghold familije
koja je rijetka pojava na razjedinjenoj sceni hrvatske žestoke glazbe. Treba eventualno popraviti
način pjevanja, no opet, nisam ja tu da to određujem.
Idući na scenu stupaju Mental Harakiri. Bend koji je i široj alternativnoj publici poznat po
pobjedi na jednom od Močvarinih "Yo-ho-ho i boca ruma" natjecanja. Njihov je nastup pun poleta
koji se očituje kroz kretnje odlično sinkronizirane uz ritam muzike, a stil obilježen s više
spojeva tako da se ne mogu sve značajke objediniti jedinstvenim nazivom, nego eventualno na
prste jedne ruke (recimo lijeve :P) nabrojati najvažnije: new breed i hardcore elementi, terce
"kanibalije" (koje dominantno pripadaju death metalu) i još neke koje ne prepoznajem u okviru
niti jednog stila nego samo ovako zasebno. (Njihov bi pjevač taj stil nazvao "blue metal"...
...ne znam koliko to ima veze s njegovim konobarenjem u bircu "Blue Up"... hihihi). Na vokalima
ima raznih varijacija i deranja i melodije i svega između, gitarist koristi sedam žica, neki
egzotični štimung i vrlo neobičnu, ali sofisticiranu tehniku. Basist svira u Forlorn Legacyju,
tome ne treba ništa više dodati, a bubnjara nisu zamijenili ni kad su imali priliku zadržati
fanatičnog Nikolu koji je sada u Chang Ffosu. Starije su pjesme strukturalno simetrične i
rifovski čvršće dok su nove kaotičnije, a rifovski raspršenije i slobodnije, s više "pikanja".
Svirali su i jedne i druge, a odaziv publike je na sve bio podjednako dobar. Nastup je čak i
neovisno o muzici bio zabavan zbog pjevačevih uleta tipa: "Sljedeća stvar je (pokaže prstom na
gitaru pa kaže): OVA!!", i mnogih drugih zezova (izrečenih i pod malkim utjecajem TOS-a:
Totalnog Opijatskog Sredstva, Totalno Opčinjavajućeg Savršenstva, PaTOSa ili kako god još hoćete).
Uglavnom, prva liga bend. Čut ćete još za njih - Mentol Kikiriki.
Zadnji bend ove večeri bio je IGUT (very ex Noisense). Danas je naziv benda ime samo za sebe.
Ali prema drevnim tumačenjima, još iz doba dok su plemenu Igućana pripadali prateći vokal i
flautistica, a dupla bas pedala bila je predmet nepoznatog porijekla i svrhe, naziv benda je
označavao kraticu za tvdnju: Isus (je) Govori(o) U Tercama. A sad, da li su članovi benda bili
vjerski fanatici pa su tercama prenosili dešifrirane poruke Isusa Krista, to ne znam. Uglavnom,
ljudi sviraju mješavinu melodičnog ("death") metala (terce!), hardcore-a i noise-a. Ima i
akustičnih uleta, tempo dolazi u svim mogućim varijantama, a pevec kombinira vriskajući urlik s
dosta nelošim melodičnim pjevanjem. (Svijest o iskoristivosti grla u tko-zna-kakve svrhe čak ga
je odvela i na prijavu za Story Super Nova Music Talents Reality Show. Ali samo na prijavu.)
Tekstualne teme su, koliko mi se čini, introspektivno orijentirane na unutarnju agoniju pojedinca.
U zadnje vrijeme primjećujem i stilsku sličnost između njih i grupe Amok. Da li ta dva benda
pokazuju nešto o profiliranju i aktualizaciji noise-metal-core-a gdje nemetalno izgledajući ljudi
sa slabijom (?) upućenošću u dotični pravac prave bolje metal rifove od deklariranih metalaca,
još ćemo vidjeti. Uglavnom, Igućanima je ovaj koncert bio prilika za predstavljanje skladbi s
novog demoidnog zvukonosca kojem nisam zapamtio ime. Koliko sam uspio razabrati po odsviranim
pjesmama, novi materijal sadrži još više melodičnih uleta nego stari, a bubnjar je otkrio tajne
moći duple bas pedale. Na koncertu nije prisustvovala najveća IGUT-ova obožavateljica - pjevačeva
majka - koja jedina zna sve tekstove napamet. Ipak, toj izuzetno open-minded roditeljici bila je
posvećena jedna pjesma. I kao poticajni rezime svega: bend jako dobro zvuči. Još jedan značajan
plus na ovoj maloj sceni.
I što reći na kraju osim da je koncert bio dobar te nadasve simpatičan. I metalcore polako dobiva svoje mjesto pod Močvarinim suncem. što više ovakvih zbivanja bude, to bolje.
A za sam kraj krajeva bih, radi neizmjerne ljubavi prema metodologiji recenzentske objektivnosti koju mnogi dovode u pitanje, htio navesti da su gorespomenuti bendovi prosuđivani prema kriterijima starosti, izgleda, spolne strukture i seksualnog opredjeljenja njegovih članova. Kao pomoćni kriteriji dolaze u obzir: kapaciteti želuca glede pive, afiniteti prema masnoj hrani, otpornost na povraćanje, debljina i dobar vid, arsenal sočnih psovki, dobar podrig, smrdljivost nogu, dobra platežna sposobnost za podmićivanje recenzenta, srednjoškolski rezultat u trčanju na 100 m, višenje na gredi, ukupan prosječni broj metal CD-a koji posjeduju članovi benda u kućnoj kolekciji, kožnatost jakne, dužina kose, crnatost hlača, kubikaža prijevoznog sredstva kojim bend doprema opremu, broj šasije, broj noge, broj telefona, broj patkica u kadi za kupanje, serijski broj vodokotlića, marka i tip katodne cijevi kućnog TV-a, gladna djeca švicarske, prirodni prirast Albanije, snježne padavine u Atacami, zelenkavost Zelengore, nož za mazanje, čekić, nakovanj, stremen i naravno nacionalna pripadnost. A poslušamo mi ponekad i muziku.
Ognjen Bašić
- Internet stranica događaja:
- n/a
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 17. 05. 2004.
 |
|
