Mislim da nije potrebno puno priče da bi se opisao zagrebački nastup Pro-Paina. Neću
vas sad gnjaviti s redoslijedom pjesama koje su svirali kao ni s onim dijelom
što je dobro, a što loše jer je na koncertu Pro-Paina sve bilo skoro pa idealno.
Krenimo od samog nastupa koji se u Hrvatskoj očekuje već nekoliko godina.
Od neslavnog Željezničara '99 do ovog koncerta Pro-pain je trebao doći tri
puta, a došao je samo jednom i taj jedan put je bio kaos. To samo po sebi
mnogo govori o atmosferi koju su domaće babaroge u stanju stvoriti kad nešto
vole, a Pro-Pain vole mnogi. Tako je i ovaj, četvrti potencijalni nastup,
bio očekivan danima, a ulaznice su bile rasprodane više dana prije koncerta.
Teško je opisati euforiju koju osjećaš na koncertu benda kojeg obožavaš i
kojeg čekaš dvije godine. Isto tako je teško opisati što se događalo toga
ponedjeljka u Močvari. Od samog izlaska na pozornicu do samog kraja koncerta,
Pro-Pain su opravdali svoje ime i oprošteno im je što su u Zagrebu tek drugi
put. Svirku od skoro dva sata pratio je totalni kaos u publici koji nije prestao
ni nakon koncerta. Vjerojatan razlog za tako dobru atmosferu je činjenica
da je koncert održan u ponedjeljak, tako da nije bilo curica koje su se došle
pokazat i barit, nije bilo ekipe koja subotom ide u Močvaru jer ne zna što
bi sa sobom, nije bilo svih onih faktora koji inače kvare ostale koncerte
u Močvari. Drugim riječima, došli su ljudi koji doista vole Pro-Pain i koji
su s razlogom platili kartu pa su zato dijelom zaslužni za sve što se te večeri
zbivalo u Močvari.
Mislm da slike govore same za sebe, a mi jedino možemo poželjeti da nam Pro-Pain
dođe što prije, ponovo u Zagreb.
Mental Marco
