15. 03. 2004. - THE GATHERING
Močvara, Zagreb, Hrvatska
I eto, dragi moji čitatelji, vaš omiljeni izvjestitelj ponovo je u muzičkim vodama u koje ga je ovaj put doveo nastup nizozemske skupine The Gathering u zagrebačkom klubu Močvara. No prije svega, morat ćete mi dozvoliti malu digresijicu u svrhu rasvjetljavanja daljnjeg teksta i izbjegavanja eventualnih mrzilačkih ispada s vaše strane. Naime, u svjetlu prošlih recenzija i reakcija nekih nezadovoljnih čitatelja, moram još jednom napomenuti da iza ovih tekstova stoje moji stavovi i moj glazbeni ukus koje ni zbog koga i ni zbog čega ne namjeravam mijenjati, kako zbog profitabilnosti časopisa tako i zbog "dobrih" odnosa s izvođačima i organizatorima, stoga, ako ne možete podnijeti kritiku ili mišljenje koje se razlikuje od vašeg, molim vas, okanite se muziciranja ili čitanja mojih izvještaja.
Eto, sad kad smo ovo riješili moram još napomenuti da me osim događaja koje s
am izaberem za recenzirati, zbog nedostatka zainteresiranih ili raspoloživih recenzenata,
ponekad dopadnu i koncerti s kojih baš nisam zainteresiran ili potpuno upućen za
izvještavati, pa se u tom slučaju smatram dužnim to i napomenuti.
Čitav ovaj uvod neminovno je doveo do toga da moram priznati da nisam obožavatelj
The Gatheringa i osim ponekog spota ili stvari koje sam načuo na radiju, nemam baš
previše doticaja s njihovim radom, tako da će ova recenzija biti strogo subjektivno
izvještavanje ograničeno na jučerašnji događaj. Ukoliko ste zainteresirani
za objektivniji pristup obratite se nekom drugom mediju, što vam ne bi trebao biti
problem sudeći po zainteresiranosti istih za jučerašnji događaj, a uzevši
u obzir i broj TV kamera, uskoro ćete, po svoj prilici, i sami moći na nekoj od HTV-ovih
muzičkih emisija vidjeti kako je sve izgledalo uživo.
Bend je, dakle, došao u svrhu promocije svog novog albuma nazvanog "Sleepy
Buildings - A Semi Acustic Evening", a sudeći po broju i oduševljenosti prisutne
publike namjera im je, u svakom slučaju, uspjela. Čak mi se u nekim trenucima učinilo da je
brojnost posjetitelja i entuzijazam s kojim su reagirali na njihovu izvedbu začudio i same
izvođače. Moram priznati da sam se i ja u nekim trenucima našao zatečen tehničkom
preciznošću izvedbe i kvalitetom zvuka, tako da im za to, unatoč svom neslaganju s
onim što su svirali, moram odati priznanje. Vokalistica zavidnih glasovnih sposobnosti
i neupitne školovanosti glasa uistinu je, naizgled bez ikakvog napora i nadasve bez
ikakvih kikseva odradila svoj, u nekim dijelovima prilično zahtjevan repertoar, a sve je to
popratila smješkom i orgazmičko-samrtničkim facijalnim ekspresijama, koje su također
naišle na odobravanje okupljenog puka. Ostatak benda u izvedbi nije ništa
zaostajao za njom, mada su bili nešto ograničeniji u facijalnom izražavanju
osjećaja, ali bože moj, treba i svirati. Dapače, klavijaturist je jedan od rijetkih
koje sam do sada vidio koji je svoj nastup odradio sjedeći, no kad se uzme u obzir trajanje
svirke od kojih dva sata, uključujući i bis, čovjek se dobro sjetio.
Sve u svemu The
Gathering je profesionalno odradio nastup i to im se mora priznati, čak je postojala i
zamjetna komunikacija s publikom što je također pohvalno.
Sada kad sam ih nahvalio, mogu nastaviti u svom stilu...
Nikako mi nije jasno čija je ideja bilo ono grozno roza svjetlo koje je čitavo vrijeme
obasjavalo pjevačicu i koje joj nimalo nije komplimentiralo što se vizualnog efekta
tiče. Ne znam kako su drugi doživjeli taj "Purple Haze", ali mene je, a
vjerujem i prisutne fotografe, poprilično naživcirao. Nadalje, žvalilačka aktivnost
u prvim redovima je gotovo dostigla granicu nesnošljivosti. Mislim, nevjerojatno, kud
god pogledaš svi se natežu. Istina je da mi se izvedeni repertoar zbog svoje
jednoličnosti i nadasve polagano - pospanog tempa učinio kao idealna podloga za reproduktivne
aktivnosti, no ipak ovo je klub udruženja za razvoj kulture, a ne kupleraj (mada, mora
se priznati, ono rozo svijetlo nije baš pomoglo). Kada sam se već dotaknuo samog
repertoara, moram priznati da sam se našao razočaran. Činjenica je da je bend izjavio
da će im ovo biti "mirniji" koncert, ali mene je ono neprestano zavijanje na istu
"foru" ubilo u pojam. Nekako mi je sve to djelovalo previše jednolično, ni
jedan refren i ni jedan rif nije mi "ušao u uho", tako da sam imao dojam
da slušam jednu stvar koja je trajala dva sata i koja pokazuje tek neznatne varijacije.
Ali kao što rekoh, nisam fan, i ovo mi je za većinu stvari bilo prvo slušanje,
tako da oni koji su kod kuće pedesetak puta prevrtili njihove albume zasigurno imaju drugačije
mišljenje, a tome svjedoče i valovi odobravanja i poziv na bis nakon odrađene svirke.
U svakom slučaju, mislim da je ovaj tip muzike idealan za slušanje kod kuće u ugodnoj
atmosferi, prije spavanja, pri nekim mentalnim naprezanjima ili već navedenim fizičkim
aktivnostima, ali odabir pjesama kakav je bio večeras, gdje mi svaka stvar zvuči kao pjesma
kojom se završavaju slušaone i događaji kada se želi usporiti tempo i
potaknuti publiku na razilaženje, nikako mi ne odgovara za koncert. Ipak, sudeći po
publici koja se nije razišla, pozaspala ili nešto slično, možda sam ipak
u krivu!
Ivan Grozni
Napomena:
Žalbe primam u srijedu 17. 03. 2004. od 11h - 14h.
Nakon navedenog termina vaši iskazi negodovanja,
rezignacije ili mržnje, na žalost, neće biti uvaženi.
- Internet stranica događaja:
- n/a
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 16. 03. 2004.
 |
|
