20. 02. 2004. -KISS FOREVER BAND
Močvara, Zagreb, Hrvatska
Kako je moj kolega to samo savršeno opisao: organiziraj zagrebačkim metalcima puštanje DVD-a Metallice ili Maidena okupit ceš ih 500+, a organiziraj koncert nekog stranog benda i upad naplati 10 - 15 kunića više od onog slušaone i okupit ćeš goli kurac (ili negdje njih stotinjak ako imaš sreće). Ista takva situacija nas je zadesila (kao i mnogo, mnogo puta do sada) te hladne večeri u zagrebačkom klubu Močvara...
Za legendarni Kiss valjda svi već znate, ali vam je moda manje poznata činjenica da svijetom cirkulira još negdje stotinjak Kiss-imitator bendova koji ih kopiraju iz čiste zajebancije i tu i tamo se zalete na sitnu turnejicu po zemljama ćije su šanse da ih posjeti original ravne nuli. E pa upravo se Kiss Forever Band iz Mađarske (koji slove kao jedan od najboljih "Kiss copycat" bendova) datuma 20. 04. 2004. zatekao u našim krajevima.
U Močvaru sam stigao oko 23:00 (svirka je bila predviđena za 23:30) i bacio pogled na Kiss DVD koji se vrtio. Slijedila je kratka slušaona sastavljena od Manowara, Motley Cruea i Twisted Sistera nakon koje je započeo intro koji je najavljivao početak koncerta.
U nadi organizatora da će se skupiti više ljudi, bend započinje sa svirkom sa nekih 20 minuta zakašnjenja i od početka do kraja prua malobrojnoj publici dio atmosfere koja vlada na stadionskim koncertima pravoga Kissa: identična odjeća i obuća, šminka, instrumenti, pokreti, frizure (odvratne i natapirane) i ono najvanije- identična izvedba hitova iz njihove rane faze. Pirotehnike na svu sreću nije bilo.
Set su započeli s "Deuce" nakon koje je slijedila sjajna "Strutter" te još trinaest drugih obrada u regularno dijelu. Naravno, "megahitovi" poput "I was Made for Loving You Baby" i "Lick it Up" nisu se smijeli propustiti ni pod moda, a ja sam osobno bio jako razdragan zbog izvedaba mojih Kiss favorita "God of Thunder" (neću lagati, prvi put sam je čuo u obradi Entombeda) i "War Machine".
U duhu originala, "Gene Simmons" je bljuvao krv i vatru na "Firehouse" i "God of Thunder", dok su nas "Ace Frehley" i "Peter Criss" zabavljali solaama na već prije spomenutoj "Firehouse" i "2000 Man". "Paul Stanley" (osim identične dlakavosti prsa koju dijeli s originalom) nije bio previše zanimljiv što se soliranja tiče, ali u nabrijavanju publike nije mu bilo ravnog.
Da, komunikacija s publikom je bila predobra (čak su i zvali ekipu na stage da zapijeva s njima) tako da je koncert protekao u sjajnoj atmosferi u svih sat i po' svog trajanja.
Poslije regularnog dijela slijedio je bis na kojem su još izvadene "Detroit Rock City" i "R'n'r All Night" te se bend uz zahvale pokupio u backstage iz kojeg se više nije micao.
Uasna slušaona koja je uslijedila (hvala DJ Ljubo) nije mi ni malo narušila sjajno raspoloenje.
Evo, za jeftin upad (25 kuna ako dođete našminkani, a pod to prolazi i jednostavna crta olovkom na licu) mogao se savršeno ubiti dosadan petak navečer (kad malo bolje razmislite, sve je bolje od gotik pederane u Jabuci) u sat i po' čiste zajebancije i najpozitivnije atmosfere u Močvari do sada... ...ali jebiga, mora da je zahtjevnoj ZG publici i tih 25 kuna previše.
Uz sjajan koncert mogli ste se i odlično zabaviti promatrajuci dvije srednjoškolke koje su umislile da su opake groupie-djevojke pa su lagano provele pola sata ispred backstagea u smrzavanju na -5 u iščekivanju benda koji ih nije doivljavao niti pola posto. Sjajna kombinacija zabavnog i turbo jadnog.
Zaključak: koncert sjajan, slušaona bezveze, ljudi malo, atmosfera obiteljska, groupies jadne... Eh da, ipak je postojala jedna mala sitnica po kojoj naši mađarski gosti nisu uspjeli iskopirati svoje junake. Naime, momci nisu ništa poševili nakon koncerta (pa čak ni one dvije prijespomenute očajnice).
Igor Košutić
![]() |
|