21. 11. 2003.: "METAL MANIA" -DIVLJE JAGODE, CRNO PERJE, ŠANK ROCK, VEGA, ...
Pauk, Zagreb, Hrvatska
Poznata je činjemica da starenjem vino postaje kvalitetnije i cijenjenije, no nažalost ovu analogiju ne možemo primijeniti na ovogodišnju Metal Maniju, jer smo ovdje, nekim neobjašnjivim slijedom okolnosti umjesto Bakarske vodice dobili Ribara, jeftinog i pristupačnog širokim masama, ali kiselog i pogubnog za jetru i moždane stanice. Kad smo već kod širokih masa, pa ljudi moji, mogli ste uz Jagode još pozvati 4 Asa i Škoru, pa da se svi vesele. I oni iz pokrajnje prostorije s nekakvim DJ - programom i masa studentarije i hrpa srednjoškolaca koji su tu zaletili, bilo zbog jeftinog upada (10 kuna) bilo zbog Jagoda, ali zasigurno ne zbog metala. Ne znam što se dogodilo s Metal Manijom na kojoj su nastupali Pungenti, Anesthesia i Drinking Skull, ali gotovo je svima na prvi pogled jasno, da iako se Gordan Penava možda smatra biološkim ocem ovih festivala od prije desetak godina, malog je MM-a 'O3, čini se, napravio poštar...
No, da svrstamo stvari u nekakvu kronološku perspektivu...
Početak koncerta najavljen je za 20 sati, pa smo se otprilike u to vrijeme i pojavili pred Paukom, nakon čega je uslijedio ulazak u klub popraćen vrućim rukama redara. Šalu na stranu, da mi je polovica cura dopustila da ih na prvom spoju prepipam onako kao što je jedna redarka prepipala moju frendicu, mislim da se ne bih ni zamarao drugim spojem. A još su i drugi mogli gledati!
Nakon torture pri ulasku, uslijedio je propagandno politički dio večeri, koji se sastojao se od toga da su pred ulazom u dvoranu dijelile platnene vreće s bedževima i lecima koje pozivaju žene da izađu na izbore (ovaj je dio valjda bio nezaobilazan za organizatora, jer je zahvaljujući sponzorstvu ove akcije upad na festival iznosio već spomenutih 10 umjesto 40 kuna). Koliko god ovo prethodno izgledalo i zvučalo stupidno, moram priznati da je bilo vrlo zanimljivih dosjetki okupljenog pučanstva glede upotrebe i namjene dobivenog materijala, pa sam se zabavljao promatrajući ih kako nose vreće na glavama, prave si suknjice i pregače od njih ili jedan drugog ubadaju bedževima.
Ubijajući dosadu do početka koncerta, naručili smo bambus (biiig mistake!) koji je bio skup (15 kuna) i odvratan i promatrali kako se ljudi pooolako okupljaju. Ovdje je zanimljivo napomenuti da se dvorana donekle napunila tek nakon nastupa prva tri benda, a o šarolikosti publike mogao bih naširoko razglabati, no da i vas i sebe poštedim trbunjanja i gubitka vremena, reći ću samo da su punoljetni i metalci bili u manjini.
I tako, kap po kap... la, la, la... fala bogu koncert je počeo. Festival su otvorili splitski hevići Vega, uz Šank Rock najpokretljiviji bend večeri, čiji je potencijalno dobar nastup u trajanju od dvadesetak minuta pokvario užasan zvuk koji je okarakterizirao i nastupe iduća dva benda.
Nakon Vege na pozornicu se penje Inciter koji su tehnički dobro odradili nastup, ali su mi zbog nepokretljivosti i pjesama koje su sve do jedne zvučale kao kopije Metallice i Megadetha bili nezanimljivi.
Treći bend po redu bio je Black Sabah, bosanski hard rockeri, koji su u Zagreb došli umjesto Southern Storma (šteta što nisu došli jer bi vjerojatno bili najbolji bend večeri). Ne znam što bih o njima rekao jer mi nisu djelovali baš upečatljivo. Slabe autorske pjesmice, mlaki nastup, blentave fore, 20-ak minuta dosade.
Nakon čmrljenja i dosađivanja, uzrokovanih što lošim zvukom, što nekvalitetnim nastupima u proteklih sat vremena, konačno sam dočekao osvježenje koje je došlo u vidu slovenskog hardrock benda Šank Rock. Ovaj je bend prvi kvalitetno odradio nastup pokazavši publici svojom energijom, koordiniranošću i samouvjerenošću kako su uspjeli preživjeti 12 albuma. Po mišljenju mnogih najbolji bend večeri, s jedinim prigovorom zbog možda malo predugog nastupa.
I evo, došli smo do nastupa svima poznatog Hard Timea, koji nije bio spomenuti ni na plakatu ni na flajeru, ali moram priznati da me ovakav obrt događaja nije iznenadio. Standardno su odradili svoj nastup, nižući hitiće na koje je publika oduševljeno reagirala. Nastup tijekom kojeg je Pišta izbacivao meni totalno iritantne fraze ala "Heavy Metal nije mrtav!", "Rock 'n' roll živi" i sl. trajao je 40-ak minuta, a zvuk se začuđujuće popravio.
Uslijedila je pauza prije nastupa glavnog benda večeri, za vrijeme koje sam se otišao progurati u prve redove s ciljem zauzimanja što bolje pozicije za fotkanje i tu sam okružen mnoštvom žena i djevojčuraka proveo iduće minute. Ništa me nije moglo pripremiti za ono što je uslijedilo...
Bend se pojavio na pozornici i popraćen gromoglasniom vrištanjem većinom ženskog dijela publike započeo nastup starim, svima poznatim pjesmom "Motori", nakon čega su uslijedili i ostali hitovi "Krivo je more", "Jedina moja", "Šejla", "Marija", "Kap po kap"..., a Zele nas je počastio demonstracijom svoje gitarističke grandioznosti odsoliravši Mozartov "Turski marš", na što su svi pali ničice i klanjali se njegovom geniju. Sarkazam na stranu, Jagode su profesionalno odradile svoj nastup. Zvuk je bio jako dobar, koordiniranost članova benda na podiju bila je na razini, a i vokalna je izvedba bila za pohvalu. No od najvećeg heavy metal benda ex-Jugoslavije, kako ih je Pišta najavio ni h. Ono što smo čuli, na žalost, nije ni sad kao ni prije nadišlo domenu hard rocka, što uopće nije problem ni loše samo po sebi, pa ne znam čemu konstantno inzistirati na nekoj prisilnoj kategorizaciji. Ako vas zanima gdje sam ja za to vrijeme bio - borio sam se za goli život u prvom redu s hrpom raspojasanih i euforičnih žena. Gazile su me, naguravale, greble, jedna me konstantno palila žarom cigarete (dajte se više naučite da se u takvoj gužvetini NE PUŠI!!!, glupačetine jedne). Kao da sam se našao u lošem SM pornjaku...
Ne znam da li je potrebno napomenuti da je broj posjetitelja za vrijeme nastupa Divljih Jagoda dosegao vrhunac, da bi se odmah nakon završetka drastično smanjio i nastavio opadati proporcionalno s protjecanjem vremena.
Atmosferu je u nadolazećim trenucima ohladio prilično nezanimljiv nastup Crnog Perja, čije autorske pjesme nisu uspjele pokrenuti ljude, a ni mene se nisu baš dojmile, pa neću ulaziti u dalje komentiranje ovog benda i prelazim odmah na posljednji bend večeri Undercode koji je nastupio pred gotovo desetkovanom publikom. Njihov nastup može dobiti prolaznu ocijenu zahvaljujući izvrsnom bubnjaru, i relativno dobrim, ali nikako stvarima koje spadaju u vrhunac hrvatskog heavy metala. Gitarist jedva drži vodu, a vokal je nešto bolji nego prije, ali nezadovoljavajući. I ovdje je vokal podlegao izbljuvavanju otrcanih fraza gore navedenog tipa i smiješno neuspješnim pokušajima nagovaranja publike na singalong i skandiranje. Njihova večerašnja izvedba još je više učvrstila moj dojam benda koji se može ovako rezimairati: dobar bubnjar, loš vokal, bubnjar dobar vokal, vokal nikakav bubnjar, gitarist i basist zanemarivi.
Hvala bogu, sve što ima početak ima i kraj, kako nam to i u Matrixu poručuju, pa je tako i ovo gotovo peterosatno mrcvarenje završilo. Još moram napomenuti da je čitav događaj snimao HRT, pa postoji mogućnost da vidite kako je sve to izgledalo, ako kojim slučajem niste bili presutni. Ova me činjenica vodi do druge stvari koja mi je bila smiješna i potpuno nepotrebna, a to je Pištino najavljivanje bendova i vođenje događaja (pa nije ovo Eurosong ili Dora), te glupi ispadi za vrijeme dijeljenja nagrada tipa: "Gledajte što ja tu imam!", nakon čega je svaki put uslijedilo histerično zavijanje i naguravanje u jagmi za npr. ulaznicom za Deep Purple koncert.
Sve u svemu, moram priznati da me ova večer prilično smoždila i razočarala, no isto tako moram reći da sam primijetio da je bilo i onih koji su se jako dobro zabavili. Ako niste prisustvovali opisivanom dogđaju, a pitate se kako biste se proveli da jeste, odgovorite na sljedeće tvrdnje. Ako je bilo koji odgovor ili više njih pozitivan najvjerojatnije bi pripadali veseloj populaciji:
- došli biste pijani ili biste se u vrlo kratkom roku oblili
- došli biste napušeni ili nadrogirani
- došli biste radi barenja pripadnika suprotnog spola
- mlađi ste od 18 godina
- ne podnosite žestoku muziku
Ako ste odgovorili negativno na gore navedene tvrdnje izostanak s ovog događaja bio je pravi izbor. Ja nisam bio te sreće.
Ivan Grozni
- Internet stranica događaja:
- n/a
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 25. 11. 2003.
 |
|
