24. 05. 2003.: ZLOSTAVLJANJE - PUNGENT STENCH, EVIL NEVER DIES
Močvara, Zagreb, Hrvatska
Nakon 8 godina, napokon je došao dan kada su Pungent Stench po drugi put posjetili Hrvatsku, ali ovaj put u jednom sasvim drugačijem ruhu. Naime, europska turneja povodom novog albuma održana je već prošle godine, a njihov posjet Zagrebu bio je izvanserijska intervencija. Ne znam da li bi to trebala biti zakašnjela kompenzacija za prečesto turnejsko zaobilaženje Hrvatske ili možda zaslužena privilegija hrvatskoj metal-populaciji, ali činjenica jest da smo upravo mi imali čast vidjeti Pungente u petom mjesecu, a ne Slovenci, Mađari ili Austrijanci. Dakle, bitno je napomenuti da Zagreb Schirencu, Wanku i Belfagoričancu nije bio sporedna međustanica u europskom koncertnom maratonu, nego njihovo jedino ciljno odredište. Mislim da to za hrvatske metalce može imati samo pozitivan odjek u svijetu. E, da mi je još samo saznati tko je odavde toliko dobar s njima da ih pozove, pošteno bih mu stisnul ruku... eh da.
S koncertnih plakata kočoperila se slika s novog albuma ("Masters of Moral - Servants of Sin")
i mnogo ljudi je na osnovi nje zaključilo da Pungenti dolaze ovdje promovirati
novi album što nije djelovalo ohrabrujuće i poticajno, jer njihovi fanovi na koncertu
očekuju stare stvari (pod "stare" mislim na sve albume prije njihovog
prvog raspada, dakle, na sve osim novog). Za manje upućene, stare stvari su uglavnom
zasnovane na porno i sado-mazo koncepcijama, te muzici koju najbolje ocrtava naziv
"death 'n' roll", dok je koncepcija novog albuma bazirana isključivo
na kritici i ismijavanju crkvene hipokrizije, a muzika vuče na neki tipičniji
oblik death metala. Većina fanova smatra prvobitnu koncepciju istinskom i izvornom,
a novu doživljava u stilu: "Dobra je, ali nije to Pungent Stench". I
sam sam bio u nedoumici ne znajući kako će Pungenti te dvije koncepcije spojiti
u jedinstveni nastup. Kako? Zar će se tijekom starog repertoara svlačiti i onanirati
kao što su običavali, a na novim se stvarima obući u popovske odore i glumiti
lažne propovjednike? Možda neće raditi ni jedno ni drugo? Kasnije se ispostavilo
da nema razloga za brigu - odsvirali su svega tri stvari s novog albuma! Oprečno
nekim očekivanjima, pokazali su nam da unatoč stanovitim promjenama još uvijek
njeguju staru dušu benda. I po tome je ovaj koncert bio specifičan. Tko će drugi
u novoj eri Pungent Stencha imati priliku prisustvovati koncertu na kojem se sviraju
gotovo beziznimno stare pjesme? Vjerojatno više nitko...
Ljudi se skupilo podosta. Okolicu Močvare zauzela je čitava horda čupavaca, ćelavaca i drugih frizuraša te se rasporedila po parkiću i nasipu ispijajući mlačne pive i kisela vina prema već ustaljenom obrascu. Još uvijek se pitam: kako se toliko metalaca nakotilo u posljednjih godinu dana? Da li je to možda zbog sugestivno poticajnih reklamnih fazona koji svaki metal bend uzdižu na razinu legende? Da li mediji općenito bolje zastupaju metal u posljednje vrijeme? Da li su tu važni samo propagandni čimbenici ili ima i drugih? Jesu li metalci prije pritajeno čučali u svojim domovima glumeći autiste pa izašli tek sada kad im je dosadilo čamiti? Je su li tek sada uspjeli uvjeriti svoje mame/tate/braću/pašanke da se u Močvari ne skupljaju drogeraške sekte, pa da ih puste na koncert? Ili su možda došli zbog podivljalih hormona koji ih tjeraju u lov na zgodne djevojke ili frajere (što su sudionici raznoraznih metal-foruma skloni isticati)? Jesu li ove starije "face" shvatile da za koncert nije bitan dobni prosjek posjetitelja, nego ono što se svira? Jesu li uspjeli prihvatiti neke prirodne promjene u mentalitetu metalaca koje su se kosile s njihovim iskustvima iz metalne prošlosti? Mladih metalaca dolazi sve više, a izgleda da se i stari malo po malo vraćaju koncertima. Pa neka i bude tako - treba uspostaviti djelotvorniju komunikaciju među različitim generacijama i smanjiti generacijsku netrpeljivost na predrasudnoj bazi. To bi bilo korisno ne samo za metalce, već bi poslužilo i za uspješniju suradnju s ostalim subkulturnim skupinama...
Kao predgrupa Pungentima nastupili su E. N. D. iz Zadra. E da, treba nešto odmah raščistiti - E. N. D. jeste kratica za Evil Never Dies, ali ime benda upravo je ta kratica, a ne njezin tumač! Ta kratica sama po sebi može imati i šira značenja, a ni članovi benda nisu se skloni deklarirati kao "Evil Never Dies". Upotrebljavanje tog naziva bio je ili rezultat nečije neupućenosti ili pokušaj da se naziv benda prilagodi grafičkim propozicijama plakata. Možda je netko i smatrao da će naziv "Evil Never Dies" djelovati magnetičnije na metalske oči od "E. N. D.", no sad to više i nije toliko važno. Uglavnom, E.N.D. se po stilu i reakcijama publike pokazao kao savršena domaća predgrupa, a konačno ih je i malo šira javnost imala priliku čuti . Imaju šus hardcorea i brutalnost death metala, a to tvori izvanrednu kombinaciju. Pjesme su im ritmične i kratke, ali izbjegnute su shematske strukture. To je tip benda za kojeg će ljubitelji hardcore zvuka reći da im je previše metaliziran, a metalci ga svrstavati u žešću varijantu HC-a, ali će se i jedni i drugi dobro zabavljati kada im zasvira. Tako je nekako i bilo - deatheri, koraši, stari thrasheri, blackeri, gotičari... jedni su ispreplitali ruke i noge u kaotičnoj šutki, drugi su mirno i dostojanstveno mahali glavama, itd. - uglavnom, svatko je svoju mahnitost ispoljavao na drugačiji način, ali pod ujedinjujućom snagom energičnih vibracija iste glazbe. Glazba je pomogla ljudima da nadiđu neke beznačajne razlike... makar na trenutak. Desetak vehementno otprašenih stvari pošteno je uznojilo stotinjak mobilnih posjetitelja, a nije ni razočaralo još barem stopedesetak pasivnijih. Bend od kojeg se očekivalo da eventualno malo zagrije publiku, totalno ju je unezvjerio. Uzroke takvoj aktivnosti publike možemo naći i u činjenici da je E. N. D. bio jedina predgrupa te večeri, a uzavrela kršilačka atmosfera uvijek se stvara brže i bolje na koncertima s malo bendova - jer nema straha od preranog iscrpljivanja na brojne predgrupe, pa nitko ne štedi snagu. Ma, ljudi čak i munjevito rasipaju snagu jer im se čini da koncert neće trajati dugo, pa pod tim imaginarnim vremenskim pritiskom nastoje maksimalno iskoristiti svoje energetske potencijale. No unatoč tim čimbenicima, kvaliteta njihove muzike i nastupa i dalje ostaje neosporna.
Za najavu idućeg benda teško je pronaći jednostavne univerzalne riječi jer na njihov spomen svatko
ima drugačiju asocijaciju - naravno, Pungent Stench! Jedni na njih gledaju kao
na neopterećene zajebante i bolesnike koji kroz crni humor govore o ljudskim psihopatološkim
i tjelesnim izopačenostima. Drugi ih doživljavaju kao sadomazohistički nastrojene
porno-manijake pred čijim porivima starost, izgled i spol ne igraju nikakvu ulogu.
Treći ih u duhu najnovijeg albuma vide kao razotkrivatelje crkvenog licemjerja
i lakrdijašku reakciju na prodavatelje lažnog morala. S druge strane, mnogi koji
Pungente nisu imali prilike slušati, došli su utažiti znatiželju potaknutu simpatičnom
najavom koncerta iz Močvarinog programa, uopće nemajući jasnu predodžbu o njima.
Čak je i polovina publike bila sastavljena od ljudi koji nisu isključivi fanovi
old school deatha. Već sam spomenuo da me zanimalo kako će u okviru jednog nastupa
izgledati sinteza tih svih mogućih predodžbi i hoće li uopće biti moguća? Kako
će se sve te frakcije metalaca međusobno tolerirati kada se tradicionalno ne podnose?
No kada su Martin Schirenc i ekipa zasvirali postala je važna samo glazba. Sve
su se razlike sjedinile u jedinstvenoj prepuštenosti njezinim brutalno-razdrmavajućim
podražajima. Postalo je jedino važno da ljudi isprazne negativnu energiju i da
se dobro zabave. Moshersko - pogalački potres koji je s istom svrhom izbio na
E.N.D. - u duplicirao je svoje razmjere. Počele su se redati stvari koje obuhvaćaju
presjek svih starih albuma: "For God your Soul, For me your Flesh",
"Shrunken and Mummified Bitch", "True Life", "Klyster
Boogie", "Viva la Muerte", "Four F Club" idr. Publika
je mahnitala velikim intenzitetom u klasičnoj formaciji - u prvim redovima uz
štangu postrojili su se headbangeri, odmah iza njih se formirao oveći koridor
za šutku (moj omiljeni ples), dok su na krilima ljudi vitlali kosama i mahali
air - gitarama u nešto raštrkanijim formacijama. Povremeno bi i sa stagea
poletio neki čovjek, ali ne bi doživio sigurno prizemljenje. Pungent Stench su
i nastupom uprizorili dobar show. Duže vrijeme nastupa svirali su goli u gaćama
zbog čega je valjda i bilo toliko natiskanih žena u prvom redu. Bilo je tu i dosta
zajebantskih začkoljica, a nije izostala ni simulacija karanja gitare. Nakon više
od deset pjesama, zatražen je bis. Publika je neprestano skandirala nešto u stilu:
"We want old stuff!" ili "Old school!". Schirenc ih je pitao:
"Do you wanna hear something REALLY old ?!?", i baš kad su svi očekivali
nešto s prvog albuma uslijedila je, vjerovali ili ne, obrada "La Bambe"!
Paaffff! Ovom se zaista nitko nije nadao! Stvar je i ljude iz mračnijih kutaka
Močvare natjerala da se pridruže mosh-pitu. Mnogi su se još trzali od neiščuđenosti
što se jedan death metal bend odvažio odsvirati nešto tako, ali nisu mogli sakriti
uzbuđenje i osmjehe s lica - vidjelo se da ih je stvar dirnula, ako ne već u srce,
onda barem u noge. To je samo potvrdilo da su neke popularne pjesme jednostavno
stvorene isključivo za čistu zabavu i zajebanciju i da nema čovjeka kojem barem
u nekim trenucima ne bi otpustio me(n)talne kočnice i dopustio da takve pjesme
podizađu njegovim nagonima. Tu ne treba nikakva dubinska filozofija i opravdanje
- to je čistokrvni užitak na razini forme podoban za bilo koju ljudsku pasminu.
Uglavnom, nakon "La Bambe" publika je u euforičnom raspoloženju tražila
nastavak bisa. Uslijedile su još dvije stvari: prve se ne sjećam, a druga je bila
"Splatterday Night Fever" kroz koju se provlači melodija iz "Zone
Sumraka". I tako su Pungent Stench ovaj koncert priveli kraju, a divljaona
se uz tradicionalne death i thrash hitove nastavila na slušaoni do predjutarnjih
sati. Publika je stvarno bila nabrijana i neumorna, a nastup Pungenta za naše
prilike jedinstven i neponovljiv. Što više reći? Sve ostalo što bi se eventualno
moglo zaključiti već je rečeno na početku, a eventualne propuste (uzrokovane mojim
nemalim angažmanom u šutki i nekim teže objašnjivim faktorima) zasigurno će nadoknaditi
drugi izvjestitelji ovog medija. Sve u svemu, tko je ovo propustio može samo plakati...
Ognjen Bašić
- Internet stranica događaja:
- n/a
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 28. 05. 2003.
 |
|
