09. 05. 2003.: LIVE IN-SANITY - DISMEMBER, ADMIRION, SCAFFOLD
Kod France Kotar, Trzin, Slovenija
Uz blae probleme pri pronalasku mjesta odravanja koncerta i kasniji dolazak u famozni Trzin, pretpostavljao
sam da ćemo moda kasniti na predgrupe. Međutim, na alost (ili na sreću, kako
bi rekao Ivan Grozni), Forlorn Legacy i Infernal Poetry (dvije od ukupno četiri
najavljene predgrupe) nisu se pojavili, pa smo pred dvoranu ipak pristigli dovoljno
rano za rekreiranje karakteristično predkoncertnom vremenu. Infernal Poetry su
navodno zapeli na 'grani', dok nas je Forlorn Legacy odbio počastiti svojom mračnom
ostavštinom zbog ponude da u Trzin dođu o svom trošku (što ne bi prihvatio nitko
zdravog razuma, osim moda jednog mog kolege). S obzirom na to da je posjetitelja
bilo malo (sramotno malo prodanih karata u pretprodaji), a Dismember je kultni
bend koji košta puno novca, pretpostavljam da se sirotom organizatoru posao opet nije isplatio. Moja sućut!
Prvi čin trzinske metal predstave odigrali su Scaffold (nazovimo ih domaćinima),
nakon neuspješnog prvog pokušaja zbog nestanka struje na pozornici. Činjenica
da mi je njihova verzija death metal zvuka tada zvučala krajnje dosadno i nezanimljivo
(a niti demo snimka u meni ne budi bog zna kakvo oduševljenje), moda je bila
potkrijepljena neraspoznatljivim zvukom instrumenata, posebice gitara, te suhim
i mutnim vokalima, dok su vjerovatno i asistencije za šankom odigrale određenu
(nedominantnu) ulogu. Posjetitelji Kud France Kotar bili su svjedoci Scaffoldovog
demo uratka "Evil Empire - Morbid World" (rage against Scaffold (SIC)).
Nakon Scaffolda lošim su zvukom bili oštečeni i Talijani Admirion, koji su već
prije trebali nastupiti na neodranom koncertu švedskih The Crown. Koliko sam
uspio dokučiti i uopće vidjeti, radilo se o death / blacku s dobrom dozom melodije
i difuznog imagea pojedinih članova (frizure, majce, instrumenti).
Nakon Admiriona umjesto suptilno nazvanih Infernal Poetry na stage se penju
headlineri i iza povučenih zavjesa namještaju zvuk. Pritom je stari basist - povratnik
najmanje četiri puta počeo svirati rif s "Dreaming in Bed" (SIC) i time
umanjio efekt njihovog nastupa. Kroz uvodnu "Override of the Overture"
i još mnoge hitove kao (po albumskom redosljedu) "Bleed for Me", "Soon
to be Dead", "Skin Her Alive", "Skinfather", "Dreaming
in Red", "I Saw Them Die", "Cascet Garden", "Of
Fire" i "Misantropic" nije nedostajalo ni moshanja ni skandiranja
imena ovih istinskih legendi death metala. Zvuk je opet bio poprilično nezavidan
(gitare), ali kad si dobrano 'opaljen' hmeljsko - ječamskom groznicom, a sve pjesme
znaš napamet, to i nije neki problem. Barem ne u tom trenutku.
Nastup Dismembera bio je kraći no što se očekivalo unatoč oduoj set - listi s
podija. Sudeći po Blomquistu (s kojima smo prije koncerta uspjeli izmijeniti par
lucidnih asocijacija), Matti Karke (sada inače malen, debeo i bradat - poput svog
idola - Killjoya) bio je jako bolestan i unatoč tome jedva odradio i regularni
dio koncerta. Pozvani na prvi bis Dismember su nas nagradili još jednom pjesmom,
legendarnom "Dismembered", ali više jednostavno nije išlo. Još da nakon
koncerta tamo neki momak iz oraganizacije nije laprdao gluposti u mikrofon i smješkao
se, nekako bih lakše podnio sve skupa. Ali nijedna pjesma s meni odličnog "Hate
Champaigne" (SIC) albuma nije bila odsvirana. Kata-jebena-strofa. Bez obzira
na sve podrazumijevajuće okolnosti, ovo ipak nije bio potpuno siguran i odlučan
Dismember u punom zamahu. Pitanje jest da li će on to ikada više biti. Ostaje
samo nada u novi album "When Ironcrosses Grow", koji bi u dogledno vrijeme trebao izaći.
Puta natrag nitko se ne sjeća. Svaka sličnost dviju istih osoba sasvim je realna.
Matija "Whoreinfatuator" Jelić