17. 03. 2003.: "Black Lava Down Europe Tour 2003"
Orpheum, Graz, Austrija
Već sam jedanput imao priliku gledati Satyricon uživo. Bilo je to 2000. godine u dvorani Slovan-Kodeljevo na turneji albuma "Rebel Extravaganza", usred bijela dana, i to kao predgrupa Panteri. Tada je to bilo poprilično čudno, jer mi neki afiniteti Mr. Anselma još nisu bili poznati. Kao veliki simpatizer Satyricona nisam bio zadovoljan niti minutažom, zvukom i atmosferom, a niti cijelom koncepcijom koncerata. Bilo mi je jasno da ću jednog dana morati pogledati ovaj bend u punom svijetlu, trajanju i headlinerskoj inicijativi.
Nakon nekoliko odgađanja, Black Lava Down Europe Tour 2003 je ipak krenula, te svratila u nama najbližu postaju Graz. Također mi je posebno drago što ovim koncertom mogu zaključiti jedno od posljednjih istinskih black metal cjelina u svojem koncertno - fanovskom aktivizmu. Oni koji prate i razumiju događanja na sceni i sam tok ovog glazbenog pravca vrlo dobro znaju o čemu pričam i zato neću poimenice secirati grupe i njihov komercijalno / stilsko / životni / karijerni tok, jer bi to bilo nepotrebo i beskorisno.
No, vratimo se na događanja iz Graza. Nakon upoznavanja s mjestom održavanja koncerta, veliko iznenađenje nam se predstavilo u ranom sretanju Satyra, kratak razgovor i slikanje. Onako mršav, crne kose do ramena i u crnom odijelu, Satyr (Sigmud Wongraven) doimao se vrlo mirnim i hladnim, ali ne i arogantnim. Prilikom kraćeg razgovora, gotovo da nije pomaknuo niti djetlić lica, dok istodobno zvuči tiho i uvjerljivo. Od ekskluzivnih informacija saznali smo da isti ne voli jeftinija hrvatska vina (želi ostati u formi (SIC)), te dobili potvrdnu informaciju o slomljenoj Frostovoj nozi (ili barem segemntu) i nastavljanju turneje unatoč tome.
Kocert je počeo na vrijeme, znači oko 20:05 sati. Cijena ulaznica iznosila je 26 eura, što je po mojem mišljenju ipak malo previše, ali u neku ruku normalno, s obzirom na tamošnje koncertno / dohodni standard. Slijedeće razočaranje dolazi u obliku poluprazne dvorane (u ovom slučaju moram biti pesimist) i krajnje kilave domaće publike.
Jedina predgrupa te večeri bila je Khold, norvežani sa Satyrove diskografske kuće Moonfog, koje smo u sklopu prošlogodi±nje europske turneje s Behemoth i Carpathian Forest mogli vidjeti i u Zagrebu. Njihov hladan, sirov i jednostavan, ali istodobno čvrst i ritmičan black metal uzorak je uvjerljivo "valjao" kombinaciju pjesama s prvog "Masterpiss of Pain" i drugog (zadnjeg) "Phantom" albuma.
Nastupila je očekivana pauza, u kojoj je postalo jasno da će nekolicina Hrvata
morati trgnuti usnule Austrijance u svrhu podizanja atmosfere na odgovarajuću
razinu. Uz trip-hop glazbenu podlogu, kraći sound-check (jedna osoba je
testirala sve instrumente) i postavljanje posebnog postolja za mikrofon formiranog
u motiv naopakaog križa (načinjenog od slova "Y" sa Satyriconovog logotipa),
napetost je postepeno rasla. Tišinu je proparao zvuk intra izdvojenog iz pjesme
"Walk the Path of Sorrow" ("Dark Medival Times"), te je put
kroz maglovitu pozornicu odmah potom pronašla najstarija "Night of the Triumphator"
("Forest is My Throne"), jedno od iznenađenja večeri. Prva izvedena
pjesma s posljednjeg "Volcano" albuma je bila "Angstridden".
Pjesme s albuma "Volcano" su uživo zvučale posebno tečno, bilo zbog
jednostavnijih struktura ili pak velikog napretka u kvaliteti živog zvuka. Nakon
"Angstridden", uslijedila je naslovna pjesma s njihovog breakthrough
albuma "Nemesis Divina", kada je krenuo i prvi val pirotehničkog dijela
programa. Što se live postave tiče, uz Satyra i Frosta je još uvijek prisutan
Steinar na gitari (Rebel Extravaganza tour), te novi basist, drugi gitarist i klavijaturist.
Energična izvedba, moćan zvuk, izvrstan light-show (naglasak na crvene
tonove i stroboskop) i povremene vatrene erupcije zajedno su tvorile posebnu dozu
intenzivnosti, koja se rijetko viđa na koncertima black metal bendova. Zatim je
bilo odsvirana "Moment of Clarity" ("Rebel Extravaganza"),
sa svojim snažnim refrenom i kulminacijskim razvojem, te prepolovljena "Black
Metal" legendarnih Venom i spojena u zanimljivu cjelinu skupa s "Fuel
for Hatered" ("Volcano"), jednu od najživljih i najplesnijih Satyriconovih
skladbi uopće. To je bio još jedan dokaz da Satyricon prati standarde nekih fleksibilnih
glazbenih pravaca i uspješno primjenjuje iste na svom terenu. Mosh 'til death!!!
Hipnotički ritmovi atmosferične "Blessed From Below" (Intermezzo II),
uz još jedan valjajući refren i elektroničke samplove utrli su put prodorno
najavljenoj polovici spore i neumoljive "Black Lava" ("Grey heavens,
no light shed") spojene s poletnom elitističkom poluhimnom "Repiend
Bastard Nation" (obje s "Volacano").
Vatra kulja, Orpheum se ljuja, al' mu pritom baš i ne pomaže austrijska rulja.
Nadzvučna brzina slijedeće "Supersonic Journey" nije bila narušena Frostovaom
ozljedom, dok retro-thrash novitet "Posessed" od strane iznimno aktivnog
frontmana biva posvećen jednak žustroj hrvatskoj publici. Jedinom blast-beat
dionicom s "Volcano" započela je nešto tipičnije blackerska, ali ne
i lošija "Mental Mercury". Prije poziva na bis, Satyricon su odsvirali
"Hvite Krists Död", te večeri jedinu izvedenu s albuma "Shadowthrone".
Predvidljiv, ali logičan potez bilo je sviranje kultne "Mother North"
na kraju koncerta, ali je nitko, uključujući i mene, nije se bunio. Odličan nastup
je još jedan dokaz opravdanog smještanja ovog benda u sam vrh ekstremne glazbene industrije.
Uz zvuke Rammsteina s razglasa pozdrave sa članovima Kholda i posprdno-karizmatičnim Satyriconovim toncem Schweinom, te neizbježno fotografiranje ekspedicije Scar časopisa i njihove vjerne pratnje polako napustismo Orpheum.
Matija Jelić
- Internet stranica događaja:
- n/a
- Datum objavljivanja izvještaja:
- 10. 06. 2003.
 |
|
